Mario Šimunković – prikaz knjige – Sibel Roller, „Putnik“, 2025.
Sibel Roller, Putnik. Memoari moga oca iz Jasenovca, preveo s engleskog Ivo Goldstein, Profil knjiga i Židovska vjerska zajednica Bet Israel u Hrvatskoj, Zagreb 2025, 317 str.
Knjiga Putnik, podnaslova Memoari moga oca iz Jasenovca autorice Sibel Roller jedinstven je hibridni žanrovski spoj memoara, obiteljske kronike, povijesne rekonstrukcije i emotivne potrage za identitetom. U hrvatskom je izdanju knjiga objavljena 2025. godine, a izvornik pod naslovom The Rooster: Discovering My Father’s Memories from the Jasenovac Concentration Camp 2024. godine. Središnja okosnica knjige je lik autoričinog oca, Dragana Rollera, ljevičara, studenta medicine u Zagrebu i pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta od 1941. godine. Uhićen je u studenom 1941. godine zbog posjedovanja ilegalnog materijala i komunizma, pa je 13. prosinca predan Pokretnom prijekom sudu u Zagrebu odakle je 9. siječnja 1942. godine vraćen, zatim predan ustaškom redarstvu u Zagrebu i naposljetku 18. veljače 1942. godine interniran u koncentracijski logor Jasenovac. Kazna od tri mjeseca produžila se na točno tri godine, zbog čega je od 18. veljače 1942. do 18. veljače 1945. godine bio zatočenik koncentracijskog logora Jasenovac.
Njegova kći Sibel Roller slučajno je otkrila očeve memoarske zapise u spremištu njihovog zagrebačkog stana, poludovršeni autobiografski tekst i poeziju, zapise skrivene pola stoljeća otkako su napisani. Taj je pronalazak bio okidač za njezino višegodišnje istraživačko putovanje u obiteljsku povijest i bavljenje traumatičnom poviješću Jasenovca.
Knjiga se može čitati na nekoliko razina: kao intimna priča o ocu koji nikad nije govorio o logoru, kao povijesni dokument o predratnom Zagrebu i studentskom pokretu te kao rekonstrukcija identiteta generacije rođene nakon Drugog svjetskog rata.
Struktura knjige temelji se na dvostrukom glasu – prije svega autoričinom koja iz perspektive današnjeg vremena istražuje, rekonstruira i interpretira očeve bilješke i očevom, čiji se originalni tekstovi (poezija, uspomene, opisi logorskog života, pisma i drugi dokumenti) pojavljuju kao integralni dijelovi knjige. Ta su dva glasa u stalnom dijalogu: autoričin pripovjedni tok služi kao okvir, dok rukopis njezina oca tvori temelj naracije i emotivni sadržaj knjige. Sibel Roller tako čini svojevrsni akt posthumnog suosjećanja, pokušavajući razumjeti ono što joj otac nikada nije ispričao.
Već na početku knjige jasno je da je očevo pisanje istodobno i čin otpora zaboravu i pokušaj oslobođenja od traumatičnih sjećanja. Autoričin glas nadopunjuje, objašnjava i povezuje fragmente, pretvarajući ih u koherentnu narativnu cjelinu.
Prvi dio očeva rukopisa vodi čitatelja u Viroviticu i Zagreb krajem 1930-ih i početkom 1940-ih, gdje je mladi Dragan Roller ljevičarski aktivan student, član SKOJ-a i sudionik ilegalnih akcija. Taj dio posebno je vrijedan jer prikazuje manje poznatu mikrohistoriju zagrebačkog studentskog života u vrijeme nadolazećeg fašizma: studentske rasprave u klubovima i menzama, napete odnose između ljevičara, frankovaca i mačekovaca, atmosferu uoči pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu, demonstracije nakon 27. ožujka 1941., konspirativne sastanke i političke dileme mladih intelektualaca i prve akcije otpora okupatoru i kvislinškoj vlasti.
Osim političkog aktivizma, u ovom se dijelu pojavljuje i intimna ljubavna priča između Dragana i kolegice s fakulteta Biserke, također skojevke, koja u knjizi funkcionira kao kontrapunkt nadolazećem nasilju. Prizore ljubavi, studentske slobode, prvih poljubaca, plesa i zaljubljenosti ubrzo su zamijenili logoraški prizori.
Na početku sedmog poglavlja Sibel Roller postavlja pitanje: „Biserka je nestala iz tvoga života jednako naglo kao što je prestalo i tvoje pisanje. Nema nastavka priče o njoj. Što joj se dogodilo? Je li uhapšena?“ (str. 80). Odgovor na ovo pitanje ostavio nam je Dragan Roller u zbirci memoarskog gradiva Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske (IHRPH) koja se danas čuva u Hrvatskom državnom arhivu. Odlomak iz Rollerovih sjećanja objavljen je u drugom tomu zbornika sjećanja Zagreb 1941-1945.[1] Iako je ta knjiga citirana na drugom mjestu, ostaje nepoznato je li autorica znala za tekst svog oca u toj knjizi ili ne. Svakako bi bilo korisno iskoristiti ga za iduće izdanje knjige jer bi upotpunilo prazninu o periodu od jeseni 1941. godine do veljače 1942. godine, a svakako bi trebalo pogledati originalni memoarski zapis u HDA. Priča iz zbornika ne otkriva do kraja Biserkinu sudbinu, a iz policijskog kartona saznajemo da je završila u zatvoru u Požegi, a 1943. godine pomilovana je i puštena na slobodu.[2] Također, podaci iz policijskog kartona Dragana Rollera (fotografije iz kartona korištene su u knjizi) mogu upotpuniti priču o tom periodu.[3]
Najpotresniji dio knjige pripada očevim sjećanjima iz Jasenovca. Rukopis detaljno opisuje ritualna jutarnja postrojavanja i odabire za smrt “svakog desetog”, kako je to logorska praksa određivala. Rollerova rečenica „koji sam broj? devet ili deset?“ ilustrira razinu egzistencijalnog straha i slučajnosti preživljavanja. Jedna od najšokantnijih scena je opis logoraša koji je vadio ljuske od krumpira iz smrdljive hrpe smeća i jeo ih, u čemu ga je zatekao Ljubo Miloš i zaklao pred Draganom Rollerom i drugima dok su u blizini nosili dasku.
Scena, koja bi možda prošla nezapaženo, jest ona u kojoj Roller nudi odgovore na mitove negacionista[4] o tome kako je mnogo djece htjelo ići u logor na stručnu praksu, čime prešućuju ono što se tamo zbivalo. O svojim susretima s jednim takvim praktikantom Roller je napisao: „Ja sam nekada vjerovao u svoju revolucionarnost. Ali i njoj su protekli tjedni nanijeli ozbiljne udarce. Morao sam vrlo učtivo pozdravljati i posljednjeg vojnika iz ustaške straže. Pozdravljao sam čak i desetgodišnjeg ustašu naučnika iz stolarije, čim sam čuo da je i taj već nekoliko ljudi ubio. Pored njega sam prezrivo prošao prvi puta dok me nisu stariji logoraši upozorili na oprez. Kad me je jednom mali ustaša zaustavio da me pita otkuda sam i kako sam došao u logor, stajao sam tako lijepo u stavu mirno i iz mene je sijala sušta pristojnost, kao nekad ranije pred dekanom svoga fakulteta kad sam tražio dozvolu za popust u Centralnoj akademskoj menzi. Polako sam se pretvarao u roblje i utapao u sivu masu zatočenika. Bili smo roblje.“ (str. 89)
Izdvojio sam samo tih nekoliko scena iz Jasenovca, budući da je o sadržaju knjige već detaljno pisano.[5] Rollera je iz Jasenovca spasilo to što je odveden na prisilni rad u Treći Reich u veljači 1945. godine u Linz što potvrđuju i dokumenti iz Arolsen Arhiva.[6] U Linzu je dočekao oslobođenje.
Nakon oslobođenja Dragan Roller je nastavio svoj život u Jugoslaviji, promijenio je studij, završio ekonomiju i doktorirao 1951. godine.[7] Radio je najprije u Jugoslaviji – objavivši, između ostalog, knjige o dubrovačkoj gospodarskoj povijesti – a kasnije je imao međunarodnu karijeru ekonomskog stručnjaka. Radni vijek završio je u Ujedinjenim narodima. Autoričina rekonstrukcija njegova poslijeratnog života pokazuje kako traumatsko iskustvo logora obilježava cijelu njegovu biografiju koju odlikuju emocionalna zatvorenost, nesposobnost razgovora o traumi, potreba za potpunim utapanjem u rad i fragmenti sjećanja koji izranjaju nenadano.
Rollerovo svjedočenje na suđenju Dinku Šakiću 1999. godine bilo je jedan od najsnažnijih trenutaka njegove poslijeratne biografije, ali i važan historijski doprinos sudskom rasvjetljavanju zločina u logoru Jasenovac. Kao jedan od svjedoka koji je izravno svjedočio, Roller se pred sudom suočio s čovjekom koji je gotovo cijeli život izbjegavao odgovornost za zločine, dok se u sudnici, kako bilježi autorica, cerekao i omalovažavao svjedoke, čak i nakon opomena suca. U svojem iskazu Roller je precizno opisao logorske procedure, glad, sustavno mučenje i likvidacije, naglašavajući da osobno nije vidio Šakića kako ubija, ali da to nije ni potrebno: kao zapovjednik, bio je odgovoran za sustav smrti koji je u Jasenovcu funkcionirao, jednako kao što su Eichmann i Bormann odgovorni za zločine iako nisu ubijali vlastitim rukama. Roller je opisao i masovna vješanja, poput likvidacije skupine dr. Mile Boškovića, te svoje dužnosti bolničara koji je morao skidati tijela i prevoziti ih u jame, potvrđujući vlastitim iskustvom mehanizme logorskog terora. Unakrsno ispitivanje, tijekom kojeg su branitelji pokušali diskreditirati njegovo sjećanje, Roller je podnio smireno, naglašavajući da se takve stvari „ne mogu zaboraviti“ unatoč proteku pola stoljeća. Njegovo svjedočenje, iako napadano, postalo je važan dio dokaznog materijala na temelju kojeg je Šakić pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti.
Putnik je važan doprinos hrvatskoj historiografiji Jasenovca, studijama holokausta i genocida i istraživanjima osobne i obiteljske memorije. Putnik je iznimno potresna i važna knjiga koja na jedinstven način spaja osobno i povijesno, intimu i traumu, arhive i emocije. Ona pokazuje kako se traumatska sjećanja prenose kroz generacije, kako šutnja preživjelih postaje oblik obrane i kako djeca nastoje rekonstruirati biografije svojih roditelja te koliko je važno sačuvati i objaviti rukopise, bilježnice i fragmente koji bi inače nestali.
Ujedno, knjiga tjera čitatelja da se suoči s Jasenovcem, ne statistički, ne apstraktno, nego kroz sudbinu jednog mladog čovjeka, njegovih strahova, trenutaka strave, ali i zrnaca nade.
Zbog toga Putnik nije samo memoarski zapis. To je akt sjećanja, gesta prkosa protiv zaborava i pažljivo rekonstruirana povijest jedne obitelji uvučene u najmračniji dio 20. stoljeća. Knjiga ostavlja snažan dojam i predstavlja važan doprinos kulturi sjećanja u Hrvatskoj i šire.
Mario Šimunković
[1] Ahmetović, L., ur. et. al. (1983). Zagreb 1941-1945 – zbornik sjećanja, knjiga 2. Zagreb: GK SSRNH, IHRPH i ŠK, str. 259-261, dostupno na: https://znaci.org/00003/4_24_2.pdf
[2] https://ekultura.hr/items/1882229
[3] https://ekultura.hr/items/2394617/
[4] https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/u-saboru-sramotan-skup-revizionista-jasenovca-koje-su-organizirali-hrvatski-suverenisti-i-domino—942965.html
[5] Usp. prikaz engleskog izdanja knjige koji je u časopisu Tragovi (br. 1, 2024) napisao Sven Milekić:
https://hrcak.srce.hr/en/319028
[6] Arolsen Archives, 2 Registration of Foreigners and German Persecutees by Public Institutions, Social Securities and Companies (1939 – 1947) / 2.2 Documents on the Registration of Foreigners and the Employment of Forced Laborers, 1939 – 1945 / 2.2.2 Various Public Administrations and Companies (Documents related to individuals) / 2.2.2.1 War Time Card File (Registration cards, employees’ record books, individual correspondence) / Registration cards of the town of Steyregg, DocID: 76678797, dostupno na:
https://collections.arolsen-archives.org/en/search/person/76678797?s=roller%20dragan&t=14897&p=0
[7] Njegova biografija nalazi se u zborniku Ekonomskog fakulteta: Novak, M., ur. et al. (1980). 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 275, 411, 473. Biografija koja veći naglasak stavlja na ratni put nalazi se u knjizi: Velagić, S. (1979). Virovitica u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Virovitica: Skupština općine Virovitica i SUBN0R općine Virovitice, str. 231-232. Usp. također sljedeće poveznice:
https://www.enciklopedija.hr/clanak/roller-dragan; https://lef.net.efzg.hr/po%C4%8Detna/abecedarij/r/dragan-roller