Dokumentiranje ratnih žrtava i mjesta zatočenja
Dokumentiranje ratnih žrtava i mjesta zatočenja
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Fond za humanitarno pravo Beograd (FHP) u suradnji s regionalnim partnerskim organizacijama, Fondom za humanitarno pravo Kosovo i Udruženjem Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje iz Sarajeva, organiziraju javno predstavljanje najnovijih rezultata dokumentiranja ljudskih gubitaka Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije i Kosova te mapiranje logora i drugih zatočeničkih objekata u BiH.
Na prezentaciji, koja će se održati u Zagrebu, u ponedjeljak 12. prosinca 2016., hotel Dubrovnik (I kat, dvorana Ban Frankopan) s početkom u 11.00 h, o dokumentiranju ljudskih gubitaka Hrvatske govoriti će Vesna Teršelič i Slaven Rašković dok će Nataša Kandić (Fond za humanitarno pravo Beograd) predstaviti Registar ratnih žrtava, vojnika i policajaca, državljana Srbije i Crne Gore 1991 – 1995.
O rezulatima dokumentiranja logora i drugih zatočeničkih objekata u BiH govoriti će Dženana Karup Druško (Udruženje Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje), dok će Istraživanje ljudskih gubitaka u okviru projekta Kosovska knjiga pamćenja predstaviti Bekim Blakaj (Fond za humanitarno pravo – Kosovo).
Ovom prezentacijom želimo još jednom ukazati na važnost sustavnog dokumentiranja svih činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim oblicima kršenja ljudskih prava.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću već godinama radi na dokumentiranju ljudskih gubitaka Republike Hrvatske, što za glavni za cilj ima utvrditi poimenični popis svih poginulih i nestalih državljana Hrvatske, jer smo svjedoci da ni 20 godina od završetka ratnih sukoba takav popis ne postoji. Žrtvama rata želimo odati pijetet tako što ćemo omogućiti da njihova imena i okolnosti stradanja budu poznate bez obzira na to kojoj su etničkoj ili vjerskoj skupini pripadali, koju su političku ili ideološku ideju branili. Smatramo da je obaveza svakog društva osvijestiti da žrtve ratnih stradanja nisu naprosto brojevi, već ljudi s imenom i prezimenom.
Važno je naglasiti da ovaj dokumentacijski rad Documenta provodi i kao dio regionalnog projekta dokumentiranja ljudskih gubitaka, logora i drugih zatočeničkih objekata u ratovima iz devedesetih godina na teritoriju čitave bivše Jugoslavije.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Izvor:
http://www.documenta.hr/en/dokumentiranje-ratnih-%C5%BErtava-i-mjesta-zato%C4%8Denja.html
—
“U ratovima poginulo 130 tisuća ljudi” / STATISTIKA RATNIH ŽRTAVA
ZAGREB, 13. prosinca 2016. – Od travnja 1992., u Orašju su postojala tri zatvora, kroz koje je prošlo oko šesto zatočenika, koji svjedoče o “stravičnom zlostavljanju i silovanjima”. Kazala je to jučer u Zagrebu Dženana Karup-Druško, aktivistica sarajevske nevladine organizacije Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje (TPOS), koja istražuje “mjesta zatočenja” tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Govoreći na predstavljanju detaljnoga popisa ratnih žrtava koju su organizirale hrvatske, srpske i bosanskohercegovačke nevladine organizacije, Karup-Druško je precizirala kako su u travnju 1992. u Orašju otvorena tri zatvora: u osnovnoj školi Ivo Andrić u Donjoj Mahali, u Srednješkolskom centru u Orašju, te u “šupi Marjana Filipovića u Donjoj Mahali”. Prema nalazima TPOS-a, u te su zatvore, osim tamošnjih ljudi, dovođeni i zatočenici s područja Bosanske Posavine s kojih se HVO 1992. povlačio pred srpskim snagama, pa je među zatočenicima bilo i ljudi iz Bosanskog Broda. Bilo je, međutim, i zatočenika iz Hrvatske, od kojih su neki kasnije vraćeni u Hrvatsku, a neki razmijenjeni.
Karup-Druško podsjetila je kako je Sud BiH u prošli petak, 9. prosinca, na deset godina zatvora osudio Matu Baotića, upravitelja jednog od tih zatvora, zbog silovanja tri zatočenice. Aktivistica je naglasila kako je TPOS u BiH identificirano 577 mjesta ratnih zatočenja, u kojima je bilo zatočeno ukupno oko 160 tisuća ljudi.
Slaven Rašković, aktivist Centra za suočavanje s prošlošću Documenta, ilustrirao je Documentin rad na identifikaciji ratnih žrtava u Hrvatskoj. Rašković je pokazao detaljan grafički prikaz žrtava likvidacije 16 hrvatskih civila u Kostrićima kod Kostajnice, što je zločin o kojemu se do 2010. gotovo ništa nije znalo. Documenta je prva kontaktirala obitelji žrtava, pronašla svjedoke, i detaljno rekonstruirala njihov identitet, te ustanovila da su sve žive ljude u selu, tog 15. studenog 1991, ubili pripadnici specijalne jedinice MUP-a tzv. Krajine, pod zapovijedanjem Steve Borojevića zvanog Gadafi.
Rašković je prikazao i rekonstrukciju žrtava zločina u Joševici kod Gline, gdje je 16. prosinca 1991. paravojna skupina Jose Kovačevića likvidirala 21 civila, od kojih 14 žena, a najmlađa je žrtva imala 15 godina. Ni za jedan od ta dva zločina nitko nije odgovarao. Otkako je 2009. pokrenula projekt detaljnoga dokumentiranja identiteta i okolnosti stradanja ratnih žrtava u Hrvatskoj, Documenta je dosad, iz više provjerenih izvora, dokumentirala i identificirala više od sedam tisuća žrtava, a procjenjuju da je u ratu u Hrvatskoj poginulo ukupno između osamnaest i dvadeset tisuća ljudi.
Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo (FHP) ustvrdila je kako bi bio “težak povijesni propust kada vlade ne bi detaljno utvrdile broj i identitet ratnih žrtava”. Podsjetila je da nevladine organizacije s velikom vjerojatnošću, na temelju dosadašnjih statistika obavljenih u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, procjenjuju da je ratovima devedesetih poginulo ukupno oko 130 tisuća ljudi.
Bekim Blakaj iz kosovskoga FHP-a izvijestio je kako su od početka 1998. do kraja 2000. na Kosovu poginule 13. 173 osobe. Istom metodom poput Documente, FHP Kosovo dokumentirao je žrtve pojedinačnih zločina, što je Blakaj ilustrirao na slučaju najvećeg zločina na Kosovu, ubojstva 309 ljudi u selu Meja od 27. travnja 1999, te na ubojstvu 14 srpskih seljaka 23. srpnja iste godine. U NATO-ovom bombardiranju Srbije, kazao je Blakaj, poginulo je ukupno 758 osoba.
Voditeljica Documente Vesna Teršelič ustvrdila je kako vlade uskraćuju političku podršku dokumentiranju ratnih žrtava, preciziravši kako Ministarstvo branitelja ne obavlja svoj dio posla u dokumentiranju ratnih žrtava. “Dokumentiranje sudbine svakog ubijenog i nestalog obveza je svake vlade”, podsjetila je Teršelič.
Boris PAVELIĆ, Novi list, Objava 13. prosinca 2016.
Izvor:
http://www.documenta.hr/en/najnoviji-rezultati-dokumentiranja-ratnih-%C5%BErtava.html