Preminuo povjesničar Carlo Ginzburg
U Bologni je u 87. godini umro istaknuti talijanski povjesničar Carlo Ginzburg (1939-2026), čiji je utjecaj na suvremenu historiografiju gotovo neizmjeran. Mikrohistorija, historijska antropologija, kulturna povijest, povijest mentaliteta, marginalnih skupina i narodne kulture samo su neka od područja na kojima je ostavio svoj prepoznatljiv trag. Upravo je pojam traga imao veliku važnost u njegovom metodološkom doprinosu historiografiji, sadržanom u minucioznom odgonetavanju tragova prošlosti koji na koncu vode do zatajenih, zanemarenih ili novoprimijećenih priča i povijesnih slučajeva koji nam otkrivaju ne samo bogate povijesne slojeve, već zapravo čitave nove svjetove.
Kada je riječ o hrvatskoj recepciji, prevedena je Ginzburgova prekretnička knjiga Sir i crvi: kozmos jednog mlinara iz 16. stoljeća (s pogovorom Nenada Ivića, Zagreb 1989), kao i nekoliko tekstova, primjerice „Mikrohistorija: dvije ili tri stvari koje znam o njoj“ u zborniku Mikrohistorija. Pola stoljeća inovacija (Zagreb 2022), polemika „Germanska mitologija i nacizam: o jednoj staroj knjizi Georgesa Dumezila“ i „Znanost i politika: odgovor Carlu Ginzburgu“ koju je preveo Stanko Andrić u časopisu Kolo (god. 10, 3, 2000) i dr. Navodim i razgovor s Ginzburgom objavljen 2010. u časopisu Pro tempore.
Na portalu Historiografija.hr objavljivali smo niz priloga – koje ne možemo sve ni navesti – povodom Ginzburgovih predavanja, razgovora i knjiga (primjerice o vezi suđenja i povijesti) te osvrt Stjepka Barca iz 2014. na njegovu znakovito naslovljenu knjigu Threads and Traces: True, False, Fictive.
Prije toga, o Ginzburgovim knjigama pisali su 1980-ih osvrte naprimjer Miroslav Bertoša u Historijskom zborniku i Neven Budak u Radovima Zavoda za hrvatsku povijest, da spomenem samo jedan manji dio odjeka. Već i iz ovih nekoliko ad hoc navedenih podataka – ni izdaleka dovoljno iscrpnim – vidljivo je koliko je Carlo Ginzburg bio s pravom čitan u hrvatskoj historiografiji.
Možda je manje poznato, stoga upućujem i na Scuratijev roman Najbolje doba našega života koji portretira Carlova oca Leonea koji je umro u rimskom zatvoru suprotstavljajući se fašizmu. Obiteljska povijest iz toga vremena predmet je obrade poznate talijanske književnice Natalije Ginzburg, Carlove majke, recimo u recentno prevedenom Obiteljskom rječniku.
Iz svega navedenog, vidljivo je da se – osim kao povjesničar koji se drugačije od drugih bavio poviješću – Carlo Ginzburg u tu istu povijest upisao ne samo svojim historiografskim opusom nego i cjelokupnom obiteljskom prošlošću i specifičnim intelektualnim intervencijama.
(B. Janković)
Iz medija:
https://www.nytimes.com/2026/06/17/books/carlo-ginzburg-dead.html
https://www.independent.co.uk/news/italian-pisa-rome-lisa-bologna-b2997579.html
https://britishmythology.substack.com/p/rip-carlo-ginzburg-the-historian
https://en.ilsole24ore.com/art/farewell-to-the-great-historian-carlo-ginzburg-AIcC8fiD