U ime onih koji se ne mire s pozdravom ZDS

Nakon što je Thompson na velikom zagrebačkom koncertu 5. srpnja 2025. poveo pjesmu „Bojna Čavoglave“ pozdravom „Za dom“, a stotine tisuća odgovorile „Spremni!“, kao urednik mogu samo dodatno potvrditi da će portal Historiografija.hr nastaviti govoriti u ime onog dijela hrvatske historiografije koji se ni u kojem slučaju ne miri ni s pozdravom ZDS niti ustaštvom i NDH.

Posve suprotno onom dijelu povjesničara koji će tvrditi da je takvo korištenje pozdrava ZDS navodno otkupljeno njegovom upotrebom u Domovinskom ratu ili koji će bavljenje komunističkim zločinima koristiti za odbacivanje antifašizma i prešućivanje naravi NDH.

Premda iza mladih i starijih stoji mnogo različitih razloga zašto nose crne majice s pozdravom ZDS ili ga uzvikuju, za nas povjesničare nije ništa važnije nego govoriti o onome što taj pozdrav zaista jest.

Kao što je već u brojnim knjigama istaknuto, to je službeni pozdrav ustaškog pokreta kojim je proglašena NDH s ciljem „čišćenja hrvatske nacije od stranih i inferiornih elemenata, tj. Židova, Srba, Roma i svih onih koji nisu bili spremni podržati Poglavnika“, čija je osnova bila „rasna superiornost, koordinirana politika nasilja, progona, preseljenja i genocida nad Srbima, Židovima i Romima“.[1]

Nije se međutim radilo samo o teroru nego i sveobuhvatnom pokušaju da se stvori novog „Hrvata-ustašu“, sa snažnim usmjerenjem upravo na mlade. Tako je zapovjednik Ustaške mladeži Ivan Oršanić isticao – tipičnim ustaškim govorom nasilja – da „svaki onaj koji bude sabotirao, bilo od mlađih ili starijih, bit će smjesta uništen, jer sva omladina od 7 do 21 god. mora biti u Ustaškoj mladeži“.[2]

Zbog toga je jedan pripadnik Ustaške mladeži napisao pjesmu:

„Ja sam mladi Ustaša,

Domovine sin,

Volim našeg Poglavnika,

Sve Hrvate s njim.

Ako treba život dati

A i krvcu liti,

Za Poglavnika i za Dom

Ja ću spreman biti.“[3]

Prava je tragedija da su mladi dovedeni u okolnosti da tijekom Drugog svjetskog rata slijede takve pjesme.

Jer na drugoj strani jednoj djevojčici, poznatoj zagrebačkoj glumici Lei Deutsch, ni vlastita ni majčina pisma („Draga Beba, molim Vas još jednoć ne ljutite se, ja znam da je to za Vas vrlo neugodno, ali sad već opet vode sve žene i djecu, pa znate kako me je strah“.[4]) nisu pomogla da se spasi smrti, zajedno s mnogim drugim židovskim, romskim i srpskim djevojčicama i dječacima.

Tragično je da su danas opet toliki mladi uz pomoć starijih dovedeni u situaciju da masovno uzvikivanje pozdrava ZDS ne vide po ničem problematičnim.

Iako, „već prvi izvještaji ustaških funkcionera iz raznih krajeva pokazali su da najveća većina omladine nije bila uopće zainteresirana za ustaški pokret“,[5] pa će tako i danas mnogi reći da su mladi koji nose crne majice s pozdravom ZDS ili ga izvikuju – samo manjina.

No riječ je o manjini koja međutim ne prestaje rasti. I pripadnici ustaškog pokreta bili su manjina koja je nažalost došla u situaciju da počini toliko štete, kao što to čini i današnje uzvikivanje pozdrava ZDS. 

Stoga je današnja manjina zapravo veliki simptom koji potvrđuje da iza stalnog korištenja i opravdavanja pozdrava ZDS ne postoji praktički nikakvo suosjećanje prema tolikim brojnim žrtvama ustaškog režima i NDH ili pak briga kako se kad to čuju osjećaju njihovi potomci. A još je jako mnogo toga o čemu se uopće ne želi voditi računa.

Prepuštamo zato drugim povjesničarima opravdavanje upotrebe pozdrava ZDS, odbacivanje antifašizma i prešućivanje karaktera NDH.

Mi ćemo se usmjeriti na ono što je već neko vrijeme središnje društveno pitanje u Hrvatskoj: zašto tolikim mnogima ili čak većini ustaški simboli ne predstavljaju nikakav problem? Ili kako je to jedan njemački novinar primijetio – zašto u Hrvatskoj nedostaje zgroženosti nad onime što se događalo u NDH?

Branimir Janković

Urednik portala Historiografija.hr

---

[1] Goran Miljan, Uspon fašizma u Hrvatskoj. Ustaše i pokret mladih u II. svjetskom ratu, Zagreb 2023, str. 179.

[2] Citirano prema Fikreta Jelić-Butić, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945., Zagreb 1977, str. 108.

[3] Citirano prema Miljan, nav. dj., str. 146.

[4] Citirano prema Martina Bitunjac, Lea Deutsch. Dijete glume, glazbe i plesa, Zagreb 2021, str. 60.

[5] Citirano prema Jelić-Butić, nav. dj., str. 108.

---