Reakcija na neizglasavanje odluke o izboru dr. sc. Stanka Andrića u redovito članstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

U četvrtak 16. svibnja 2024. godine održana je izborna skupština Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na kojoj se glasovalo o izboru novih redovitih članova. Istog je dana više internetskih portala (npr. portal Hrvatske radiotelevizije, portal Nacional itd.) prenijelo kratku reportažu s navedene izborne skupštine istoga sadržaja, u kojoj, između ostalog, piše da je od predloženih 18 kandidata u redovito članstvo izabrano njih 17. Ono čime smo ostali zatečeni bila je vijest da je odbijeni kandidat, protiv čijeg se izbora izjasnilo čak 50 od ukupno 90 prisutnih članova skupštine, kolega Stanko Andrić, ugledni istraživač slavonskog srednjovjekovlja, zaposlen kao znanstveni savjetnik u trajnom zvanju u slavonskobrodskoj podružnici Hrvatskog instituta za povijest. Osobito su nas iznenadili mogući razlozi takve odluke. Naime, u spomenutoj se reportaži, osim rezultata izbora, šturo prenosi i da je u pogledu kandidature kolege Andrića došlo do rasprave u kojoj se akademik Josip Pečarić „usprotivio njegovu izboru optužujući Andrića da je bio protiv prijedloga da se Hrvatski institut za povijest nazove imenom Franje Tuđmana“, te da mu je odgovorio akademik Stjepan Ćosić, predstavnik Akademijinog Razreda za društvene znanosti (koji je kolegu Andrića i kandidirao), tvrdeći da iznesene primjedbe nisu utemeljene.

Da je akademik Pečarić gorljivi protivnik izbora kolege Andrića za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zainteresiranoj javnosti, dakako, nije novost, budući da je u više navrata javno istupio iznoseći razne primjedbe, u prvom redu na račun određenih stavova kolege Andrića, ali i njegovog znanstvenog doprinosa. Što se potonjeg tiče, akademik Pečarić je problematizirao nisku indeksiranost kolege Andrića prema Hirschovom indeksu, ističući to kao objektivni pokazatelj nerelevantnog znanstvenog doprinosa (u seriji napisa na internetskom portalu Bez Cenzure, počevši od prvog, naslovljenog „Akademik sa (sic!) H-indeksom nula?“: https://bezcenzure.hr/toptema/akademik-sa-h-indeksom-nula/). Iako se nigdje ne navodi da je u raspravi na izbornoj skupštini osporavan znanstveni rad kolege Andrića, u istupima akademika Pečarića jest, pa možda nije suvišno i u ovoj prigodi ponoviti da, što se humanističkih znanosti tiče, u Hrvatskoj indeksiranost nije temeljni objektivni kriterij vrednovanja nečijeg znanstvenog rada. Naravno, teško da su akademici koji ne djeluju u okvirima društvenih i humanističkih znanosti kadri vrednovati znanstveni doprinos kandidata na istoj razini kao kandidatovi sustručnjaci. No valjda je jasno da se taj nedostatak ne može nadomjestiti primjenom njima bliskog, ali neadekvatnog kriterija. Na koncu, uvjeti stjecanja zvanja znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju u humanističkim znanostima su posve jasno definirani. K tome, među članovima Razreda za društvene znanosti nalazimo ugledne povjesničare koji bez ikakve sumnje znaju ocijeniti zadovoljava li kandidat kriterije znanstvene izvrsnosti i doprinosa. Ako se rasprava na skupštini zbilja povela oko toga je li kolega Andrić dao dovoljan obol hrvatskoj historiografiji da bi bio izabran za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i nakon toga je 50 od 90 prisutnih članova zaključilo da doprinos kolege Andrića nije adekvatan, zanimaju nas konkretni argumenti koji su tome presudili. Jer u slučaju da se većina prisutnih članova složila s javno iznesenim stavovima akademika Pečarića i vrednovala doprinos jednog povjesničara prema kriterijima neprimjerenim za tu struku, onda s pravom trebamo biti zabrinuti za status povijesne znanosti u stožernoj nacionalnoj instituciji za znanost i kulturu, ali i tamošnjeg Razreda za društvene znanosti, čije je mišljenje, nedvojbeno najstručnije, eklatantno zanemareno.

Drugo na što se želimo osvrnuti jest mogući razlog koji se spominje u navedenoj reportaži, a odnosi se na neslaganje kolege Andrića s prijedlogom da se Hrvatski institut za povijest nazove imenom Franje Tuđmana. Točno je da je kolega Andrić javno istupio 10. prosinca 2019. na internetskom portalu Historiografija s tekstom „Zašto je pogrešno javni institut za povijest nazvati imenom Franje Tuđmana“ (http://www.historiografija.hr/?p=17933; proširena tiskana verzija u časopisu Historijski zbornik 73/2 (2020), str. 417-426.), nakon što se u medijima pojavila građanska inicijativa s rečenim prijedlogom te je, pritom, kolega svoje stavove nastojao obrazložiti sine ira et studio. S iznesenim se stavovima kolege Andrića, naravno, možemo i ne slagati, pa i pokušati iznošenjem vlastitih argumenata dokazati da kolega nije u pravu, što je posve uobičajena i poželjna praksa u akademskim i znanstvenim zajednicama koje njeguju visoku razinu akademskih i intelektualnih sloboda. Sama pomisao da bi puko iskazivanje neafirmativnog stava prema ideji da se neka povijesna osoba veliča na predloženi način moglo imati stvarne reperkusije u demokratskom društvu, pa bila ta osoba i Franjo Tuđman, doista zvuči nevjerojatno. Međutim, čitajući reportažu sa skupštine objavljenu u medijima 16. svibnja 2024., nepristrani bi čitatelj mogao steći dojam da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u članstvo prima istomišljenike većine članova ili, barem, osobe koje ne iznose javno njima neprihvatljive tvrdnje, odnosno da kolega Andrić nije primljen u članstvo zbog, za većinu prisutnih, nepoćudnih stavova, a ne nekih drugih razloga. To svakako nije dobro za ugled ustanove, kao ni akademske i znanstvene zajednice u Hrvatskoj uopće. Iskreno se, stoga, nadamo da se ovdje radi samo o izoliranom istupu akademika Pečarića te da mediji nisu prenijeli sve pojedinosti o raspravi, pa su stvarni razlozi zašto kolega Andrić nije izabran, koji su zasigurno bili izneseni, zainteresiranoj javnosti ostali nepoznati.

Svjesni smo da nije zahvalno komentirati rezultate tajnog glasovanja jer je vrlo nezgodno nagađati o razlozima zašto se svaki od 50 akademika nije izjasnio u prilog izbora kolege Andrića. No, čvrstog smo uvjerenja da gore navedeni argumenti protiv primanja kolege u članstvo, jedini koji su izašli u javnost, ne mogu biti valjani. Njima se, osim člana razreda koji je kolegu Andrića i kandidirao, nitko iz redova akademika nije usprotivio pa su zbog toga ostale određene nejasnoće. Smatramo, stoga, kako je u javnom interesu da se one razjasne, odnosno da se podrobnije obrazloži što je točno u kandidaturi kolege Andrića bilo sporno.

---

Dekan Filozofskog fakulteta Osijek

prof. dr. sc. Ivan Trojan

---

Članovi Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Osijek

dr. sc. Sergej Filipović

Ivan Fremec

doc. dr. sc. Danijel Jelaš

izv. prof. dr. sc. Slađana Josipović Batorek

izv. prof. dr. sc. Denis Njari

dr. sc. Luka Pejić

izv. prof. dr. sc. Domagoj Tomas

doc. dr. sc. Anđelko Vlašić

izv. prof. dr. sc. Hrvoje Volner

---