Documenta: Objavljeni rezultati istraživanja “Ljudski gubici 1991.-1995. u Hrvatskoj” za područje Ličko-senjske županije
Objavljeni su preliminarni rezultati istraživanja “Ljudski gubici 1991.-1995. u Hrvatskoj” u Ličko-senjskoj županiji te je tablica, koja obuhvaća 1135 potvrđenih stradalnika, predstavljena u ponedjeljak, 29. lipnja 2026. u prostorijama KIC-a u Gospiću.
Popis obuhvaća 1775 osoba koje su stradale ili imale prebivalište na području Ličko-senjske županije. Među njima je:
– 1135 potvrđenih žrtava: osobni podaci i podaci su nedvojbeno potvrđeni, i temeljeni na najmanje tri neovisna izvora
– 377 djelomično potvrđenih žrtava: idenitet i/ili okolnost stradanja nisu nedvojbeno utvrđeni, no osoba je smrtno stradala ili nestala
– 141 nepotvrđena žrtva: osobe za koje nedostaje izvora da bi se potvrdio identitet i/ili stradanja, a najčešće imaju jedan izvor
– 59 osoba za koje je utvrđeno da nisu žrtve rata: dodatnom provjerom postojećih izvora utvrđeno je da ove osobe nisu žrtve rata, odnosno da njihova smrt ni na koji način nije vezana za rat
– 63 osobe s prebivalištem u/građani SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) ili BiH, objavljene od strane FHP-a, ili u Bosanskoj knjizi mrtvih, dokumentirane od strane Documente.
Od 1512 potvrđene i djelomično potvrđene žrtve njih 1106 prebivalo je u Ličko-senjskoj županiji. Od njih je najveći broj, 455, prebivao u općini Gospić. U toj općini je i najveća koncentracija stradanja – 622 osobe stradale su na teritoriju općine.
209 osoba stradalo je na području općine Otočac, a 245 na području općine Korenice.
Prema nacionalnoj pripadnosti, među potvrđenim i djelomično potvrđenim osobama, evidentirano je 835 osoba srpske nacionalnosti, 652 osobe hrvatske nacionalnosti te Jugoslaven/Jugoslavenka: 5 osoba; Bošnjak/Bošnjakinja: 4 osobe; Čeh/Čehinja: 4 osobe; Musliman/Muslimanka: 3 osobe; Slovak/Slovakinja: 1; Nizozemac/ka: 1; Rus/Ruskinja: 1; Rusin/Rusinka: 1. Nacionalna, odnosno etnička pripadnost nepoznata je za 5 žrtava.
Prema statusu, među potvrđenim i djelomično potvrđenim žrtvama najviše je vojnika – 753, dok su civilne žrtve 545, a policajci 62. Za ostale žrtve izvori ili navode više statusa: vojnik/civil, vojnik/policajac, policajac/civil ili čak vojnik/policajac /civil; ili je status žrtve nepoznat.
Prema spolu, stradalo je 1246 muškaraca te 266 žena. U trenutku stradanja 45% žrtava imao je između 36 i 64 godine, 36% između 13 i 35 godina, 18% iznad 65 godina, a 1% stradalih čine djeca do 12 godina.
Čitava tablica te prezentacija nalaze se u privitku.
Metodologija i nužnost popisivanja žrtava
Podaci koje smo prikupili dugotrajnim istraživanjem svih postojećih izvora koji su objavljivali imena žrtava: novinski članci, publikacije, popisi žrtava, monografije, fotografije spomenika, obdukcijski nalazi, osobni dokumenti, rodni/vjenčani/krsni/smrtni listovi, dozvole za sahranu, fotografije žrtava, otpusna pisma itd. Ipak, mnogi su izvori šturi, te za neke stradale imali smo samo godine rođenja i smrti, eventualno ime oca, mjesto rođenja i mjesto stradanja.
Stoga ovaj popis nije konačan. Na njemu ima još prostora za istraživanje i prikupljanje dodatne dokumentacije, kako bismo mogli nesvrstane žrtve i nepotvrđene potvrditi, kazala je istraživačica iz Documente Božica Ciboci koja je osobno obišla mnoga sela i gradove te prikupila podatke.
Istraživanje se provodi po načelu nepristranosti, provjeravanja te usporedbe različitih podataka iz svih dostupnih izvora, te jednako tretiramo sve osobe stradale i nestale u ratu, bez obzira na njihovu nacionalnost ili status. Naše se istraživanje vodi jedino teritorijalnim kriterijem, odnosno prebivalištem i mjestom stradanja osobe je na teritoriju Republike Hrvatske.
Osnovni princip prikupljanja podataka bio je po općinama kako su bile ustrojene 1991. Sada imamo mnogo novih općina, tako da sada Ličko-senjska županija više ne obuhvaća općinu Gračac: neka mjesta koja su bila dijelom Gračaca sad su zasebne općine, primjerice Lovinac, stoga je i on obuhvćen ovim popisom, uz općine Gospić, Otočac, Korenica i Donji Lapac.
U našoj bazi postoji 43121 dokument, od kojih je 8368 upitnika ispunjenih sa svjedocima. U bazi je registrirana 21851 žrtva.
“Ratna stradanja u Hrvatskoj su bila u početku praćena kroz lokalne i državne medije. Kako je broj žrtava rasao, ni mediji to više nisu stigli pratiti. U našem popisu, i sami smo naišli na neke žrtve koje nisu bile nigdje popisane, s obje strane, uglavnom civilne…. Danas, nakon gotovo 35 godina nakon početka rata, nemamo i dalje javno dostupan popis svih žrtava, nestalih, ubijenih na svim stranama sukoba”, poručila je. Smatramo da se radi o civilizacijskoj obvezi kojom se odaje počast žrtvama, a ujedno se pokušava stvoriti realan i činjenično utemeljen pregled njihovih stradanja.
Teršelič je pozvala da se doprinese popunjavanju liste kako ne bi bilo nepotvrđenih. Također, pozvala je i Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata da objavi i svoje podatke jer je naš rad komplementaran.
“Kad bi oni objavili svoj popis, bili bismo puno bliže potpunijem”, uputila je poziv.
S time se slaže i Boris Milošević iz SNV-a, koji smatra da je “jako važno da Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i druge državne institucije dopunjavaju popis i da on bude javno dostupan”. Na taj način, kaže, popis može postati vjerodostojniji.
Zahvalni smo svim pojedincima, organizacijama i institucijama koji su nam pomogli u prikupljanju informacija i građe o žrtvama rata. Posebno ističemo doprinos članova obitelji žrtava rata, svjedoka ratnih zbivanja, predstavnika općinskih vijeća, organizacija civilnog društva te gradskih i narodnih knjižnica.
Komemoriranje stradalih
Prije predstavljanja posjetili smo mjesta stradanja i sjećanja svih žrtava rata gdje smo im odali počast polaganjem cvijeća. Obišli smo groblje u Metku, zatim grob Milana Levara na Gradskom groblju u Gospiću, te na koncu Spomenik poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata na Trgu Alojzija Stepinca u Gospiću.
“Smatramo da su sitni ljudski koraci komemoriranja svih žrtava prilika da međusobno pokažemo da smo ljudi i da brinemo jedni za druge i da širimo sućut prema stradalnicima, gradimo mostove i povjerenje, a ovi podaci su podloga za priznanje svih žrtava. Svima treba mir, sućut, i solidarnost”, poručila je u uvodu voditeljica Documente Vesna Teršelič.
Položili smo ruže za sve stradale srpske civile i vojnike ubijene na području Medačkog džepa. U akciji Hrvatske vojske koja je trajala od 9. do 11. rujna, a zapravo završila 17. rujna 1993., su potpuno spaljena i opljačkana sela Čitluk, Počitelj i Divoselo. Pamtimo sve ubijene, bez obzira kojoj grupi pripadaju. Neka počivaju u miru.
“Danas polažemo ruže za sve branitelje i civile. Ovdje počiva branitelj Milan Levar, koji je branio svoje u ratu, a u miru ustao za dostojanstvo svojih susjeda srpske nacionalnosti. 28. kolovoza 2000. zato je ubijen eksplozivnom napravom. Zahvalni smo što je branio Gospić i Liku. Zahvalni smo što je progovorio o zločinima počinjenim prema srpskim civilima od strane pripadnika Hrvatske vojske. Željeli bi da njegovu hrabrost kroz redovno komemoriranje prepoznaju njegovi susjedi i institucije iz Gospića”, kazala je Teršelič.
Na ovom mjestu pamtimo sve branitelje i civilne žrtve rata, u sućuti prema njihovim obiteljima i porodicama. Pamtimo ih znajući da je svaka smrt konačni rastanak koji ostavlja duboke tragove. Posljedice rata u našem su društvu vidljive i u teškom priznavanju patnje ljudi stradalih s druge strane rata. Naša je zadaća razjašnjavanje okolnosti stradanja i traženje mogućnosti za izgradnju povjerenja. Zato ne prestajemo tražiti saveznike za stvaranje prostora empatije. Ove ruže polažemo za sve stradale u Gospiću, Divoselu, Svetom Roku, Perušiću, Ličkom Osiku, Širokoj Kuli, Lovincu, Otočcu, Glibodolu, Korenici, Čanku i drugim mjestima ove županije, s jedne i druge strane rata u Hrvatskoj. Neka počivaju u miru. Neka živi pronađu put zajedničkog komemoriranja svih žrtava rata.
Istraživanje ljudskih gubitaka dugogodišnji je program Documente usmjeren na dokumentiranje sudbine stradalih i nestalih, kojim se nastoji pružiti faktografska osnova za razumijevanje rata u Hrvatskoj. Utvrđivanje podataka također je i dokumentarna osnova našeg javnog zalaganja za dijalog o prošlosti i jačanje pretpostavki za izgradnju održivog mira. Od 2009. godine proveli smo više od 8000 intervjua na terenu, uz sakupljanje, analizu i usporedbu podataka iz različitih dostupnih izvora.
Simboličkim polaganjem ruža želimo dati svoj doprinos procesu priznanja patnje svih žrtava rata. Nadamo se kako će sjećanje na sudbine svih stradalih postati dio procesa obnove povjerenja.
Istraživač pri Documenti Jurica Vitković govorio je o mogućnostima ostvarivanja prava civilnih žrtava uputivši na obrasce za popunjavanje koji se nalaze na našim stranicama. Kao problem Zakona, naveo je netransparentnost članka 5 iz Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, nemogućnost ostvarivanja prava djeci starijoj od 26 godina, dugotrajnost postupka, nepriznavanje dokumentacije koju su izdale institucije koje se nalaze izvan Republike Hrvatske.
Prezentacija je održana uz podršku SNV-a.
Izvor: https://documenta.hr/novosti/predstavljeni-podaci-za-liku/