Adrien Le Bihan, AUŠVIČKI GRAFITI (S francuskoga preveo Bojan Lalović)

Aušvički grafiti francuskog književnika Adriena Le Bihana lucidan su i prodoran komentar zapisā iz tzv. Knjige sjećanja koncentracijskog logora Auschwitz. Autor je skupio zapise istaknutih državnika, općenito svjetski poznatih ljudi, manjim dijelom i običnih posjetitelja te ih podvrgnuo kritičkoj analizi. Pritom je utvrdio koliko često velikani ovoga svijeta oklijevaju, a ponekad se i grubo spotiču kad su suočeni s nezamislivim, neoprostivim, neobjašnjivim.


Uznemiren tim “heterogenim registrom”, koji se sastoji od poznatih ili nepoznatih potpisa, ogorčenih prosvjeda, “glosa” i “sentencija”, poticaja na vrlinu i slično, Le Bihan je pokušao razumjeti komentare koje su njihovi autori ostavili na papiru u svjetlu vlastite povijesti ili tada aktualnih događaja. Izmjerio je njihovo povijesno značenje uspoređujući ih sa svjedočenjima aušvičkih logoraša Prima Levija i Tadeusza Borowskog.


Od slavnih posjetitelja samo su rijetki, poput pape Ivana Pavla II, kao trag svojeg posjeta zapisali samo svoje ime. Ostali će pokušati reći mnogo više. Fidel Castro, na primjer, zaboravljajući gdje je, osudio je kapitalizam i kolonijalizam. Šimon Peres je pak priprijetio da će “narod Izraela znati zaustaviti one koji mu u budućnosti budu prijetili”. Le Bihan uvjerava da komentare koje je prikupio u Auschwitzu ne ocjenjuje kao grafite “ni radi provokacije ni iz prezira prema potpisnicima”. On, kako ocjenjuje Lada Čale Feldman, “gorko duhovito i nesmiljeno britko pokazuje da je o Holokaustu (i njegovim lokalnim inačicama) iznimno riskantno izražavati se u načelnim etičkim koordinatama, s lapidarnom lakoćom s kakvom je niz državnika, uglednika i inih javnih osoba ispisivao svoje poštovanje, sućut, zgroženost, šok, etičku obvezu i nadu u bolju budućnost prigodom posjeta muzeju u Auschwitzu, kada priliku da se upišu u Knjigu sjećanja većina njih ili nije htjela ili nije smatrala umjesnim propustiti”. Nasuprot tomu, Adrien Le Bihan nastoji riječima vratiti težinu koju moraju imati kada je u pitanju osuđivanje užasa.

Adrien Le Bihan (Marseille, 1938), francuski pripovjedač, esejist i prevoditelj, profesionalnu karijeru započeo je kao profesor povijesti i zemljopisa u Marseilleu, Avignonu i Toulonu, zatim je radio kao francuski kulturni ataše u Madrasu, Taškentu, Beču, Krakovu, Zagrebu i Barceloni. Povrh brojnih književnokritičkih članaka objavljenih u časopisima diljem Europe te eseja o velikanima svjetske književnosti u rasponu od Andréa Gidea, Ernesta Hemingwaya i Jamesa Joycea do Czesława Miłosza i Witolda Gombrowicza, te prijevoda s poljskoga, španjolskoga i ruskoga jezika, napisao je sljedeća djela: Kolerično stablo. Krakovski dnevnik 1976-1986. (L’Arbre colérique. Journal de Cracovie 1976-1986, 1987), Povratak iz Lemurije (Retour de Lémurie, 1994), General i njegov dvojnik. De Gaulle pisac (Le Général et son double: De Gaulle écrivain, 1996), Auschwitz Graffiti (2000), George Sand, Chopin i zločin Chartreusea (George Sand, Chopin et le Crime de la Chartreuse, 2006), Ulica André Gide. Literarno istraživanje u Parizu i Sovjetskom Savezu (Rue André Gide: Enquête littéraire à Paris XVe et en Union soviétique, 2007), Plovit ću prema Joyceovu oltaru (Je naviguerai vers l’autel de Joyce, 2010), Isak Babelj, spisatelj kojeg je osudio Staljin (Isaac Babel, l’écrivain condamné par Staline, 2015), De Gaulle i Poljska (De Gaulle et la Pologne, 2015), Moj brat Jack Kerouac (Mon frère, Jack Kerouac, 2018), Le désir de Velázquez attrapé par Picasso (Velázquezova žudnja koju je “uhvatio” Picasso, 2020) i Gary Cooper, glumac nad glumcima (Gary Cooper, le prince des acteurs, 2021).


Godina izdanja: 2021

Broj stranica: 131


Prelistaj početak knjige:


Odgovori