Svetislav Basara, “Anđeo atentata”
Nakon što su u izdanju 24sata objavljena prva dva romana iz opusa Svetislava Basare koje je posvetio demontaži srpskih mitova, “Kontraendorfin” i “Andrićeva lestvica užasa”, u hrvatske knjižare, ali i na kioske stiglo je i treće njegovo djelo “Anđeo atentata”. Za taj roman najvažnijeg srpskog pisca današnjice kritičari su pisali da u jednakoj mjeri ismijava balkansku aljkavost i ratobornost, koliko i germansku dekadenciju i oholost.
“Smatrao sam pravičnim da Franzu Ferdinandu, makar i posmrtno, dam šansu da progovori o okolnostima koje su dovele do atentata na njegovu ličnost”, rekao je povodom objavljivanja svoje knjige Svetislav Basara.
U knjizi austrougarski nadvojvoda Franz Ferdinand, s one strane groba, diktira svom posmrtnom sekretaru Ferdinandu Berhtoldu svoje viđenje sarajevskog atentata, njegovih uzroka i posljedica. Basarin humor i njegova ironija u ovom djelu su nepresušni, dvojica protagonista u svom dijalogu nude naizgled uvjerljivu, a jednako besmislenu istinu o presudnim događajima koji su doveli do Prvog svjetskog rata.
Sam Basara je, govoreći o toj knjizi, ovih dana u intervjuu Borisu Rašeti za Express rekao:
– Malo je događaja poput sarajevskog atentata koji daju tako preciznu sliku besmisla. Franz Ferdinand – piše to u ‘Anđelu atentata’ – aktivno surađuje s atentatorima kako bi ga što prije ubili. Kad propuste jednu priliku da ga ubiju, on im daje drugu. Doslovno ‘dublovi’, kao na snimanju filma. Atentator koji je uspio u ubilačkoj namjeri, Princip, toliko je nespretan, kratkovid i nevješt strijelac da je statistički vjerojatnije da će pogoditi sve prisutne – uključujući samoga sebe – samo ne Franza Ferdinanda. A ipak pogađa. Prijestolonasljednikov šofer Lojka morao je pokazati izuzetnu vještinu kako bi auto dovezao do na metar pred Principa. Tko god je bio na mjestu atentata – a ja ga pohodim svaki put kad dođem u Sarajevo – i tko je god vidio koliko je sve to malo i usko, ne može, a ne zapitati se zašto uopće išta postoji, zašto uopće nešto, a ne ništa – govori Basara.
Na tragu istog pitanja su i riječi nadvojvode Ferdinanda koje diktira svom tajniku:
“Pišite Berhtold! Pripreme za moje ubistvo i ubistvo moje supruge, Sofije Hotek, trajale su duže od jednog veka i zato je atentat – usprkos činjenici da su neposredni izvršioci bili najžalosniji egzemplari tupoumnosti, nesposobnosti i smetenosti – jednostavno morao da uspe. Da sve bude žalosnije, na dugačkom spisku konspiratora, organizatora i saučesnika u mom ubistvu – pored imena najuglednijih evropskih, nemačkih i austrijskih umetnika i političara, od kojih ću neke kasnije i pomenuti – stoji i moje ime. I to na počasnom mestu! Malo je ko toliko radio na sopstvenom smaknuću kao što sam to činio ja, nadvojvoda Franc Ferdinand. Sav taj atentatorski schlamperei pao bi u vodu kao beznačajni čaršijski incident, kakvih u Sarajevu ima na desetine, da se svojski nisam potrudio da budem ubijen”.
Izvor:
https://mvinfo.hr/knjiga/15514/andjeo-atentata
Opširnije: