Zoran Jekić – prikaz publikacije – Vinko Tadić, „Manastir Orahovica u prošlosti i sadašnjosti“, 2025.
Vinko Tadić, Manastir Orahovica u prošlosti i sadašnjosti, Institut za istraživanje migracija Zagreb, Povijesno društvo Požega, SKD „Prosvjeta“ – pododbor Požega, Biro-tisak Brestovac d. o. o., Požega, 2025., 68 str.
Publikacija povjesničara i arheologa Vinka Tadića Manastir Orahovica u prošlosti i sadašnjosti donosi iscrpno, jasno i pregledno obrađenu povijest te sadašnji značaj manastira svetoga Nikole kod Orahovice, jednog od najvažnijih pravoslavnih duhovnih i kulturnih središta u Slavoniji. Autor je tekst oblikovao tako da bude razumljiv široj čitateljskoj publici, a istodobno zadržao znanstvenu utemeljenost i preciznost. Time je ispunio svoju osnovnu namjeru približavanja višestoljetne baštine manastira Orahovica posjetiteljima, bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost. Recenzenti ovoga djela su prof. dr. sc. Aleksandra Kučeković s Fakulteta likovnih umetnosti iz Beograda i dr. sc. Filip Škiljan s Instituta za istraživanje migracija iz Zagreba. Urednica je dr. sc. Mihaela Markovac. Publikacija je nastala u okviru autorova sudjelovanja u projektu Instituta za istraživanje migracija „Kulturni i politički aspekti identiteta nacionalnih/etničkih manjina u Hrvatskoj“. Voditelj toga projekta je dr. sc. Dragutin Babić.
Već u uvodnom dijelu naglašava se važnost ovoga manastira u oblikovanju identiteta pravoslavnih Srba u Slavoniji. Manastir je, tijekom osmanske vlasti, Habsburške Monarhije (Austro-Ugarske), Kraljevine Jugoslavije, stradanja u Drugom svjetskom ratu, obnove u socijalističkome razdoblju, ali i izazova tijekom devedesetih godina 20. stoljeća, ostao središte vjere, kulture i kontinuiteta života srpske pravoslavne zajednice u Slavoniji. Oslanjajući se na izvore i dosadašnje radove Stanka Andrića, Radoslava Grujića, Dušana Kašića, Vladimira Krasića, Aleksandre Kučeković, Bogdana Lazarevića, Slobodana Mileusnića i drugih autora, Vinko Tadić napisao je djelo koje ujedno popularizira te sustavno sintetizira dosadašnje spoznaje o ovoj temi, ali i sadrži izvorne doprinose, posebno o povijesti manastira u socijalizmu te u najnovijem vremenu.
Prvi tematski blok djela posvećen je smještaju i počecima postojanja manastira. Autor iznosi različite hipoteze o tome je li na mjestu današnjega manastira nekada postojao rimokatolički samostan, navodeći mišljenja Grujića, Kašića i Andrića. Pouzdano je, međutim, da se pravoslavni manastir spominje u osmanskim popisima od 1579. godine i da je ubrzo postao vjersko središte. Slijedi detaljan opis graditeljstva i umjetničke baštine. Crkva svetoga Nikole, podignuta u moravskom stilu do 1592., oslikana je 1594 godine. Freske su većim dijelom uništene, ali su sačuvani fragmenti, osobito na stupovima pod kupolom, gdje su prikazani biblijski likovi i srpski srednjovjekovni vladari. Autor daje precizan prikaz arhitektonske strukture, kupole, priprate, ikonostasa i konaka, ističući i kasnije obnove, osobito onu iz 1938. godine.
U poglavlju o unutarnjem životu manastira Tadić opisuje stroga monaška pravila, hijerarhiju dužnosti (iguman, ekonom, eklesijarh, ključar, kuhar i dr.) te naglašava disciplinu i posvećenost služenju Bogu i zajednici. Navodi i postojanje ženske monaške kolonije koja je djelovala do sredine 19. stoljeća. Opisana je upravna uloga manastira u sklopu Požeške mitropolije, njegova riznica i knjižnica, posebno rukopisna i tiskana djela. Vrijedni su podaci o prepisivačkoj djelatnosti u 16. i 17. stoljeću. Tada su nastala neka od najljepših rukopisnih djela toga doba. Tadić prikazuje i gospodarsku osnovu manastira koja se temeljila na milodarima i vlastitim imanjima, sve do oduzimanja većega dijela zemlje nakon Drugoga svjetskog rata. Time pokazuje koliko su političke okolnosti oblikovale život i opstanak manastira Orahovice.
Posljednji, veći dio publikacije posvećen je razdoblju od Prvoga svjetskog rata do raspada socijalističke Jugoslavije. Autor prikazuje stradanja tijekom Drugoga svjetskog rata. Jeromonah Metodije Bradić bio je istaknuti sudionik narodnooslobodilačkoga pokreta. Ubili su ga pripadnici njemačkih oružanih formacija. Godine 1943. partizani su zapalili manastirske konake uz objašnjenje da ih koriste njemački vojnici i pripadnici oružanih snaga NDH. Autor analizira postupnu obnovu manastira Orahovice u socijalističkom razdoblju. Osobito se naglašava uloga igumana Milutina Amidžića. On je s taktom i mudrošću vodio manastir Orahovicu u izazovnim vremenima. Ostao je ondje do smrti 1996. godine. Uspio je održati vjerski život, ali i steći poštovanje i izvan srpske pravoslavne zajednice.
Cjelina publikacije upotpunjena je slikovnim prilozima koji dokumentiraju izgled manastira, fresaka, ikonostasa i arhivskih zapisa. Time se čitatelju pruža vizualna potvrda povijesnih podataka.
Zaključno, djelo Vinka Tadića nije samo povijesni pregled, već i vrijedan vodič kroz materijalnu i duhovnu baštinu manastira Orahovice. Jasnoća izlaganja, bogata dokumentiranost, analiza i nastojanje da se složene teme približe širem krugu čitatelja čine ovu publikaciju važnim doprinosom poznavanju i očuvanju kulturno-vjerskoga identiteta srpskoga pravoslavnog stanovništva u Slavoniji.
Zoran Jekić