Što dalje nakon upućivanja Rodnih studija na novu proceduru prijave?

13. srpnja 2024. 2 komentara

Novu buru u javnosti izazvala je vijest – o čemu više na poveznicama u nastavku – da je prijedlog Rodnih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upućen u novu proceduru prijave. Jedni to slavodobitno smatraju njihovim zaustavljanjem, a drugi da je upućivanje na novu proceduru rezultat političkih pritisaka, dok nadležna tijela odbacuju takva tumačenja. Nismo dovoljno upućeni u sve detalje da bismo to mogli komentirati i pustit ćemo da se novozatražena procedura odvije do kraja.

Sigurno je da će prijaviteljice studijskog programa, Filozofski fakultet i svi koji ih podržavamo nastaviti i dalje raditi sve što je potrebno za pokretanjem Rodnih studija, svim okolnostima usprkos. A okolnosti su određene atmosferom javnih poziva za njihovim zaustavljanjem ili zabranom – predvođenima političkim napadima Hrvatskih suverenista, Mosta i Domovinskog pokreta – koji su u suprotnosti s autonomijom i svrhom sveučilišta, pa i liberalne demokracije. Tome se nažalost pridružila i Hrvatska biskupska konferencija, primjerice sljedećim riječima: „Vrijedno je naglasiti da i zakonodavac ima pravo, čak i dužnost, ograničiti i zabraniti studijske programe na javnim sveučilištima koji nisu u skladu s uvjerenjima većine građana, ili umjesto znanstvene misije promiču ideološki aktivizam.“

Tom prilikom se polazi od tobožnje neprihvatljivosti rodnih teorija, iako i u Katoličkoj crkvi o tome ima itekako drugačijih pogleda. O tome svjedoči naprimjer knjiga Jadranke Rebeke Anić Kako razumjeti rod? Povijest rasprave i različita razumijevanja u Crkvi, na koju smo već upućivali, a autorica je nedavno govorila i o važnosti feminističke teologije.

U cjelini, politički i javni napadi na Rodne studije su na iznimno niskoj stručnoj i intelektualnoj razini koja duboko obezvređuje sve ono što je proteklih desetljeća pisano ili polemizirano o njima. Pritom se odbija uzeti u obzir čak i polaznu činjenicu da je pojam roda već desetljećima ukorijenjen u društvenim i humanističkim znanostima. O čemu dobro svjedoči primjerice svima dostupna natuknica Rod Hrvatske enciklopedije.

S obzirom na spomenuto zazivanje ograničavanja studijskih programa ako su suprotna „uvjerenjima većine građana“, treba reći nasuprot tome da je sveučilište mjesto na kojem načelno možete slobodno govoriti o raznim temama, oslobođeni bilo kakvog vanjskog pritiska ili imperativa većinskog mišljenja i društveno-političkih očekivanja. Stoga je upravo sveučilište mjesto gdje se očekuje davanje prostora sučeljavanju različitih mišljenja, otvorenih kritici i slobodnoj diskusiji. Unatoč tome, često se u dijelu hrvatske javnosti smatra da sveučilišno i školsko obrazovanje samo trebaju prenositi uvriježena stajališta koja nisu namijenjena nikakvom propitivanju.

Zbog toga nas se ova problematika tiče kao građana i građanki, intelektualaca i intelektualki, znanstvenika i znanstvenica, povjesničara i povjesničarki i povezana je s pitanjima kurikularne reforme, građanskog odgoja, udžbenika (povijesti), popisa lektire – koja su često tako snažno prisutna u javnosti – a da o mnogim drugim povijesnim temama koje mogu izazvati buru u političkoj i široj javnosti te prateće posljedice i ne govorimo. Ne zaboravljamo pritom na povučeni udžbenik povijesti „Zašto je povijest važna?“ ili odnos članova HAZU prema Stanku Andriću zbog objave teksta koji propituje.

I ovo će stoga nadalje za portal Historiografija.hr biti tema od našeg primarnog interesa.

Jednom kad politički i javni zahtjevi za zabranom studijskog programa poput ovog ne naiđu na unisono suprotstavljanje akademske zajednice i drugih važnih političkih i društvenih instanci, presedan je napravljen i nastavit će se posve arbitrarno javljati i dalje, s još većim apetitima. Izgleda dakle da dolazi vrijeme – kao kad su se sufražetkinje morale javnim zagovaranjima i protestima izboriti za pravo glasa za žene – da ćemo se i mi morati kroz sindikalna ili neka druga tijela organizirati kako bismo se javnim oglašavanjima ili prosvjedujući izborili za očuvanje znanstvenog prava glasa. Raspršeni pojedinačni glasovi po medijima i portalima neće izgleda biti dovoljni.

Problematika nas se izravno historiografski tiče i zbog toga jer je u predloženi program izrijekom uključena rodna povijest, u čemu sudjeluju naše kolegice povjesničarke s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu koje se time već duže vremena bave. Povijest žena i rodna povijest prisutne su u hrvatskoj historiografiji barem 40-ak godina, još tamo od 1980-ih godina. Upozoravali smo u našim prethodnim prilozima na važnu produkciju naših kolegica i kolega (jedan od zadnjih priloga je i međunarodni tematski broj u Radovima Zavoda za hrvatsku povijest), a tu je i više sveučilišnih kolegija iz povijesti žena i rodne povijesti koji se već godinama izvode.

U hrvatskoj historiografiji afirmacija povijesti žena i rodne povijesti nailazila je većinom na interes i podršku dovoljnog broja kolegica i kolega pa vjerujem da ćemo im moći pružiti zajedničku podršku i u ovom ili nekom drugom trenutku u kojem će im zatrebati.

Ne kako bi mogle širiti „rodnu ideologiju“ (sic!), već pridonositi jednoj već odavno priznatoj znanstvenoj disciplini, sučeljujući u svojim predavanjima različita povijesna iskustva te različita tumačenja i pristupe temama iz povijesti žena i rodne povijesti.

O svim pak ovim i drugima temama od rodnih studija do sveučilišta, znanosti, moći, ideologije i aktivizma možemo uvijek nastaviti raspravljati i polemizirati. Upravo je u tome prava svrha sveučilišta.

Branimir Janković

Urednik portala Historiografija.hr

Iz medija:

https://www.vecernji.hr/vijesti/rodni-studiji-dobili-fuchsovu-odbijenicu-sudbina-ima-je-sada-vrlo-neizvjesna-1784215

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/ministarstvo-odbilo-rodne-studije-stigle-i-prve-reakcije-20240712