Dženan Dautović, „Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku“

14. svibnja 2026. Leave a comment

Izdavačka kuća Dram radosti iz Travnika objavila je knjigu Dženana Dautovića Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku.

Knjiga predstavlja prerađeni i dopunjeni rukopis doktorske disertacije obranjene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 15. studenoga 2017. godine.

Podijeljena je u pet osnovnih cjelina i posvećena složenom odnosu između srednjovjekovne Bosne, koja je do 1377. godine imala status banovine, a od 1377. do 1463. status kraljevstva, i Papinstva kao duhovnog središta većeg dijela europskog potkontinenta. Nakon ranije podjele Rimskog Carstva na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo, što se odrazilo i na vjerski sastav, povijesna jezgra srednjovjekovne Bosne našla se pod jurisdikcijom Rimske crkve, što je uvelike oblikovalo daljnji tijek povijesti ove regije. Ako se prihvati nepobitna činjenica da su Istočna i Srednja Europa bile na periferiji interesa Rimske crkve, tada se jugoistočna Europa, kao manja regija u tom dijelu Europe, može definirati kao periferija periferije, što je još jedan aspekt koji je utjecao na osnovnu temu ove analize.

Knjiga se prvenstveno bavi političkim i diplomatskim odnosima između dviju strana, dok se vjerska pitanja pojavljuju kao poseban medij za njegovanje tih odnosa. Sačuvana izvorna građa o tim odnosima daleko je bogatija na strani papinskih izvora, zbog čega je u mnogim slučajevima uskraćen bosanski pogled na situaciju, događaje i procese.

U tim je izvorima isprva neko vrijeme dominirao antiheretički diskurs, s izrazito negativnim pogledom na Bosnu, potaknut iz susjednih središta političke moći, ponajprije Ugarskog Kraljevstva. S pozicije vrhovnog vjerskog autoriteta zaduženog za brigu o dušama svih ljudi pod svojom jurisdikcijom, Papinstvo u tim odnosima nije bilo neutralno, nego je na proračunat i negativan način gotovo bez iznimke stajalo na strani jačega, odnosno Ugarske.

Tek je pred kronološki kraj odnosa između Bosne i Rimske kurije antiheretički diskurs bio potisnut novim, antiosmanskim diskursom. Sve snažnije i sve bliže Osmansko Carstvo osvajalo je balkanske zemlje jednu za drugom, pretvarajući se u stvarnu opasnost zbog koje su bosanski vladari i rimski pape pronašli zajednički interes.