Stevo Đurašković: Osvrt na Deklaraciju HAZU o hrvatskome povijesnom grbu

2 komentara

Osvrt na Deklaraciju HAZU o hrvatskome povijesnom grbu

Na skupu koji se 5. lipnja 2025. godine održao u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti o hrvatskom povijesnom grbu javno je proglašena i Deklaracija HAZU-a o njemu, koja polazi od teze kako su šahirani grbovi Hrvatske s početnim srebrnim (bijelim) ili crvenim poljem korišteni gotovo podjednako još od početka 16. stoljeća, naposljetku zaključujući kako „hrvatski povijesni grb u privatnoj i javnoj uporabi, s razlogom ili ponosom, može se i treba isticati onako kako su ga Hrvati tijekom povijesti naraštajima isticali, poštovali i smatrali svojim bez obzira na to je li mu početno polje bijelo ili crveno.“ U obrazloženju, Deklaracija polazi od teze kako su prijepori vezani uz početno bijelo ili crveno polje grba „zlonamjerne medijske problematizacije“ koje grb s početnim srebrnim/bijelim poljem netočno proglašavaju simbolom NDH kako bi suzili i kontaminirali simbole hrvatskoga identiteta. Pitanje zlonamjernosti do kraja je zaoštrio Ante Žužul, predsjednik Uprave Školske knjige, koji je na spomenutom skupu slučaj podnošenja prijava nadležnim organima zbog isticanja grba s prvim bijelim poljem ocijenio sljedećim riječima: „To traže oni koji ne mogu podnijeti hrvatski grb ni hrvatsku slobodu.“ Po izvješću sa skupa, predavači su utvrdili i kako se boja početnog polja sve do stvaranja samostalne Hrvatske nije posebno problematizirala, niti joj se pridavalo ideološko značenje.[1]

Interesantno je kako Deklaracija zlonamjernu medijsku problematizaciju prvog bijelog polja u šahiranom grbu, koja navodno cilja suziti i kontaminirati simbole hrvatskog identiteta, proglašava „ahistorijskom“, pritom se pozivajući na tvrdnju kako je problem boje početnog polja šahiranoga grba „primjer povijesne tenzije između trajnosti simbola i promjenjivosti konteksta.“ Deklaracija inzistira na trajnosti simbola, ali potpuno ignorira pojam povijesnog konteksta, kao da sam kontekst povijesnog događanja ne uvjetuje značenje simbola. Cijela znanstvena disciplina politika povijesti i povijesnog sjećanja, između ostalog, pokazuje kako simboli poprimaju značenje konteksta vremena, pa „struktura dugog trajanja“ značenja neproblematičnog simbola u nekom se povijesnom događaju može kontaminirati toliko da simbol u izvornom obliku postane neprihvatljiv za vrijednosni sustav liberalne demokracije. O dotičnoj problematici već sam pisao u Osvrtu na prilog Marija Jareba „Je li hrvatski šahirani grb s početnim bijelim poljem ustaški simbol?“, objavljenom na ovom portalu, pa se ne bih ponavljao.[2]

Nasuprot ponavljanja, istaknuo bih kako izlaganja sa samog skupa i Deklaracija čine upravo ono za što optužuju svoje suparnike, a to je ahistorijska rehabilitacija kontaminirane samostojeće šahovnice s prvim bijelim poljem. Iako Deklaracija polazi od teze kako su šahirani grbovi Hrvatske s početnim srebrnim (bijelim) ili crvenim poljem korišteni gotovo podjednako još od početka 16. stoljeća, akademik Stjepan Ćosić u izlaganju na skupu ističe kako je grb Kraljevine Slavonije u 16. stoljeću postao glavni grb Hrvatskog kraljevstva, pri čemu tek od 18. stoljeća šahovnica „preuzima primat među hrvatskim zemaljskim grbovljem i u 19. stoljeću se pretvara u nacionalni simbol, u grb nacije…“, tj. u grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zaista, šahovnica u tom grbu počinje prvim bijelim poljem, ali ta šahovnica nije nikada samostojeća, već je sastavni dio grba kojeg još čine i povijesni grbovi Dalmacije i Slavonije; grb na krovu gornjogradske crkve Svetog Marka simbolički je najočitiji primjer, kojeg ni navodno antinacionalni komunisti nisu demontirali. Nadalje, kako je u svom izlaganju istaknuo Mario Jareb, u grbu Kraljevine SHS/ Kraljevine Jugoslavije grbovni simbol Hrvatske postaje isključivo šahovnica, ali s prvim crvenim poljem „vjerojatno iz grafičkih razloga da bude simetričan sa srpskim grbom koji je imao crveni štit“, te ističe kako je grb s prvim crvenim poljem 1939. godine postao i grb Banovine Hrvatske. Prema izlaganjima Ćosića i Jareba, kako su prenesena na mrežnoj stranici HAZU-a, ispada da se samostojeća šahovnica s prvim bijelim poljem prvi i jedini put službeno pojavljuje u NDH! I da nije tako, ako se do 1941. godine neformalno samostojeća šahovnica s prvim bijelim poljem koristila iz kojekakvih, često banalnih razloga, post-1945. uporaba prvog bijelog polja u samostojećoj šahovnici najčešće se referirala na NDH.

S obzirom na to, postavlja se sljedeće pitanje – što ljude motivira da za (ne)službene svrhe koriste zastavu sa šahovnicom s prvim bijelim poljem, čak i bez vitica i stiliziranog „U“ u gornjem lijevom kutu? To da postojeći grb nije dovoljno hrvatski? Ako im je do antijugoslavenskog sentimenta – koji bi u modernoj Republici Hrvatskoj trebao biti i antifašistički – zašto im u privatnoj i javnoj uporabi nije dovoljna službena zastava s grbom Republike Hrvatske, koju je bitno osmislio predsjednik Tuđman, te pritom ne samo stavljanjem prvog crvenog polja u šahovnicu, već i dodavanjem krune šahovnici potpuno denotirao od bilo kakve povezanosti s NDH nostalgijom? A ako je ljudima antifašističke i antijugoslavenske orijentacije srcu milo prvo bijelo polje, zašto ne koriste grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, umjesto problematične samostojeće „bijele“ šahovnice?

Sve gore izloženo pokazuje kako Deklaracija Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o hrvatskom povijesnom grbu nije motivirana znanstvenim, povijesnim i kulturološkim ciljevima, već političkim i politikantskim revizijama simbolike naslijeđa NDH, koja se još naposljetku prisnažuje i vrlo demokratskim argumentima kako otpor prvom bijelom polju u šahovnici „traže oni koji ne mogu podnijeti hrvatski grb ni hrvatsku slobodu.“ Za kraj, zlonamjerno ću dodati kako je denotiranje značenja šahovnice s prvim bijelim poljem poduzeto 5. lipnja 2025. godine Gospodnje možda u svrhu relaksirane uporabe grba s prvim bijelim poljem 5. srpnja iste ove godine Gospodnje.

Stevo Đurašković

[1] https://www.info.hazu.hr/events/znanstveni-skup-o-hrvatskome-povijesnom-grbu/

[2] https://historiografija.hr/?p=44601

Uredništvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izrečene u osvrtima, raspravama i polemikama. Svoje kritičke osvrte, reagiranja i polemičke priloge možete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr