Kako nas vide drugi – Maciej Czerwiński u knjizi „Hrvatska. Povijest, kultura, ideje“: Jezik

„Isticanje zapadnjačkih korijena hrvatske kulture, uz ignoriranje njezinih tako očitih istočnjačkih tradicija, bilo je popraćeno – osobito u 1990-ima – čišćenjem „stranih“ taloga. To je zahvatilo mnoge sfere života – jezik, povijesni imaginarij, svjetonazore.

Promicao se jezični purizam, usmjeren na eliminaciju srpskih riječi, stvarnih ili zamišljenih. U to su vrijeme nastajali brojni pravopisi, radio i televizija učili su koje riječi nisu prikladne za hrvatski jezik (jer su navodno srpske), tiskane su gramatike. Tijekom dvadeset i pet godina objavljeni su deseci izdanja priručnika s pravopisnim pravilima, čiji su se autori sporili oko nekoliko rješenja u pravopisu. Način na koji su neke riječi napisane može otkriti imamo li posla s osobom desnih ili liberalnih i lijevih stavova. Među znanstvenicima i u javnosti postojao je konsenzus da je hrvatski jezik bio podređen srpskom, ali nisu svi tvrdili da je njegovo čišćenje opravdano. Zagovornici radikalne promjene jezika bili su, zahvaljujući potpori vlasti, glasni devedesetih godina prošlog stoljeća, ali mnogi njihov zahtjevi nikada nisu zaživjeli. Pobijedila je umjerena opozicija jer je većina ipak prihvatila, bar zasad, ideju Vladimira Anića, autora jednog od rječnika, da preveliko uplitanje ograničava slobodu, ne samo jezičnu, nego i osobnu.“


Maciej Czerwiński, Hrvatska. Povijest, kultura, ideje, Zagreb 2023, str. 502-503.