Enzo Traverso, “Melankolija ljevice. Snaga jedne skrivene tradicije (XIX. – XX. stoljeće)”
Nakon knjige “Nova lica fašizma”, izdavač TIM press objavio je 2018. godine hrvatsko izdanje “Melankolije ljevice. Snaga jedne skrivene tradicije (XIX. – XX. stoljeće)”, još jedne knjige intelektualnog povjesničara Enza Traversa.
—
Melankolija ljevice
Snaga jedne skrivene tradicije (XIX. – XX. stoljeće)
Enzo Traverso
Melankolija ljevice nije nova. Nije iskrsnula u osvit XXI. stoljeća kao pojava koju treba odgonetnuti, pozdraviti ili oplakati. To nije bolest ljevice – patološka tuga – kao što bi mogla sugerirati površna primjena freudovskih kategorija. Povijesni ju je zaokret 1989. godine naprosto otkrio, nije ju stvorio. Melankolija ljevice uvijek je postojala, diskretna, sramežljiva, često podzemna, u većini slučajeva protjerana iz službenih diskursa, cenzurirana propagandom i uvijek spremna da se bjelodano očituje. Nazvao sam je „skrivenom tradicijom“, preuzimajući tu definiciju od Hanne Arendt.
Melankolija o kojoj je riječ u ovoj knjizi jest melankolija kulture koja ne izražava sažaljenje nad žrtvama već ih nastoji otkupiti, koja robove vidi kao pobunjene subjekte, ne kao objekte suosjećanja. Današnji normativni diskurs koji liberalnu demokraciju i tržišnu ekonomiju postulira kao prirodni poredak svijeta i stigmatizira utopije XX. stoljeća ne ostavlja nikakva mjesta melankoliji ljevice. On je naprosto smatra krivom, tako da njezina sklonost subverzivnim angažmanima u prošlosti zaslužuje samo osudu i zahtijeva samo poricanje.
Broj stranica: 240
Naslov izvornika: Mélancolie de gauche. La force d’une tradition cachée (XIXe-XXIe siècle)
Jezik izvornika: francuski
Godina izdanja: 2018.
Prijevod: Rade Kalanj
Prelistaj uzorak
http://www.tim-press.hr/hr/knjige/melankolija-ljevice/
Recenzije
Enzo Traverso je vrlo kritičan prema povijesnoj svijesti ljevice. Želi naime reći da joj je svojstvena sklonost koja se može sažeti u postavci „Sve treba početi iznova“. A to nije ništa drugo do nedostatak memorije, nedostatak koji ima oslabljujući učinak, loše kratkoročne i dugoročne posljedice.
Rade Kalanj
Autor uzima melankoliju ljevice kao prvorazredni kulturni kapital čovječanstva, u osnovi polazeći od Benjaminove ideje o melankoliji kao epistemološkoj paradigmi. Ovo će djelo rado čitati pristalice i neprijatelji ljevice. Prvi možda zbog potrebe za melankolijom, kao što i autor dokazuje u ovoj knjizi, a drugi zbog zluradosti koja je emocija koliko politička toliko i ljudska.
Vjeran Katunarić
Za Traversa melankolija nije samo negativni osjećaj ni patološko stanje žalosti za starim, slavljenje poraza. Ona može biti izvor otpora, neodvojiva je od borbi i nada, od utopija i revolucija, čiji je ona dijalektički dvojnik. Ona je dio strukture osjećaja ljevice, ona potiče i nadahnjuje njenu kritičku misao i strategijsku refleksiju. Takva melankolija je izvor kritičkog nepristranog samoispitivanja i proučavanja neuspjelih revolucija i njihovih žrtava.
Slaven Ravlić