Reakcija djelatnika Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest povodom javnih napada na dr. sc. Stanka Andrića
Nižepotpisani djelatnici Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, ponukani zbivanjima povezanim s izborom redovitih članova HAZU, solidariziraju se s dr. sc. Stankom Andrićem i osuđuju bezrazložnu javnu i klevetničku hajku čiji je rezultat bio uskraćivanje redovitog članstva u HAZU ovom povjesničaru. Izražavamo potporu javnim reakcijama dekana i članova Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku te dr. sc. Zdravke Jelaske Marijan u kojima su veoma argumentirano razobličeni napadi na dr. sc. Stanka Andrića.
Zgroženi smo malicioznošću, neutemeljenošću i niskom razinom politički motivirane argumentacije akademika Josipa Pečarića, koja je bila upotrijebljena u kampanji protiv njegova izbora. Ovi napadi su bili usmjereni protiv Andrićevih stavova, s kojima se netko ne mora složiti, no koji nipošto ne daju povoda za postupke kojima je Andrić bio izložen. Osim toga, što je nama apsolutno nepojmljivo, omalovažavana je vrijednost njegove znanstvene karijere.
Naš kolega Stanko Andrić nije samo izniman znanstvenik, o čemu svjedoče njegovi brojni, u domaćim i inozemnim profesionalnim krugovima iznimno cijenjeni historiografski i filološki radovi, nego je riječ o javnom službeniku dokazanih organizacijskih sposobnosti i neupitne etičnosti, što je pokazao višegodišnjim uspješnim vođenjem Podružnice i njenog nakladničkog programa te uređivanjem Scopusova časopisa Scrinia Slavonica, jedinstvenog periodičnog izdanja posvećenog povijesti Slavonije, Srijema i Baranje.
Stanko Andrić dao je bez sumnje najveći pojedinačni doprinos u oživljavanju istraživanja srednjovjekovne povijesti Slavonije, Srijema i Baranje od devedesetih do danas te je ovo historiografsko područje, dobrim dijelom njegovom zaslugom, dovedeno na zavidnu, međunarodno relevantnu razinu. Zadnjih pet godina intenzivno radi na nizu zahtjevnih monografskih knjiga o srednjovjekovnim samostanima različitih crkvenih redova na području moderne Slavonije, Srijema i hrvatskog dijela Baranje. Njegov opus nesumnjivo opravdava njegovu kandidaturu i, nadamo se, budući izbor za redovitog člana HAZU.
Andrićeve javne reakcije bile su i u prošlosti posvećene borbi za profesionalizaciju i dignitet historiografije te su veoma dobro prihvaćene u stručnoj javnosti, osobito među povjesničarima mlađe generacije, rezultiravši u konačnici pozitivnim promjenama i napretkom struke. Ovdje prije svega mislimo na njegove istupe protiv povjesničarskog šarlatanstva dr. sc. Ivana Balte. Andrić je stekao glas iznimno korektnog kolege koji je do krajnosti posvećen svojoj profesiji, ali je istovremeno spreman pomoći drugima u stručnim pitanjima te zauzeti i principijelno braniti stajalište, znanstveni integritet i elementarno poštenje, ponekad unatoč pritiscima. Zbog svega toga smatramo svojom dužnošću stati u njegovu obranu.
Ivan Marjanović, mag. educ. hist. et Croat. Lat.
dr. sc. Dino Mujadžević, viši znanstveni suradnik
dr. sc. Ana Rajković Pejić, znanstvena suradnica
Petar Seletković, prof.
nasl. izv. prof. dr. sc. Marijan Šabić, znanstveni savjetnik
dr. sc. Milan Vrbanus, znanstveni savjetnik
dr. sc. Dinko Župan, viši znanstveni suradnik
Pingback: Novi medijski prilozi o slučaju neprimanja Stanka Andrića u HAZU (1) – Historiografija.hr