Primo Levi, “Periodni sustav”

25. kolovoza 2026. Leave a comment

Nakon izdanja iz 1991. godine, objavljeno je 2026. godine novo hrvatsko izdanje (auto)biografske knjige Prima Levija u kojoj donosi “pripovijest o svom životu i povijesti svoje obitelji”.

Periodni sustav

U svojevrsnom autobiografskom romanu Periodni sustav talijanski klasik Primo Levi kroz 21 priču naslovljenu po kemijskim elementima donosi pripovijest o svom životu i povijesti svoje obitelji, ali i Italije i Europe, viđene kroz kaleidoskop kemije – na beskrajno uzbudljiv način, pomjerajući spoznajne granice o svijetu i životu.

Ako je Periodni sustav biografija, onda to sigurno nije samo biografija Prima Levija, već i pokušaj pisanja biografije svih ljudi, pa i sveg živog svijeta na zemlji. Za Levija preci nisu samo pradjedovi, nego i simpatični atom ugljika koji je krenuo od stijene vapnenca, a završio u njegovu mozgu, otkuda upravlja njegovom rukom. “Bio sam zapravo romantik, pa me i u kemiji zanimao njen romantični aspekt, nadao sam se (…) doći u posjed ključa svemira, razumjeti krajnji razlog svega. Danas znam da krajnji razlog ne postoji, ili bar tako mislim…” pisao je Levi 1984. prijatelju Tulliju Reggeu, fizičaru. Riječ je, dakle, o stvarima u kozmosu. No ono alkemijsko u pisanju Prima Levija ovom kemijskom nudi i opreku: kozmos u stvarima.

Periodni sustav govori nam i o pomirenju homo poeticusa i homo sapiensa, koje združuje zajednička žudnja za nalaženjem reda u kaosu. Oni to čine na dva prividno različita, ali zapravo bliska načina. Svako poglavlje knjige pred homo sapiensa postavlja jedan, uvijek vrlo konkretan problem, primjerice kako iz određenog kemijskog spoja izolirati određeni kemijski element. Do rješenja se, međutim, dolazi tek poznavanjem duše toga kemijskog elementa, njegovih strasti i slabosti, sposobnošću intuitivnog predviđanja njegova ponašanja. Osim toga, pravo razumijevanje danog događaja nastupa poslije, zapravo tek u činu pisanja. Činom izricanja homo poeticus objašnjava znanstvenika, a geometrijska ljepota nadrasta inteligenciju. Očituje se tako barem uvjetna pobjeda iskaza nad iskustvom i teksta nad izvantekstualnim. — Iva Grgić Maroević

Primo Levi (Torino, 1919.–1987.) talijanski je pjesnik, prevoditelj, pripovjedač, romanopisac i esejist. Po temeljnoj izobrazbi kemičar, u svijet književnosti zakoračuje svjedočeći o osobnom iskustvu Holokausta, objavivši 1947. roman Zar je to čovjek ( Se questo è un uomo). Logoraškom iskustvu autor se navraća i četrdeset godina poslije u svojoj knjizi antropoloških eseja Utopljenici i spašeni (I sommersi e i salvati), koja se zbog iznenadne smrti prometnula u Levijevo testamentarno djelo. Autobiografski su snažno obilježena i druga dva Levijeva djela: Smiraj (La tregua, 1963.), u kojem tematizira povratak iz logora kroz netom oslobođenu Europu, i Periodni sustav ( Il sistema periodico, 1975.), dvadeset kratkih proza od kojih svaka za naslov ima ime nekog kemijskog elementa, spajajući iskustvo znanstvenika i tih godina već svjetski afirmiranoga književnika. Knjigama kratkih znanstveno-tehnoloških parabola, “plemenitih i varljivih izmišljaja”, kako ih sam autor naziva, Prirodopisne priče (Storie naturali, 1965.) i Iščašenost oblika ( Vizio di forma, 1971.) upozorava na otuđenost čovjeka i opasnosti koje vrebaju iz neodgovorna odnosa prema okolišu. Nakon odlaska u (kemičarsku) mirovinu Primo Levi još se više posvećuje književnom radu. Objavljuje dva romana: Zvjezdasti ključ (La chiave a stella, 1978.) i Ako ne sada, kada ( Se non ora, quando, 1982.), tematizirajući etičnost dobro obavljenog posla u prvome, odnosno sudjelovanje skupine Židova u ratnim operacijama tijekom Drugog svjetskog rata u drugome. Dvije knjige eseja Tuđe područje (L’altrui mestiere, 1985.) te Utopljenici i spašeni (I sommersi e i salvati, 1986.) upotpunjuju sliku o Leviju kao intelektualnom znatiželjniku čiji su enciklopedijski interesi u rasponu od riječi do svijeta životinja, ali i osobi koja dubinski promišlja tamnu stranu ljudskoga uma, podsjećajući da valja biti itekako suzdržan pri donošenju konačnih sudova. Žanrovski izdvojeno mjesto zauzima Levijeva osobna antologija Traganje za korijenima (La ricerca delle radici, 1981.), u kojoj je predstavljeno “trideset autora iz trideset stoljeća pisane riječi” s odabirom kraćeg ulomka iz djela te uz antologičarevo kratko uvodno obrazloženje. Slika o Leviju bila bi nepotpuna bez podsjećanja na njegove prijevode, među kojima – uz one iz svijeta znanosti (Henry Gilman i njegova četiri pozamašna sveska Više organske kemije s preko 3500 stranica!) – nalazimo imena kao što su Claude Lévi-Strauss (La voie des masques i Le regard eloigné) i Franz Kafka (Proces). Levijeva su djela prevedena – u cijelosti! – u Francuskoj i Njemačkoj, a tom popisu nedavno su se pridružile i Sjedinjene Države. Iscrpnije na stranici Centro internazionale di studi Primo Levi (www.primolevi.it).