Marin Blaženović – prikaz knjige – Denis Njari, “Povijest Hrastina u feudalnom razdoblju”, 2025.
Denis Njari, Povijest Hrastina u feudalnom razdoblju, Ogranak Matice hrvatske Osijek, Osijek 2025, 187 str.
U nakladi ogranka Matice hrvatske u Osijeku objavljena je knjiga Denisa Njarija Povijest Hrastina u feudalnom razdoblju. Autor, izv. prof. dr. sc. Denis Njari, radi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku, gdje je nositelj kolegija iz srednjovjekovne povijesti. Područje interesa su mu povijest mađarske manjine u Hrvatskoj, lokalna povijest te srednjovjekovna Kraljevina Ugarska. Autor navedenim temama pristupa mikrohistorijski, analizirajući i obrađujući manje cjeline, a upravo je i ova knjiga nastala uporabom mikrohistorijskog pristupa. Knjiga obuhvaća naselje Hrastin, danas u sastavu općine Vladislavci, koje se svrstava među četiri jedina istočnoslavonska naselja s mađarskim reformiranim stanovništvom, koje u naseljima živi u kontinuitetu od srednjega vijeka. Autor u uvodu navodi da se o Hrastinu zna vrlo malo te je slabo zastupljen u stručnoj literaturi, što se ovom knjigom želi promijeniti. Podijeljena je u četiri ključna poglavlja, a svako poglavlje dijeli se u niz potpoglavlja. Osim srednjovjekovne povijesti, u knjizi je prikazana i ranonovovjekovna povijest Hrastina, do prve polovice 19. stoljeća.
U uvodnom poglavlju autor daje kratki suvremeni prikaz naselja Hrastin, smješta naselje u kontekst knjige i objašnjava cilj knjige, konceptualizira istraživanje i razjašnjava vlastitu motivaciju za nastanak knjige. Potom slijedi kratki pregled korištenih izvora i literature, objavljenih i neobjavljenih. Korišteni izvori su uglavnom pisani na mađarskom jeziku, a prevladavaju matične knjige reformirane župe Hrastin. Od objavljenih izvora uglavnom prevladavaju kanonske vizitacije, te porezni popisi, poput Popisa sandžaka Požega 1576. godine, ali i popisi koje su priredili Tadija Smičiklas, Ive Mažuran i Stjepan Sršan. Što se tiče literature, autor naglašava da ne postoji cjelovita objavljena monografija o Hrastinu, nego su prilikom pisanja rada korišteni razni relevantni članci uglavnom mađarskih historiografa. Autor u uvodu također objašnjava porijeklo naziva Hrastin, što povezuje s imenom plemićkog roda Haraszt, što pak povezuje s riječju hrast.
U sljedećem poglavlju, „Hrastin u srednjem vijeku“, autor smješta naselje u kontekst srednjovjekovne Vukovske županije. Uz to, daje kronološki prikaz spominjanja naselja u srednjovjekovnim izvorima, uz prikaz vlasništva nad naseljem te zanimljivosti poput prijelaza vlasništva, sudskih sporova i sl. Osim samoga Hrastina, u poglavlju se obrađuju i danas nepostojeća naselja koja su nekada postojala uz naselje Hrastin, poput Lanke. Spominjanje Lanke zanimljivo je i iz burgološkog pogleda, jer se uz naselje spominje i utvrda, koja se prema sudskoj presudi morala srušiti 1471. godine. Uz Lanku spominje se i Gradac Hrastinski, također danas nepostojeće naselje. Uz Gradac se veže i utvrda, od koje su i danas vidljivi ostatci kružnoga tlocrta, a na katastarskim kartama područje na kojemu se nalazio Gradac Hrastinski i sama utvrda i dalje se naziva Gradac. Osim navedenih naselja, uz Hrastin se veže i naselje Vasad, eponim manje plemićke obitelji Vasadi, te naselje Tolmány. Uz ova, značajnija naselja koja su okruživala naselje Hrastin, autor spominje i ona manje značajna, poput Révfalu i Tótfalu.
Nakon prikaza srednjovjekovne povijesti Hrastina, autor u sljedećem poglavlju obrađuje povijest Hrastina u osmanskome razdoblju. Za pisanje ovoga poglavlja autor se ponajviše služio objavljenim osmanskim defterima, prema čemu je poglavlje podijelio u nekoliko manjih potpoglavlja: „Stanovništvo“, „Ekohistorija“ i „Gospodarstvo“. U potpoglavlju o stanovništvu autor daje demografski prikaz Hrastina i ranije navedenih važnijih naselja u godinama 1546., 1552. i 1579. Autor pritom i uspoređuje iznesene podatke te donosi usporedbu fluktuacije stanovništva u navedenim naseljima. S ekohistorijskoga gledišta, autor iznosi podatke o mezrama i vinogradima u okolici naselja Hrastin. Pritom povezuje iznesene podatke sa fluktuacijom stanovništva, posebice raseljavanjem u vrijeme osmanskih osvajanja. U potpoglavlju o gospodarstvu autor donosi podatke o porezima koje je stanovništvo plaćalo osmanskim vlastima, grafički prikazujući porezno opterećenje te iznoseći narodne predaje o opterećenju koje je osmanska vlast stvarala za lokalno stanovništvo.
U poglavlju „Hrastin i okolica krajem 17. stoljeća“ autor prikazuje povijest naselja nakon mira u Srijemskim Karlovcima. Prvenstveno se ovdje daje demografski prikaz naselja, a navodi da je u tome periodu naseljem upravljala Dvorska komora.
Poglavlje „Hrastin u 18. stoljeću“ koncipirano je u sljedeća potpoglavlja: „Hrastin i okolica 1702. godine“, „Ekohistorija“, „Stanovništvo Hrastina u 18. stoljeću“, „Hrastin 1707. – 1711. godine“, „Hrastin 1722., 1736. i 1745. godine“, „Hrastin 1786. godine“, „Svećenici u Hrastinu“, „Škola i učitelji u Hrastinu“, „Zgrada crkve“, „Župni dom“, „Seoski sudac“ i „Crkveni skrbnik“. U potpoglavlju „Hrastin i okolica 1702. godine“ iznose se podaci popisa stanovništva te godine. U njemu se Hrastin navodi kao napušteno selo, a njegovo stanovništvo smjestilo se u selo Koprivna. Potpoglavlje o ekohistoriji opisuje prirodna obilježja naselja, prometne pravce, močvarno okruženje, šumska područja i obradive površine. Potpoglavlje „Stanovništvo Hrastina u 18. stoljeću“ usmjereno je na crkvena izvješća o stanju u naselju početkom 18. stoljeća. U potpoglavlju „Hrastin 1707. – 1711. godine“ nastoji se prikazati život u naselju u vrijeme učestalih ratova Habsburške Monarhije protiv Osmanskoga Carstva, što se na stanovništvo odrazilo kroz povećane poreze i davanja, koja se u ovome potpoglavlju tablično prikazuju prema popisima. U potpoglavlju „Hrastin 1722., 1736. i 1745. godine“ iznose se podaci provedenih popisa stanovništva i imovine iz navedenih godina. Autor uspoređuje navedene popise te zaključuje da su se ekonomski uvjeti u naselju pogoršali. Potpoglavlje „Hrastin 1786. godine“ donosi jedini popis stanovništva i imovine za naselje u drugoj polovici 18. stoljeća. Iznoseći podatke iz popisa, daje se naslutiti da se ekonomsko stanje u naselju u drugoj polovici 18. stoljeća poboljšalo, s obzirom da se ne spominju prosjaci i siročad. U potpoglavlju „Svećenici u Hrastinu“ autor iznosi kronološki prikaz svećenika u Hrastinu prema podacima dostupnima u Arhivu reformirane crkve. Pritom o pojedinim svećenicima daje kratki prikaz službovanja i zanimljivosti iz njihova crkvenog života. Uz svećenike veže se i potpoglavlje „Škola i učitelji u Hrastinu“, budući da je prvotno školovanje vezano uz crkvene ustanove, a u drugoj polovici 18. stoljeća u Hrastinu se spominje škola sa profesionalnim, školovanim učiteljima. Ovdje autor iznosi i podatke o učiteljevoj plaći, koju čini precizno definirana kombinacija novčanih primanja i primanja u naturi. Zanimljiva je i slobodna procjena župnika o tome „kakva bi trebala biti plaća učitelja“. U potpoglavlju „Zgrada crkve“ autor iznosi podatak da su u Hrastinu u 18. stoljeću postojale tri crkvene zgrade te opis crkvi iz 1768. godine i crkve iz 1795., koja je i danas postojeća. U potpoglavlju „Župni dom“ autor iznosi podatke o gradnji prvoga župnoga doma u Hrastinu 1776. godine, te domu iz 1806. godine, koji je i danas postojeći. U potpoglavlju „Seoski sudac“ autor, iščitavajući podatke iz matičnih knjiga, iznosi imena seoskih sudaca, koje je birala među sobom lokalna zajednica. Uz popis sudaca iznesene su i godine njihova službovanja. Na isti način autor je iznio i podatke o crkvenom skrbniku, svjetovnoj osobi koja je nadgledala financijske i administrativne poslove župe.
Poglavlje „Hrastin u prvoj polovici 19. stoljeća“ podijeljeno je na sljedeća potpoglavlja: „Uređenje i popravci crkve u prvoj polovici 19. stoljeća“, „Crkvena vizitacija 1817. godine“, „Broj duša od 1826. do 1839. godine“, „Hrastin 1828. godine“, „Epidemija kolere 1836. godine“, „Hrastin 1846. godine“, „Crna knjiga“, „Crkvena ekonomija: prihodi i rashodi župe“, „Zvonar“, „Bećar János Egyed“. U potpoglavlju „Uređenje i popravci crkve“ kronološki su prikazani popravci rađeni na crkvi u prvoj polovici 19. stoljeća, kao i podaci o župniku naručitelju radova te izvršitelju. U potpoglavlju „Crkvena vizitacija 1817. godine“ izneseni su podaci o stanju ne samo u župi Hrastin, nego općenito u čitavom naselju, kao i stanju u seoskoj školi. U potpoglavlju „Broj duša od 1826. do 1839. godine“ prikazan je porezni, ali i demografski popis stanovništva, obzirom da se visina poreza kućedomaćinu određivala prema „broju duša“, tj. broju članova domaćinstva. Navedeno je prikazano u obliku tablica, ali i kroz fotografije izvornika matične knjige. Potpoglavlje „Hrastin 1828. godine“ donosi podatke o popisu stanovništva i imovine provedenom navedene godine. Autor uz tablični prikaz podataka popisa daje i kratku analizu iznesenih podataka. U potpoglavlju „Epidemija kolere 1836. godine“ autor iznosi podatke o broju umrlih stanovnika Hrastina od epidemije. Podaci su dostupni iz matičnih knjiga te su preminuli navedeni imenom i prezimenom, a navedena je i njihova dob. Prema tome autor je mogao izračunati prosječnu dob preminulih od epidemije kolere. Potpoglavlje „Hrastin 1846. godine“ donosi popis stanovništva i imovine, a autor podatke iznosi grafički i tablično. Potpoglavlje „Crna knjiga“ govori o zbirci zabilješki koju su vodili župnici zajedno s matičnim knjigama. U njoj se nalaze zapisi iz svakodnevnoga crkvenog i svjetovnog života koji pružaju uvid u život zajednice. Tu se nalaze podaci primjerice o lažnim optužbama (kleveti), krađi, razmiricama, nepoštivanju pravila i sl. U potpoglavlju „Crkvena ekonomija“ prikazani su podaci iz župnih knjiga prihoda i rashoda, iz čega se također može zaključiti o životu crkve i župe Hrastin. U potpoglavlju „Zvonar“ izneseni su dostupni podaci o crkvenim zvonarima, ali i razmiricama sa stanovništvom oko živežnih namirnica, s obzirom da je za svoju funkciju zvonar dobivao plaću najčešće u naturi. U potpoglavlju „Bećar János Egyed“ prikazuje se život lokalnoga bandita, usporedivog primjerice s osječkim Čarugom. Egyed je poznat po pljačkama po Slavoniji, pri čemu se udružio s Milošem Savićem (prema autoru, vjerojatno iz Karanca), a uhićeni su kod Našica, nakon čega su pogubljeni.
Možemo zaključiti da ova knjiga doista ispunjava mikrohistorijski pristup, kako je sam autor i naveo u uvodnome poglavlju. Po uzoru na Emmanuela Le Roy Laduriea i njegovo djelo Montaillou daje se prikaz života jednoga naselja, uzimajući u obzir svaki aspekt svakodnevice. Najviše podataka o tome dolazi upravo iz matičnih knjiga crkvene provenijencije, a za anegdotalne opaske iz života doznaje se preko navedene zbirke „Crne knjige“. Prema tome, knjiga Denisa Njarija Povijest Hrastina u feudalnom razdoblju nije samo puko nabrajanje arhivskoga gradiva i transkripcija podataka matičnih knjiga, nego smještanje navedenih podataka u povijesni kontekst vremena i života stanovništva u burnim i teškim povijesnim razdobljima.
Marin Blaženović