Milovan Đilas, “Dnevnik 1989 – 1995”

Dnevničke beleške Milovana Đilasa, pisane od januara 1989. do njegove smrti aprila 1995, odličan su pregled tragedije Jugoslavije i njenih naroda i vredan istorijski dokument. Ali, one su i mnogo više od toga. Đilas beleži svoja razmišljanja i osećanja, strahove i tugu. Piše o opštoj dezorijentaciji, vulkanu očaja i mržnje, beznađu i haosu, groteski i tragediji, krvavom ambisu i bezumnoj, neizmernoj bedi… Beleži da će izgleda umreti s Jugoslavijom, a kasnije zapisuje kako je nažalost preživeo njen raspad samo da bi bio svedok krvavog građanskog rata.

Njegov stil pisanja je jednostavan i jasan, živ i zanimljiv, povremeno i duhovit. Čitalac ima utisak da mu se Đilas obraća kao bliskom prijatelju, rođaku – neusiljeno i bez imalo nadmenosti. Beležeći svoje razgovore sa našim i stranim novinarima, intelektualcima i umetnicima, ličnostima iz političkog života, stranim diplomatama, Đilas dodaje kako je govorio onako kako misli. U stvari, činio je to celog života i zato postao svetski poznat disident i dugogodišnji politički zatvorenik.

Duboko je razočaran političkim vođama, posebno srpskim i hrvatskim, osuđuje „Miloševićevo vlastoljublje” i „Tuđmanove zlokobne koncepcije”. Govori o „zaplivanju Srba i Hrvata u krv – krv svoju, budući su u biti ako ne isti, a ono sličan narod” i „vidi i osjeća Jugoslovene u bezumnom, besciljnom međusobnom istrebljivanju”. Možda ipak najviše tuguje nad srpskom nesrećom. A jedno od njegovih proročanstava je da će Srbi biti najveći gubitnici. Predviđa da će Zapad pomoći antisrpsku koaliciju, rat se proširiti na Bosnu i Hercegovinu, na Kosovu izbiti ustanak. I da će u budućnosti drugi uređivati odnose između Južnih Slovena, da će oni biti nemoćni. A ipak, uverava sebe da će se najgore ipak izbeći, da će se rešenja pronaći. Nikad ne prestaje da se nada i nema sumnje da ni danas ne bi prestao.

Pročitajte odlomak:


O AUTORU

Milovan Đilas je rođen 12. juna 1911. u selu Podbišću kod Mojkovca. Bio je pesnik, pripovedač, romansijer i prevodilac, osnivač novina i časopisa i njihov urednik, publicista i politički mislilac, revolucionar, ratni komandant, državnik i diplomata, disident i politički zatvorenik. U svetu je smatran za jednog od najznačajnijih istočnoveropskih disidenata i kritičara komunističkog sistema. Najcitiraniji je i jedan je od najprevođenijih srpskih i jugoslovenskih autora. Nova klasa, studija u kojoj analizira komunistički poredak i ideologiju, objavljena prvi put u Sjedinjenim Američkim Državama 1957, prevedena je na više desetina jezika u ukupnom tiražu od preko tri miliona primeraka i od ovlašćenog Oksfordskog foruma proglašena 1995. jednom od sto knjiga koje su najviše uticale na kulturu Zapada druge polovine dvadesetog veka.

Na Univerzitet u Beogradu (Filozofski fakultet, grupa za jugoslovensku književnost) upisao se 1929.  Istovremeno se upušta u političku borbu, naročito protiv diktature kralja Aleksandra I, uvedene 6. januara 1929.

Uspevao je da izbegne hapšenje do marta 1932. kada ga policija lišava slobode, ali u nedostatku dokaza, posle desetak dana biva pušten. Iste godine, u oktobru, postao je član progonjene Komunističke partije i sekretar partijske organizacije Beogradskog univerziteta. Uspostavio je saradnju između studentske organizacije i grupe radnika-komunista. Kada je radnička grupa otkrivena, uhapšen je i on – 23. aprila 1933. Policija ga je mučila da otkrije studentsku organizaciju, ali njeni napori nisu dali rezultata. Đilas je osuđen od Suda za zaštitu države, po Zakonu o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi (izglasanog avgusta 1921. u Narodnoj skupštini, prvenstveno radi oduzimanja mandata komunističkim poslanicima) na tri godine strogog zatvora koje je većim delom izdržao u Sremskoj Mitrovici. Izašao je 23. aprila 1936.

Na slobodi njemu, a nešto kasnije i Aleksandru Rankoviću, pripada vodeća uloga u obnavljanju i širenju partijske organizacije u Srbiji i 1937. Đilas je postao član Pokrajinskog komiteta za Srbiju.

Iste godine, na čelo Komunističke partije Jugoslavije došao je Josip Broz Tito i Đilas postaje član najužeg jugoslovenskog partijskog vođstva – Centralnog komiteta i Politbiroa.

U toku rata, Đilas je sve vreme član Vrhovnog štaba Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (NOV i POJ), u martu 1944. dobio je čin general-lajtnanta, a u decembru 1947. general-pukovnika.

Đilas je 25. decembra 1953. jednoglasno izabran za predsednika Savezne narodne skupštine.

Bio je u partiji bio na raznim dužnostima, ali je najpoznatiji bio kao ideolog i teoretičar. U vreme sukoba izmedju Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, koji je postao otvoren 1948, on je najtemeljnije i najjasnije razvijao ideje o nezavisnosti Jugoslavije i o potrebi demokratizacije jugoslovenske partije i jugoslovenskog društva.

Na Trećem (vanrednom) plenumu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, održanom 16. i 17. januara 1954. u Beogradu, Tito je optužio Đilasa za „revizionizam”. Zbog navodnog protivljenja politici partije i ugrožavanja njenog jedinstva i vlasti, Đilas je isključen iz Centralnog komiteta. Po slobodnoj volji istupio je 19. aprila iz partije.

Zbog intervjua Njujork tajmsu u kome je kritikovao političko stanje u Jugoslaviji i istakao potrebu postojanja opozicione partije kao činioca demokratizacije, Đilas je 24. januara 1955. osuđen na kaznu strogog zatvora od osamnaest meseci, uslovno na tri godine.

Sledeće godine, 1956, uhapšen je 19. novembra i osuđen 12. decembra na tri godine strogog zatvora zbog kritike jugoslovenskog stava neutralnosti, koji je u stvari predstavljao podršku brutalnoj sovjetskoj vojnoj invaziji kojom je ugušena revolucija u Mađarskoj. Dok je bio u Kazneno-popravnom domu u Sremskoj Mitrovici kao kažnjenik broj 6880 (koji će 28. aprila 1958. biti promenjen u broj 1732), objavljena je u Sjedinjenim Američkim Državama Nova klasa. Đilas je 4. oktobra 1957. izveden pred Okružni sud u Sremskoj Mitrovici i 5. oktobra osuđen na sedam godina zatvora, u zbiru s ranijom kaznom na devet godina.

Đilas je uslovno pušten iz zatvora 20. januara 1961.

Ponovo je uhapšen 7. aprila 1962. zbog knjige Razgovori sa Staljinom i osuđen 14. maja na pet godina zatvora.

Oslobođen je 31. decembra 1966. bez uslova, osim petogodišnje zabrane da daje bilo kakve izjave ili bilo šta objavljuje. Đilas je odbio da se pridržava ove zabrane.

Ova kazna mu je sabrana s prethodnim kaznama, tako da je konačna osuda bila na kaznu zatvora od trinaest godina.  U Titovoj Jugoslaviji, Đilas je izdržao ukupno devet godina zatvora

Od maja 1937. do 27. marta 1952. bio u braku s Mitrom Mitrović. Godine 1952, 11. juna, venčao se sa Štefanijom Barić (1921-1993).

Govorio je ruski i engleski, a služio se i francuskim.

Umro je 20. aprila 1995. i sahranjen je u roditeljskoj grobnici u rodnom selu Podbišću.

Dela koja je objavio: Članci, Lenjin o odnosima među socijalističkim državama [rasprava], Razmišljanja o raznim pitanjima [politički eseji], Legenda o Njegošu [rasprava], Nova klasa [studija], Nesavršeno društvo: i dalje od „Nove klase‟, Druženje s Titom [memoari], Vlast [memoari], Vlast i pobuna, Tamnica i ideja, Susreti sa Staljinom, Razgovori sa Staljinom, Njegoš: pjesnik, vladar, vladika, Crna Gora,  Gubavac i druge priče, Revolucionarni rat, Ljubav i druge priče, Izgubljene bitke, Sluga božji i druge pripovetke, Pad nove klase: Povest o samorazaranju komunizma, Bošnjak Adil Zulfikarpašić, Svetovi i mostovi I-II, Rane pripovetke, Najlepše pripovetke Milovana Đilasa, Besudna zemlja, Problemi naše književnosti i drugi međuratni članci, Pisma iz zatvora.


Izvor:


Iz medija:

https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/knjizevnost/kronika-propadanja-besudne-zemlje-citali-smo-raspad-i-rat-dnevnik-milovana-dilasa/

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dilasov-dnevnik-napisan-prije-30-ak-godina-zastrasujuce-je-aktualan-sto-je-zapisao-o-tudmanu-milosevicu-pupovcu-15229763

https://www.jutarnji.hr/globus/politika/kako-je-titov-disident-predvidio-rat-raspad-drzave-i-krah-miloseviceve-srbije-ni-tudmana-nije-volio-15301081

https://www.portalnovosti.com/kronika-visestrukog-propadanja

https://mvinfo.hr/clanak/milovan-djilas-raspad-i-rat


https://www.vreme.com/mozaik/jos-jedna-potraga-za-sobom/

https://pescanik.net/dnevnik-milovana-djilasa/

https://www.danas.rs/nedelja/hronika-prelomnih-godina/

https://www.politika.rs/sr/clanak/507246/I-u-maloj-zemlji-moguce-je-boriti-se-za-velike-ciljeve

https://www.rts.rs/page/oko/sr/story/3211/drustvo/4789064/dnevnici-milovana-djilasa—himna-prijateljstvu-i-ljubavi.html

https://www.vijesti.me/kolumne/601197/raspad-i-rat-po-djilasu

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/248771/tjedna_heftarica_senada_avdica_na_tv_obn_vazno_svjedochenje_u_knjizi_milovana_djilasa_milorad_vuchelic_mi_1991_govori_o_planu_za_unistenje_bosne.html

https://historiografija.ba/article.php?id=1389


Odgovori