U potrazi za „drugim mišljenjem“ – povodom davanja mandata na raspolaganje dekana KBF-a i FFRZ-a zbog „pogrešnog“ glasanja o rodnim studijima
U nevjerici smo pratili priopćenje za javnost 6. kolovoza 2024. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu koji su ponudili mandate na raspolaganje nakon što su nehotično glasali u prilog prijedloga studijskog programa rodnih studija na sveučilišnim tijelima. Vijest je izazvala više komentara u medijima. Pitamo se jesmo li došli do točke kad će se očekivati da netko mora napustiti prostoriju kada se spomenu pojmovi kao što su rod ili feminizam. Ostajući samo na primjeru povijesne struke, zanima nas što je to toliko sablažnjivo naprimjer u kolegiju „Rod kao sudbina: izbor tema iz povijesti žena 19. i 20. stoljeća“ koji se već godinama izvodi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pitamo se kako netko ne vidi paradoks u riječima iz intervjua zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše da „rodne ideologije nameću jednoumlje“ s obzirom da postoje deseci struja u rodnim teorijama koje međusobno polemiziraju i to na sveučilištima koja su po definiciji otvorena slobodnoj raspravi, dok predstavnici Katoličke crkve traže zabranu jednog sveučilišnog programa i iznose o tome samo jedno, jedino mišljenje, bez mogućnosti drugačijih pogleda.
No nije nam cilj produbljivati rascjepe već upravo suprotno, podsjetiti na točke mogućeg dijaloga o tome. Već smo više puta navodili knjigu redovnice franjevke Jadranke Rebeke Anić „Kako razumjeti rod? Povijest rasprave i različita razumijevanja u Crkvi“ (Zagreb 2011), koja je s uvažavanjem komentirana u časopisima „Crkva u svijetu“, „Diacovensia“, „Nova prisutnost“.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu održana je 2018. godine tribina „Rodna teorija u Istanbulskoj konvenciji“, na kojoj su govorili Branka Galić (FFZG) i Tonči Matulić (KBF), o kojoj smo također obavijestili. Je li danas uopće moguća jedna takva tribina?
Na međunarodnom planu dostupna je brojna studiozna literatura o temama poput Gender und Religion, Can You Be a Catholic and a Feminist? i sl.
Što se tiče trenutnih naizgled doktrinarnih prepreka takvom dijalogu, treba podsjetiti da je Katolička crkva vremenom promijenila svoj prvotno odbacujući odnos prema modernitetu i liberalizmu, a moguće je navesti i mnoge druge primjere.
Podsjetit ćemo da se dijalog odvijao i tamo gdje ga se možda najmanje očekuje, kao što svjedoče knjige dominikanca Tome Vereša, npr. Pružene ruke: prilozi za dijalog između marksista i kršćana (Zagreb 1989) i druge, i to na široj europskoj razini, o čemu govori recentna knjiga „Christian Modernity and Marxist Secularism in East Central Europe: Between Conflict and Cooperation“.
Očito je da itekako postoji mnogo pluralizma u Katoličkoj crkvi i nadamo se da ćemo, možda kad se stvari malo slegnu, dobiti i bitno drugačije intonirane istupe o rodnim studijima. U svakom slučaju, mnogo je dodirnih točaka oko kojih se mogu voditi dijalozi, rasprave i polemike, tako karakteristične za sveučilište, umjesto ovakvih poteza kojima do sada svjedočimo.
Branimir Janković
Urednik portala Historiografija.hr