Vesna Kukavica – Odlazak povjesničara Ljubomira Antića – In memoriam

Ljubomir Antić (Prvić Šepurine, 6. II. 1946. – Zagreb, 14. III. 2015.) povjesničar, publicist i političar.

 

ODLAZAK POVJESNIČARA LJUBOMIRA ANTIĆA

 

Napisala: Vesna Kukavica

 

Zbogom dragi profesore Antić, zbogom dragi Ljubo. Tvoj blagi karakter, poniznost i ustrajnost, privrženost hrvatskom iseljeništvu i kreativnost u znanstvenom radu ostat će trajnim nadahnućem.

 

 

U Zagrebu je preminuo u 69. godini života nakon teške bolesti povjesničar, publicist i političar prof. dr. sc. Ljubomir Antić. Posljednje mu je počivalište na rodnome otoku Prviću u šibenskom akvatoriju.

Ljubomir Antić rodio se u mjestu Prvić Šepurine 6. veljače 1946.

Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, a gimnaziju završava u Šibeniku. Godine 1973. diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Usavršava se na poslijediplomskom studiju iz državno-političkih znanosti na Pravnom fakultetu u Zagrebu, magistriravši 1980. s temom Hrvatska federalistička seljačka stranka. Doktorirao je disertacijom Naše iseljeništvo u Južnoj Americi i stvaranje jugoslavenske države 1918. na Filozofskom fakultetu u Zadru 1983. godine.

 

Profesionalnu karijeru započeo je sedamdesetih prošloga stoljeća kao novinar i urednik u Studentskom listu. Onemogućen u pisanju zbog političke nepodobnosti, usmjerio se osamdesetih prema historiografskim istraživanjima, zaposlivši se u Institutu za migracije i narodnosti Sveučilišta u Zagrebu kao znanstveni suradnik. Devedesetih djeluje kao jedan od utemeljitelja i znanstvenih savjetnika Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Uz znanstveni rad paralelno je, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i kasnije Hrvatskim studijima, predavao kao izvanredni profesor hrvatsku povijest XX. stoljeća.

 

Istražuje hrvatsku povijest novoga vijeka u njezinu svjetskom kontekstu, napose povijest iseljeništva i odjeke Hrvatskog narodnog preporoda u dalmatinskim zajednicama zemalja Južne i Sjeverne Amerike, problematiku kulturnoga nasljeđa pionira hrvatskoga iseljeništva u domicilnim američkim sredinama posebice njihove periodike, dok u zadnje vrijeme biva usredotočen na političku povijest XX. stoljeća te izazove nacije suvremenoga doba.

 

Proučivši dostupne izvore o hrvatskom iseljeništvu od Kolumbova doba naovamo u domaćim i stranim arhivima, od Aljaske do Ognjene zemlje, ispisuje opsežno historiografsko štivo čija se stilska odlika očituje u sretanom spoju znanstvene akribije s publicističkim diskursom, nastojeći da u svjedočanstvima iseljenika pronađe motive za zaključke te da na temelju dokumentacije progovori o vremenu najmasovnijeg selilaštva u prekooceanske zemlje s europskog kontinenta (počevši od osamdesetih XIX. st.) tijekom kolonizacije i industrijalizacije pa sve do početaka globalizacije. Na taj je način u monografijama stvorio jedinstvenu znanstveno utemeljenu metodologiju, koja s podjednakom znatiželjom gleda na značajke velikih povijesnih epoha čovječanstva i onodobnu ulogu na američkim tržištima rada hrvatskih pomoraca, ribara, težaka, drvosječa, rudara ili pak brodara i industrijalaca koji su iz povijesnih hrvatskih zemalja odlazili u Novi svijet – redovito s mišlju da se jednog dana vrate u slobodnu domovinu. Taj je autorski postupak najdosljednije proveden u sintetskom mu djelu Hrvati i Amerika.

 

Studiozno prati hrvatskog čovjeka u tuđini od zlatnih i salitrenih groznica na oba američka kontinentima, tumačeći etape rješenja hrvatskog pitanja pod kraj drugog tisućljeća dok je Hrvatska bila u sastavu Austro-Ugarske te prve i druge Jugoslavije, uzroke hrvatskog jugoslavenstva (Supilo, Meštrović, Trumbić…), iseljeničku potporu postupnoj hrvatskoj nacionalnoj integraciji, kao i proces rekroatizacije 1990-ih – kada je u Domovinskom ratu stvarana Republika Hrvatska – onih naših iseljeničkih zajednica koje su se odselile uoči Hrvatskog narodnog preporoda kada Lijepa Naša nije bila suverena država niti subjekt međunarodnog prava. Iseljeničke su mu studije, opremljene iscrpnim znanstvenim aparatom, ilustrirane preslikama izvornih dokumenata (autor ih je istraživao više od 70.000) koji dočaravaju hrvatsku (južno)američku dijasporu, čiji se drugi i treći naraštaj ubrzano penje s obrazovanjem i čestitošću na društvenoj ljestvici prekooceanskih domicilnih zemalja. Argumentirano izdvaja vodeće figure političkog i kulturnog života hrvatskog iseljeništva poput Ivana Krstulovića, nacionalnog preporoditelja američkih Hrvata.

 

Iseljeničku tematiku popularizira u medijima kao feljtonist, kolumnist i scenarist televizijskih emisija, znatno doprinijevši skidanju ideološke stigme s hrvatske emigracije.

 

Sudjelovao je u radu brojnih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu, te bio inicijator znanstvenih simpozija kao i član stručnih odbora.

 

Objavio je više knjiga kao autor, koautor i urednik. Autor je većeg broja znanstvenih radova tiskanih u časopisima, stručnih analiza, ocjena, prikaza, i sl. Radovi su mu prevođeni na engleski i španjolski jezik.

 

Od uspostave neovisne Republike Hrvatske u javnim istupima zagovara znanstvenu revalorizaciju prinosa hrvatskog iseljeništva našem kulturnom krugu, izdvojivši precizno pozitivne društvene i gospodarske učinke migracija na moderno hrvatsko društvo u cjelini.

Znanstveni su mu interesi zadnjih godina bili usredotočeni i na političku povijest Hrvatske u XX. stoljeću, koji su rezultirali javnim predavanjima te objelodanjenim studijama. U monografiji Velikosrpski nacionalni program, ishodišta i posljedice, prema ocjeni struke, tako na najbolniji način znanstveno potvrđuje da taj ekspanzionistički program ima transvremenski karakter, te da je agresija Srbije na Hrvatsku 1990. i pobuna Srba te njihovo sudjelovanje u toj agresiji inspirirana dotičnim programom.

 

Član je Matice hrvatske. Gotovo četiri desetljeća neumorno surađuje u Matičinim serijskim publikacijama i časopisima. Osobite prinose dao je na Matičinim znanstvenim raspravama i simpozijima o različitim aspektima hrvatskog iseljeničkog fenomena, identitetskih značajki, te kritičkoj analizi hrvatske povijesti u XX. stoljeću, koja je rezultirala zanimljivim zbornicima radova.

 

Aktivirao se u politici kao sudionik pokreta za stvaranje suvremene Hrvatske države i to u okviru liberalne struje, najprije HSLS-a 1989. i potom DC-a. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru (1992-1995) kao i Skupštini grada Zagreba. Radio je kao ravnatelj Hrvatske izvještajne novinske agencije do umirovljenja (2000).  

 

Obnašao je dužnost predsjednika saborskog Odbora za ljudska prava i prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. Djelovao je kao član Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava (1992), bio je član saborskog Odbora za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih područja (1995), član Odbora za obilježavanje 50. obljetnice Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta (1995) kao i član Komisije za pomilovanja (1996). Djelovao je kao član Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika (2001-2008), te kao predsjednik Upravnog vijeća Instituta za migracije i narodnosti (2001-20o2).  

 

Monografije i članci u zbornicima i periodici

 

Najvrjednija su mu djela:  Naše iseljeništvo u Južnoj Americi i stvaranje jugoslavenske države 1918. godine, Zagreb, 1987., Hrvati u Južnoj Americi do 1914., Zagreb, 1991., Serbian terrorism and violence in Croatia 1990 -1991 (s F. Letićem), Zagreb, 1991., Hrvati i Amerika, Zagreb, 1992., Srbi, obespravljeni ili privilegirani, Zagreb, 1996., Croats and America, Zagreb, 1997., 50 gledišta, Zagreb, 1998., Los Croatas y America, Zagreb, 2001., Bračanin Ivan Krstulović, nacionalni preporoditelj američkih Hrvata, Samobor, 2002., Velikosrpski nacionalni program, ishodišta i posljedice, Zagreb, 2007.

 

Urednički opus s nizom autorskih povijesnih studija obuhvaća sljedeće zbornike: Neki pogledi jugoslavenskih vlasti na hrvatsko iseljeništvo sredinom 70-ih godina. Budućnost iseljene Hrvatske, Šakić, V.; Jurčević, J.; Sopta, M. (ur.). Zagreb, 1998.; Hrvatska politika u XX. stoljeću. Zbornik radova, Ljubomir Antić (ur.), Zagreb, 2006, Migracije u hrvatskom identitetu.  Hrvatski identitet,  Lukić, Z. i Skoko, B. (ur.). Zagreb, 2011.; Prvić Šepurine, rodno mjesto Jere Jareba. Časopis za suvremenu povijest. 40 (2008.); Godina 1918. i hrvatska država. Godina 1918.: Prethodnice, zbivanja, posljedice, Matijević, Z. (ur.). Zagreb, 2010.; 1918. granica epoha. 1918. u hrvatskoj povijesti: Zbornik, Horvat, R (ur.), Zagreb, 2012.

 

Izabrani članci iz periodike su: Pokušaj stvaranja Hrvatskog saveza među našim iseljenicima u Južnoj Americi 1913. godine. Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 1983, br. 2.; Pregled hrvatskih iseljeničkih društava u Južnoj Americi do 1. svjetskog rata. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Zagreb, 1984. br. 17. ; Sukobi u jugoslavenskom iseljeničkom pokretu u Antofagasti (Čile) za vrijeme prvog svjetskog rata i neki socijalni utjecaji na njih 1917. godine. Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 1984, br. 2.;Dubrovačka kolonija u Cerro de Pasco (Peru) prema pismima iseljenika zadarskom Narodnom listu. Dubrovnik, 1984, br. 5-6.; Odnos javnosti prema iseljavanju iz Dalmacije od 80-ih godina 19. stoljeća do prvoga svjetskog rata. Historijski zbornik, Zagreb, 1985, br. 38.; Prilog istraživanju austrijske iseljeničke politike i zakonodavstva kao činioca masovnog iseljavanja iz Dalmacije pred 1. svjetski rat. Zadarska revija, Zadar, 1985, br. 3. ; Prilog istraživanju odnosa naših iseljenika u Južnoj Americi prema NOB-u s posebnim osvrtom na JNO na Pacifiku. Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 1986, br.1.; Pregled hrvatskog iseljeničkog novinstva u Južnoj Americi do prvog svjetskog rata. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Zagreb, 1987, br. 20.; Ivan Krstulović pokretač hrvatskog iseljeničkog novinstva u Čileu. Zadarska revija, Zadar, 1987, br. 3.; Osnovne značajke hrvatskog iseljeništva u španjolskoj Južnoj Americi do prvog svjetskog rata. Migracijske teme, Zagreb, 1988, br. 4.;Prolegomena za raspravu o Hrvatima u Argentini do 1914. Migracijske teme, Zagreb, 1990, br. 2.Dubrovačka Republika i međunarodno priznanje SAD. Zbornik radova Diplomacija Dubrovačke republike, Zagreb, 1998. Hrvatska u dvadesetom stoljeću, Hrvatski iseljenički zbornik, Zagreb 2001.; Narodni pokret 1903. i čileanski Hrvati, HIZ, Zagreb 2002.;Prvih sto Hrvatske seljačke stranke, HIZ, Zagreb 2003.; Urugvaj, Peru i Čile, HIZ,, Zagreb 2004.; Nacionalni identitet i integriranje Europe, HIZ, Zagreb 2005.; Izazovi integracije, HIZ, Zagreb 2006.; Hrvatski iseljenici u Prvome svjetskom ratu, HIZ, Zagreb 2007.; Dalmatinsko iseljeništvo, HIZ, Zagreb 2008.; Migracije u hrvatskome identitetu, HIZ, Zagreb 2009.; Dvadeset godina Hrvatske samostalnosti, HIZ, Zagreb 2011.

 

Zbogom dragi profesore Antić, zbogom dragi Ljubo. Tvoj blagi karakter, poniznost i ustrajnost, privrženost hrvatskom iseljeništvu i kreativnost u znanstvenom radu za nas u Hrvatskoj matici iseljenika ostat će trajnim nadahnućem. Počivao u miru Božjem na ljubljenome rodnome otoku!