Predavanje Željka Holjevca “Završetak Prvoga svjetskog rata: raspad Austro-Ugarske i ulazak Hrvatske u Kraljevstvo SHS”
U četvrtak, 29. studenoga 2018. održat će se u prostorijama Hrvatske paneuropske unije u Zagrebu (Jurišićeva 1a/I) predavanje prof. dr. sc. Željka Holjevca pod naslovom “Završetak Prvoga svjetskog rata: raspad Austro-Ugarske i ulazak Hrvatske u Kraljevstvo SHS”.
NAJAVA TEME I KRATAK ŽIVOTOPIS PREDAVAČA
Završetak Prvoga svjetskog rata: raspad Austro-Ugarske i ulazak Hrvatske u Kraljevstvo SHS
Zapadne sile u Prvome svjetskom ratu nisu namjeravale uništiti Austro-Ugarsku nego je primorati na teritorijalne ustupke, uglavnom na štetu rubnih zemalja i naroda poput Hrvatske i Hrvata. Američki je predsjednik Wilson još početkom 1918. predviđao samo slobodu za autonomni razvitak austro-ugarskih naroda. Istodobno se kongres slavenskih naroda u Rimu izjasnio za potpuno rušenje Austro-Ugarske. Uskoro su i vodeće stranke iz banske Hrvatske i Bosne i Hercegovine zatražile narodno samoodređenje i samostalnu državu Hrvata, Slovenaca i Srba. „Moje izvode moram započeti kategoričkom tvrdnjom, da Monarhija mora neminovno bez svakog spasa izgubiti južnoslavenske pokrajine, bude li na jugu i dalje vodila istu politiku“, napisao je hrvatski geopolitičar Ivo Pilar u knjizi Južnoslavensko pitanje, tiskanoj u Beču 1918. na njemačkom jeziku pod naslovom Die Südslavische Frage und der Weltkrieg. Predložio je da se južnoslavensko pitanje riješi ujedinjenjem Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Bosne i Hercegovine u hrvatsku državu unutar Austro-Ugarske. No, razvoj događaja krenuo je drugim smjerom. Ubrzo su Jugoslavenski klub i Češki savez u Carevinskome vijeću u Beču istupili protiv austrijske vlade, a opća nestašica, skupoća i lihvarenje potaknuli su vrenje u zemlji i osnivanje narodnih vijeća. Stoga su se i suzdržani političari poput Stjepana Radića, koji je prvobitno bio za preustrojstvo Austro-Ugarske u federaciju, okrenuli prema južnoslavenskom ujedinjenju. „Mi možda možemo propasti, ali prije nego što propadnemo mi možemo sve one koji teže takvim ciljevima zgnječiti“, uzalud je prijetio bivši predsjednik mađarske vlade, grof István Tisza.
U Zagrebu je 6. listopada 1918. osnovano Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba. U to je Vijeće ušla i Hrvatsko-srpska koalicija koja je imala većinu u Hrvatskome saboru. Narodno vijeće se 19. listopada 1918. proglasilo političkim predstavnikom Južnih Slavena u Austro-Ugarskoj i zatražilo njihovo ujedinjenje u jedinstvenu i potpuno suverenu državu. Dio pravaških političara nastojao je očuvati kontinuitet hrvatske državnosti pa se protivio oduzimanju suvereniteta hrvatskomu narodu. Oni su 21. i 22. listopada 1918. dobili načelnu suglasnost cara i kralja Karla, kao i vodećih mađarskih političara, za proglašenje trijalističke austro-ugarsko-hrvatske monarhije pod žezlom Habsburgovaca. Za to je, međutim, bilo prekasno. U Zagrebu se 29. listopada 1918. sastao Hrvatski sabor koji je prekinuo sve državnopravne odnose s Austro-Ugarskom i proglasio Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju s Rijekom neovisnom državom koja je ušla u privremenu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba. Austro-Ugarska se raspala, a Hrvatsko-srpska koalicija i Središnji odbor Narodnoga vijeća bili su za žurno ujedinjenje sa Srbijom. U Zagreb je ušla srbijanska vojska, a u Rijeku uplovili talijanski ratni brodovi pa je to rješenje zbog talijanskoga iredentizma podržao i hrvatski katolički episkopat sa zagrebačkim nadbiskupom Antunom Bauerom na čelu. Na koncu je u Beogradu 1. prosinca 1918. proglašeno ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Trijalizam je tako kao konkurentna zamisao propao, a hrvatski je narod u jugoslavenskoj državi izgubio političku autonomiju iz habsburškoga razdoblja pa se tijekom mnogih desetljeća morao boriti za svoju nacionalnu i državnu samobitnost.
Željko Holjevac rođen je 1973. u Brinju. Studirao je povijest na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2006. stekao akademski stupanj doktora znanosti. Od 1998. do 2007. radio je kao asistent u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Od 2007. zaposlen je na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bio je prodekan za organizaciju i razvoj, a akademske godine 2016./2017. i obnašatelj dužnosti dekana Filozofskoga fakulteta. Bavi se hrvatskom poviješću ranoga novoga vijeka i 19. stoljeća u europskome kontekstu, posebice poviješću hrvatsko-mađarskih odnosa u tome razdoblju. Istraživački je više puta boravio u inozemstvu, radeći najviše u arhivima i knjižnicama u Beču i Budimpešti. Predsjednik je Društva za hrvatsku povjesnicu i član Organizacijskoga odbora Međunarodnog kulturno-povijesnog simpozija Mogersdorf. Sudjeluje u radu znanstvenih konferencija i surađuje u znanstvenim časopisima i drugim publikacijama s različitim temama u rasponu od ranoga novoga vijeka do suvremene povijesti. Kao autor ili suautor objavio je nekoliko knjiga i niz znanstvenih radova, uredio nekoliko zbornika radova i uredničkih knjiga, a okušao se i u pisanju udžbenika povijesti za osnovne i srednje škole.
Predavač: prof. dr. sc. Željko Holjevac
Moderator: mag. hist. Matko Globačnik, član Mladeži HPEU
Izvor:
http://www.hpeu.hr/#/obavijesti:skupovi
https://www.facebook.com/events/258691734822606/