Branimir Janković: Prilog javnoj raspravi o projektu CroFacta i Jasenovcu
Važno je imati nove projekte o povijesti kao što je CroFacta koji se obraćaju ne samo stručnoj nego i široj publici te povezuju institucije i razne struke. Vrijedno je što analiziraju povijesne sadržaje koji se nalaze u digitalnom prostoru i što zatim svoje analitičke priloge objavljuju na internetskim stranicama, koje potom dalje prenose mediji, čineći sve mnogo šire dostupnim. Po svim navedenim elementima riječ je o problematici, odnosno praksi javne povijesti, što smatram da treba poticati, bez obzira hoćemo li se uvijek slagati s intencijama, sadržajem, zaključcima ili odjecima.
Na portalu Historiografija.hr pozivali smo na polemike, neovisno o tome s kojih pozicija dolaze. Zato pozdravljam sadašnje i buduće analitičke ili polemičke priloge – tako i kolege Vladimira Geigera i drugih – kao i potencijalne šire polemike koje bi prilozi CroFacta mogli potaknuti. Ne treba posebno isticati kolike su polemike ključne za svaku historiografiju – posebno kada propituju ono što uzimamo zdravo za gotovo – dinamizirajući je i pomičući naprijed. Sva povijesna pitanja trebaju biti otvorena raspravi. To se dakako odnosi i na javno osjetljiva pitanja logora Jasenovca, čiju je inherentnu polemičnost u domaćem kontekstu potvrdila činjenica da je prilog Vladimira Geigera objavljen na digitalnoj platformi CroFacta bio povod za ostavku ravnatelja Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac Ive Pejakovića te izazvao brojne reakcije.
Upravo javna osjetljivost problematike Jasenovca otvara određena pitanja o kojima vrijedi raspravljati kako u okviru projekta CroFacta tako i u širem kontekstu. U polemici o povučenom udžbeniku povijesti isticao sam da navođenje činjenica ne stoji izolirano od interpretacije, što se može odnositi i na primjere ukazivanja na pogreške. Ne mislim da je to slučaj s prilogom Vladimira Geigera na portalu CroFacta u kojem je samo izloženo za koje tvrdnje nema potvrde u dokumentima i historiografiji. Pritom se ne iznose interpretativne ili vrijednosne tvrdnje. Međutim, čak ni tada nije moguće izolirati govor o činjenicama samo na činjenice. Naime, postoji i recepcija govora o činjenicama, što je dodatni aspekt koji bih uključio u raspravu. Upravo su te javne reakcije na činjenice neizbježno određene postojećim interpretativnim, značenjskim ili vrijednosnim okvirima.
Ne iznenađuje stoga da javnost na ispravke pogrešaka u prikazu činjenica reagira s već unaprijed definiranih pozicija iz kojih se govori o Jasenovcu. U Hrvatskoj se ti okviri odvijaju u rasponu od negiranja Jasenovca kao logora smrti preko osporavanja ili prihvaćanja dosad utvrđenih brojki stradalih do prozivanja za povijesni revizionizam. Svi se ti rasponi reakcija dijelom vide i kod javnih reakcija na Geigerov tekst, pri čemu se o svima njima može kritički polemizirati. Pritom me najviše međutim zabrinjavaju one reakcije koje Geigerov tekst koriste za daljnje negiranje Jasenovca kao logora smrti.
Njih se može ilustrativno pokazati na online komentarima koje su posjetitelji ostavili ispod članka Večernjeg lista u kojem su prvotno preneseni najvažniji rezultati Geigerova teksta. Mnogi su komentatori u njima ustvari pisali ono što se već dugo i iscrpno govori – i nažalost obilno prihvaća – u jednom dijelu (sub)javnosti: da su ono što piše JUSP Jasenovac laži, kao i da je sam Jasenovac laž (npr. „Popis žrtava JUSP Jasenovac je također velika krivotvorina.“; „Ovo je samo vrh sante laži o Jasenovcu!!“). Ukazivanje na pogreške u tekstu na internetskim stranicama JUSP-a Jasenovac brojni su komentatori prenosili na čitavu instituciju, kao i na Jasenovac kao središnje mjesto jasenovačkog sustava logora. O takvim primjerima (zlo)upotrebe Geigerova teksta dobro svjedoči i naslov članka u Slobodnoj Dalmaciji: “Slučaj Pejaković pokazao kako hrvatski JUSP Jasenovac lažira dokaze genocida po mjeri srpskog sveta.” Pitanje je dakle kako spriječiti da opravdano ispravljanje neutemeljenih tvrdnji ne rezultira nekim novim – još naglašenijim – neutemeljenim tvrdnjama u javnosti koje bi također trebalo ispraviti.
Zbog toga mislim da je neizbježno voditi računa o reakcijama javnosti na govor o činjenicama, koja ih prima u već zacrtanim interpretacijskim i drugim okvirima. Pritom nikako ne mislim da ne treba problematizirati neke teme ili ne polemizirati o njima zbog zabrinutosti kako će publika reagirati na stručno znanje povjesničara i povjesničarki. No, zbog svega navedenog, ono što bih osobno volio vidjeti na kraju Geigerova teksta je primjerice sljedeća moguća ili neka slična rečenica: Iako su ove tvrdnje na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac neutemeljene, to ne znači da Jasenovac i NDH nisu bili mjesto masovnih zločina nad Srbima, pri čemu se o kvalifikaciji genocida vode rasprave u historiografiji.
O tome da se govor o činjenicama neizbježno susreće s pitanjima interpretacije ili recepcije ne svjedoče samo reakcije na Geigerov tekst nego i eksplicitne i implicitne reakcije na sam portal CroFacta. Budući da je očekivano da stručna i šira javnost u slučaju takvih platformi gleda o kojima temama će biti pisano i u kolikom opsegu (u usporedbi s nekim drugima), to je nešto o čemu je nužno unaprijed vođeno računa i na samom projektu, pri čemu se nastoji davati podjednaki prostor svim središnjim prijeporima o hrvatskoj povijesti. Povrh toga, pitanja interpretacije i recepcije prisutna su već i po tome koji će članci biti prenošeni u medijima te koji će izazivati najviše pozornosti i reakcija. Sve je to dokaz da se nikad ne radi samo o činjenicama već da smo svi dobro svjesni konteksta u kojem se govori o njima.
Ono što će biti zanimljivo vidjeti s daljnjim razvojem platforme i materijalom koji će pružiti odnosi se na analiziranje zašto se javljaju određene vrste činjeničnih pogrešaka, krivi podaci, dezinformacije i lažne vijesti na internetu i društvenim mrežama te koja je bila njihova intencija (u smislu da žele primjerice neke aspekte teške povijesti umanjiti ili pak naglasiti, odnosno opravdati ili dodatno osuditi itd.). Bilo bi vrijedno kasnije imati teorijsku raspravu o svemu tome.
S obzirom da je tekst s digitalne platforme CroFacta bio okidač za ostavku Ive Pejakovića, bilo bi jako važno imati javnu raspravu o djelovanju JUSP-a Jasenovac i njegovom stručnom i društveno-političkom statusu. O traumatičnim događanjima iz povijesti 20. stoljeća simboliziranih mjestima Jasenovac, Bleiburg, Goli otok, Vukovar i Srebrenica postoje katkad različita tumačenja ili pak različita značenja koja im se pridaju. U Hrvatskoj se nažalost u jednom dijelu ne uvijek marginalizirane javnosti logor Jasenovac dovodi u pitanje – s isticanjem da se nije dogodio, da je laž – ili ga se u značajnom dijelu javnosti želi umanjiti, odnosno selektivno govoriti o njemu.
Hrvatskom nacionalizmu je većinu spomenutih mjesta sjećanja razmjerno lakše uključiti u kulturu sjećanja na Hrvate kao žrtve, a bitno teže Jasenovac kao mjesto sjećanja na Hrvate kao počinitelje, što predstavlja tamnu stranu vlastitog nacionalizma. U tome možemo tražiti glavne razloge negiranja, osporavanja ili prijepora o Jasenovcu. U polemičkom tekstu iz 2017. godine „Nužnost jačanja javne pozicije Jasenovca!“ istaknuo sam da je JUSP Jasenovac društveno marginalizirana institucija, ostavljena bez šire podrške i stalno na udaru osporavanja. Iako sam za Ivu Pejakovića uvijek mogao imati samo riječi podrške, sada mi je – u kontekstu njegove ostavke – žao što nismo još i više surađivali te što se nisam pokušao još više angažirati u javnoj i stručnoj podršci JUSP-u Jasenovac.
Neovisno o mojim stavovima u kojima zagovaram da iz svih navedenih razloga Jasenovac treba imati mnogo veću važnost u javnosti, kulturi sjećanja, obrazovanju i historiografiji, bilo bi važno da ovaj slučaj potakne što širu javnu raspravu o mjestu Jasenovca u hrvatskom društvu i da imamo priliku sučeliti više različitih mišljenja o tome.
Pozivam stoga sve zainteresirane na uključivanje u raspravu ili polemiziranje o svim ovim pitanjima bilo u medijima ili na portalu Historiografija.hr.
Uredništvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izrečene u osvrtima, raspravama i polemikama. Svoje kritičke osvrte, reagiranja i polemičke priloge možete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr