Mario Šimunković: Odgovor na pitanje Luke Šarića “Tko određuje imamo li dovoljno literature o Jasenovcu i je li ona pouzdana?”

3 komentara

Na internetskoj stranici popodnevnik.hr objavljen je osvrt Luke Šarića na moj osvrt na izjavu Krešimira Rotima o broju ekshumiranih na području koncentracijskog logora Jasenovac objavljen na portalu Historiografija.hr.[1] Šarićev tekst objavljen je pod naslovom “Osvrt na osvrt Marija Šimunkovića: Tko određuje imamo li dovoljno literature o Jasenovcu i je li ona pouzdana?”.[2]

Odgovor na to pitanje moguće je dati ako definiramo karakter logora, broj žrtava i vrijeme djelovanja.

Koncentracijski logor Jasenovac bio je za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske mjesto zatočenja, prisilnog rada i likvidacija Srba, Židova, Roma i Hrvata – komunista i antifašista, članova njihovih obitelji i drugih protivnika ustaškog režima, o čemu svjedoče brojni dokumenti od kojih su mnogi nastali u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.

Savezni zavod za statistiku Savezne Republike Jugoslavije 1992. objavio je (odnosno umnožio u nekoliko primjeraka za internu upotrebu) separat popisa Komisije za popis žrtava rata SIV-a SFR Jugoslavije iz 1964. za logore Jasenovac i Stara Gradiška koji sadrži podatke za ukupno 59.188 žrtava.[3] Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, koristeći i među ostalim i popis Saveznog zavoda za statistiku, napravila je poimenični popis žrtava KL Jasenovac koji sadrži podatke za 83.145 žrtava.[4]

Postoje dvije krajnosti oko brojaka. Prva krajnost je preuveličavanje broja žrtava koje je počelo još 1946. godine i koje ide od 500.000 žrtava, sve do 800.000 žrtava.[5] Druga krajnost je umanjivanje broja žrtava odnosno negiranje, od kojih su samo neke od brojaka sljedeće: 700-1600 ubijenih (Vukić),[6] 1360 (Pečarić i Razum),[7] 2238 (Vukojevićeva komisija)[8] i oko 7000 ubijenih što ne uključuje ubijene u Staroj Gradiški (Matković).[9]

Dakle, kad govorimo o jasenovačkom logoru smrti tri su ključne kategorije po kojima se literatura razlikuje:

  1. Karakter logora: logor smrti  / radni logor i sabirni centar
  2. Broj žrtava: umanjivanje / općeprihvaćene brojke ili procjene / preuveličavanje
  3. Vrijeme djelovanja: ratno / ratno i poslijeratno

Stručno pouzdana knjiga (ili općenito literatura) ne može biti ona koja selektivnim, nepreciznim ili tendencioznim interpretiranjem povijesnih činjenica i izvora koncentracijski logor Jasenovac prikazuje isključivo kao radni logor i sabirni centar i koja negira da je on bio logor smrti. Jedna od takvih knjiga s pravom je nazvana pseudohistoriografski šund.[10]

Stručno pouzdana knjiga (ili općenito literatura) koja iznosi brojeve žrtava ne može biti ona koja umanjuje broj žrtava ili ga preuveličava poput ranije iznesenih brojki.

Ne postoji stručno pouzdana knjiga (ili općenito literatura) koja je dokazala da je Jasenovac bio i poslijeratni logor.

Dakle, stručno pouzdana knjiga (ili općenito literatura) je ona koja koncentracijski logor Jasenovac prikazuje kao logor smrti, koja višestruko ne umanjuje ili višestruko ne preuveličava broj žrtava i koja njegovo djelovanje smješta u period 1941-1945. godine.[11]

No zadržao bih se još malo na brojkama s obzirom da su brojke i procjene predmet velikog broja rasprava. Jedna od tih brojaka nije procjena, a radi se o ranije spomenutom popisu Komisije za popis žrtava rata SIV-a SFR Jugoslavije iz 1964. godine koja je popisala 597.323 žrtava rata odnosno 59.188 žrtava logora Jasenovac i Stara Gradiška.

Za svaku žrtvu u Arhivu Jugoslavije postoji popisni list/formular „Popis žrtava rata 1941-1945“. „Žuti popisni list“ odnosio se na poginule, ubijene, umrle i nestale žrtve rata. Podatke o žrtvama dalo je vjerojatno na stotine tisuća ljudi, a da bi se sakrila ta činjenica u negacionističkoj literaturi ga se često zove „jugoslavenskim ili komunističkim“ i „jugokomunističkim“.

Popisni listovi za poginule, ubijene, umrle i nestale žrtve rata bili su tiskani dvostrani formulari s 18 predviđenih rubrika u koje su upisivani biografski i podaci o stradanju svake od žrtava. Uz njih je u gornjem uokvirenom dijelu prve stranici upisivan naziv Socijalističke republike, općine i naselja gdje je popis proveden, kao i redni broj popisnog kruga, broj domaćinstva u Kontrolniku (kontrolnom listu) i broj popisnice (popisnog lista/kartona). Na prvoj stranici nalaze se i rubrike koje je naknadno popunio Savezni zavod za statistiku prilikom obrade podataka. Podatke na terenu prikupljali su popisivači. Podaci su rukom pisani a unošeni su drvenom ili kemijskom olovkom. Rubrike koje su popunjavane u tiskanim formularima su sljedeće:

  1. Prezime, očevo ime i ime žrtve
  2. Spol
  3. Godina rođenja
  4. Mjesto rođenja
  5. Narodnost
  6. Zanimanje neposredno prije 6. travnja 1941. godine
  7. Mjesto stalnog stanovanja neposredno prije 6. travnja 1941. godine
  8. Kategorija žrtve
  9. Datum smrti
  10. Način na koji je žrtva izgubila život
  11. Mjesto gdje je žrtva izgubila život
  12. Mjesto i vrijeme provedeno u internaciji, zatvoru, deportaciji, u ratnom zarobljeništvu i na prinudnom radu
  13. Ako postoje dokumenti o tome da je osoba kao žrtva rata izgubila život, upisati nazive dokumenata i od koga su izdani
  14. Ukoliko domaćinstvo posjeduje kakav predmet ili dokument povijesne vrijednosti, upisati naziv istog
  15. Preživjeli članovi uže obitelji
  16. Podaci o licu osobi je dalo podatke o žrtvi
  17. Napomena (rubrika bez zadanog pitanja)
  18. Napomena (rubrika bez zadanog pitanja)

Uz taj popisni list, postojao je i „plavi popisni list“ koji se odnosio na preživjele žrtve rata koji se popunjavao za internirce, zatvorenike, deportirce, ratne zarobljenike, osobe na prinudnom radu, a ako se nije znala kategorija (npr. ako je umrla prije popisivanja, a popisivač nije znao odgovor) upisano je nepoznato. Taj popisni list sadržavao je 15 pitanja.

Svi popisi žrtava logora Jasenovac od 1992. godine na ovamo oslanjaju se na nepotpune podatke koje je dao Savezni zavod za statistiku Savezne Republike Jugoslavije odnosno na separat popisa Komisije za popis žrtava rata SIV-a SFR Jugoslavije. Jedan od tih popisa koje je objavio Bošnjački institut 1998. godine[12] sadrži samo 8 podataka o žrtvi iz popisnih lista odnosno prepisani su odgovori iz pitanja 1, 3, 4, 5, 8, 9, 10 i 11.

Podaci iz popisnih listova prikupljeni za neku žrtvu neovisno gdje je stradala omogućuju detaljnije sagledavanje svake žrtve i utvrđivanje biografskih podataka, pogotovo kroz pitanja o preživjelim članovima uže obitelji i podacima o osobi koja je dala podatke o žrtvi. Ako te podatke usporedimo s drugim dokumentima (izvorno gradivo NDH, dokumenti Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača itd.) i literaturom, za svaku osobu možemo napraviti biografiju i opisati sudbinu za vrijeme rata.

U Hrvatskoj ne postoji niti jedna ustanova koja čuva sjećanje na žrtve ostalih koncentracijskih logora osim Jasenovca. Spomen područje Jasenovac, prema zakonu, čuva trajnu uspomenu na žrtve fašističkog terora i borce narodnooslobodilačkog rata stradale u Drugom svjetskom ratu u koncentracijskim logorima Jasenovac i Stara Gradiška.[13] Logor Jasenovac (logor I Krapje, logor II Broćice, logor III Ciglana, logor IV Kožara, logor V Stara Gradiška, te lokalitete Mlaka, Uštica, Jablanac i Dubičke krečane) samo je jedan od logora kojim je upravljala Ustaška obrana. Ustaška obrana bila je od 1941. do 1943. odjel III. Ustaške nadzorne službe te kasnije samostalna organizacija za održavanje i osiguravanje ustaških koncentracijskih logora. Njeni pripadnici su najodgovorniji za zločine koji su se tamo događali tijekom Drugog svjetskog rata. Za Obranu kao vojnu postrojbu ponekad se koristi i naziv Ustaški obrambeni zdrug.

Kad bi Vlada RH pridala jednaku pažnju utvrđivanju sudbina žrtava Drugog svjetskog rata, kao što pridaje pažnju utvrđivanju sudbina žrtava nakon Drugog svjetskog rata,[14] jedan od prioriteta svakako bi bio da se digitaliziraju i učine javno dostupnim digitalne kopije popisnih listova koji se čuvaju u Arhivu Jugoslavije.

Kad bi još uz to Hrvatski državni arhiv učinio dostupnim digitalne kopije svih dokumenata iz fonda Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača i ostalih fondova koji se odnose na izvornu građu NDH (pogotovo ono što je već digitalizirano) uvelike bi se olakšala istraživanja sudbina žrtava Drugog svjetskog rata, a samim time i žrtava logora Jasenovac. Uostalom, velik dio fonda Redarstvena oblast za grad Zagreb učinjen je dostupnim na portalu e-kultura što pokazuje da je moguće građu učiniti dostupnom.[15]

Uz tako dostupnu građu moguće bi bilo popisati žrtve koncentracijskog logora Jasenovac, osobe koje su prošle kroz logor Jasenovac, a ubijene su na drugom mjestu i preživjele logoraše i napisati njihove biografije. Pritom je važno imati na umu podatak koji je dosad zanemaren u svim popisima koji se odnose na cjelokupni logor, a radi se o mjestu stalnog stanovanja neposredno prije 6. travnja 1941. godine. Izostavljanjem ovog podatka žrtva se uvijek smješta isključivo u mjesto rođenja iako mnoge u njemu nisu živjele u trenutku uhićenja ili deportacije što otežava identifikaciju žrtve.

Do danas ne postoji nijedan cjelovit popis preživjelih kao niti popis osoba koje su bile u koncentracijskom logoru Jasenovac zbog čega ne znamo ni stopu smrtnosti u logoru.

Malo je, uz volju Vlade RH, potrebno da javno i stvarno bude dostupna sva građa Komisije za popis žrtava rata SIV-a SFR Jugoslavije iz 1964. godine i da Arhivi učine javno dostupnim dokumente vezane uz žrtve i Drugi svjetski rat. Možda ipak, pitam se, ne postoji stvarna volja za utvrđivanjem sudbina žrtava Drugog svjetskog rata.

Mario Šimunković

[1] Kliofakt: Osvrt na izjavu Krešimira Rotima o broju ekshumiranih na području Koncentracijskog logora Jasenovac,

https://historiografija.hr/?p=47468

[2] https://www.popodnevnik.hr/blog/osvrt-na-osvrt-marija-Simunkovica-tko-odreduje-imamo-li-dovoljno-literature-o-jasenovcu-i-je-li-ona-pouzdana/421

[3] Geiger, V. (2020). Pitanje broja žrtava logora Jasenovac u hrvatskoj i srpskoj historiografiji, publicistici i javnosti nakon raspada SFR Jugoslavije – činjenice, kontroverze i manipulacije. Časopis za suvremenu povijest, 52 (2), 557. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/241240

[4] https://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284

[5] Geiger, str. 555, 556.

[6] https://www.popodnevnik.hr/blog/vukic-u-jasenovcu-je-stradalo-izmedu-700-i-1600-ljudi-no-to-nije-konacna-brojka/416

[7] Geiger, str. 536.

[8] Geiger, str. 533.

[9] Geiger, str. 534.

[10] https://www.jutarnji.hr/globus/m-kasapovic-za-globus-vukiceva-knjiga-o-jasenovcu-toksicni-je-sund-kakve-mu-god-bile-intencije-napisao-je-proustasko-pseudohistoriografsko-djelo-8180114

[11] Dodatni odgovor na pitanje što smatram stručno pouzdanom literaturom o koncentracijskom logoru Jasenovac dat ću na jedan drugi način u sljedećih nekoliko mjeseci – kroz osvrte na knjige suvremene hrvatske historiografije o toj temi. Pozivam i druge da se uključe u pisanje prikaza knjiga o koncentracijskom logoru Jasenovac (ne nužno samo stručno pouzdanih) jer prikazi mogu služiti kao ulazna točka za nove generacije koje se prvi put susreću s temom Jasenovca, mogu pomoći nastavnicima, studentima i širem čitateljstvu da odaberu relevantnu literaturu za razumijevanje teme.

[12] Visočak, M. i Sobica, B, ur. (1998). Jasenovac – žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije. Zürich, Sarajevo: Bošnjački institut

[13] https://www.zakon.hr/z/1833/zakon-o-spomen-podrucju-jasenovac

[14] Vlada RH osnovala Povjerenstvo za utvrđivanje sudbina žrtava nakon Drugog svjetskog rata,

https://historiografija.hr/?p=47352

[15] https://ekultura.hr/item-sets/1877159

Uredništvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izrečene u osvrtima, raspravama i polemikama. Svoje kritičke osvrte, reagiranja i polemičke priloge možete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr