Mario Šimunković – prikaz knjige – Đorđe Mihovilović, „Jasenovac 1945.–1947. Fotomonografija“, 2016.
Đorđe Mihovilović, Jasenovac 1945.–1947. Fotomonografija, Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, Jasenovac, 2016., 336 str.
Iako je prošlo devet godina od izdanja ove knjige, pripada joj važno mjesto u popisu stručno pouzdanih knjiga (ili općenito literature) o koncentracijskom logoru Jasenovac.[1]
Knjiga „Jasenovac 1945.–1947. Fotomonografija“ autora Đorđa Mihovilovića rezultat je dugogodišnjeg stručnog rada kustosa Memorijalnog muzeja u Jasenovcu, i nastala je kao odgovor na aktualizirane i politički osjetljive rasprave o navodnom postojanju poslijeratnog komunističkog logora u Jasenovcu. Također, knjiga je nastala i iz potrebe da se posjetiteljima dočara kako je logor izgledao s obzirom na to da nisu sačuvani njegovi ostaci i da se posjetitelji danas teško snalaze na prostoru oko spomenika. Djelo sadrži čak 769 fotografija iz razdoblja neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Riječ je o izuzetno značajnom doprinosu historiografiji i kulturi sjećanja zbog metodološke preciznosti i zbog znanstvene i političke važnosti samog predmeta istraživanja.
U stručnim recenzijama knjige, recenzentice Andriana Benčić i Nataša Mataušić ističu važnost knjige u davanju odgovora na pitanje da li je postojao logor u Jasenovcu nakon 1945. godine, a kojeg se smješta na područje glavnog i centralnog logora u sustavu koncentracijskog logora Jasenovac, logora III Ciglana. Ističu da je autor pokazao i dokazao da na terenu bivšeg ustaškog logora Jasenovac nisu postojali uvjeti za smještaj i osiguranje velikog broja ljudi. Fotografija se nameće kao ključni dokazni materijal u borbi protiv mita.
Važan prikaz ove knjige napravio je Drago Pilsel 2017. godine, a zaključuje ga rečenicom: “Negacionisti pokušavaju srušiti “mit o Jasenovcu” kako bi NDH kad-tad, bila rehabilitirana. Knjiga Đorđa Mihovilovića ih u tome u potpunosti demaskira i razoružava.”[2]
U uvodnom i teorijsko-metodološkom dijelu autor iznosi motivaciju za knjigu, razlaže diskusiju o poslijeratnom logoru te pozicionira knjigu unutar suvremenih historiografskih i društveno-političkih rasprava. Autor u uvodu zaključuje da „je o Jasenovcu proizvedena barem jednaka količina laži koliko i istine. Vrijeme u kojem živimo predstavlja na neki način nastavak postkomunističke borbe za pozicioniranjem različitih jasenovačkih narativa, koji često prelaze granicu onoga što možemo nazvati manipulacijom ili poricanjem zločina.“
U dijelu „Stvaratelji i imatelji fotografija“ detaljno su analizirali izvori nastanka fotografija (komisije, muzeji, arhivi), datumi snimanja, autori, tehnička kvaliteta i pouzdanost, uz iscrpnu dokumentaciju i identifikaciju konteksta nastanka pojedinih snimki.
U fotomonografiji je svakako najvažniji fotografski segment koji čini glavninu knjige i podijeljen je u četiri cjeline prema lokalitetima: Logor II – Bročice, Logor III – Ciglana (najveći i najdetaljnije obrađen), mjesto Jasenovac i logor Stara Gradiška. Fotografije su tematski grupirane, a svaka nosi popratni opis, lokaciju, eventualno poznato autorstvo i vremenski okvir.
Autor sustavno demantira tvrdnje o postojanju poslijeratnog logora Jasenovac od 1945. do 1948./1951. godine. Pritom koristi fotografiju kao vizualni i dokumentarni izvor, pokazujući da je u navedenom razdoblju prostor nekadašnjeg koncentracijskog logora Jasenovac nakon rata bio otvoren za pristup, devastiran, na nekim dijelovima pretvoren u oranicu te bez uvjeta za bilo kakvu internaciju.
Knjiga je i odgovor na revizionističke teze, osobito one promovirane 1990-ih i 2010-ih godina, od strane udruga i pojedinaca koji (i danas) nastoje relativizirati ili zanijekati karakter NDH i logora Jasenovac, sugerirajući „trostruki logor“ (ustaški, poratni, informbiroovski). Autor se suprotstavlja takvim tezama jasnim prikazom stanja na terenu, temeljitošću analize i pregledom autentičnih izvora.
Posebna vrijednost knjige jest u tome što predstavlja prvi sveobuhvatni pokušaj sistematizacije i znanstvene obrade fotografija poslijeratnog Jasenovca, čime ispravlja brojne pogreške u legendama i atribucijama iz ranijih knjiga i izložbi.
Autor iskazuje i samorefleksiju historiografske odgovornosti, ističući nužnost preciznog, dokumentiranog i etičnog pristupa sjećanju i interpretaciji. Knjiga time doprinosi i širem europskom diskursu o ratnom naslijeđu, sjećanju i kulturi zaborava, u vremenu kada se mnoge zemlje suočavaju s revizionističkim valovima.
Autor upozorava na kasniju manipulaciju tim fotografijama i inzistira na što preciznijoj atribuciji i dataciji fotografija kako bi se izbjegli historijski falsifikati.
Fotomonografija Jasenovac 1945.–1947. Đorđa Mihovilovića ne samo da vizualno rekonstruira izgled logorskog prostora u prijelaznim godinama poraća, već znanstveno, odgovorno i kritički odgovara na društvene mitove i historijske revizionizme. Riječ je o važnom i odvažnom djelu koje kombinira arhivsko istraživanje, vizualnu dokumentaciju i suvremeni historiografski pristup – te zasluženo zauzima važno mjesto u stručno pouzdanoj literaturi o koncentracijskom logoru Jasenovac.
Mario Šimunković
[1] Ovaj prikaz knjige dio je odgovora na pitanje što smatram stručno pouzdanom literaturom o koncentracijskom logoru Jasenovac. Više o tome u mom prilogu: Odgovor na pitanje Luke Šarića “Tko određuje imamo li dovoljno literature o Jasenovcu i je li ona pouzdana?”, https://historiografija.hr/?p=47536
[2] Prikaz je objavljen u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista od 27.5.2017., str. 36, 53, 54, dok je online verzija dostupna na sljedećem linku: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/nova-knjiga-s-ekskluzivnim-povijesnim-fotografijama-rusi-mit-revizionisticke-desnice-u-jasenovcu-poslije-rata-nije-bilo-komunistickog-logora-6135986
Tekst je izašao uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.