Maciej Czerwiński, „Hrvatska. Povijest, kultura, ideje“
U prijevodu s poljskog objavljeno je 2023. godine hrvatsko izdanje knjige Macieja Czerwińskog „Hrvatska. Povijest, kultura, ideje“. Kako sam naglašava, iako nije povjesničar napisao je sintezu hrvatske povijesti koja je k tome bila prvenstveno namijenjena poljskim čitateljima. S obzirom na neke naše (uvijek) aktualne preokupacije, zanimljivo je primijetiti da autorov pristup polazi od pluralizma kao vrijednosti pa ističe „kompleksnost povijesti Hrvatske“, kao i da je hrvatska kultura „izuzetno raznorodna“, dobronamjerno zaključujući (ili možda savjetujući) da je „neobičnost Hrvatske“ u sljedećem: „U autentičnoj multikulturalnosti i različitosti koje traju i čine njezino bogatstvo. Njezinu izuzetnu vrijednost.“
Hrvatska. Povijest, kultura, ideje
Promatrajući prazan list papira na kojem se trebaju pojaviti slike prošlosti – rekonstrukcije utemeljene na već postojećim premisama i vlastitim promišljanjima – autor si zadaje niz pitanja. Gdje započeti priču o povijesti i kulturi Hrvatske? Treba li je započeti na počecima povijesti, kada je sve još obavijeno velom tajanstvenosti, i krenuti najočiglednijim od putova – u skladu s kronološkim redom? Ili se valja koncentrirati na probleme, a kronologiju im naprosto podrediti? (…)
No egzistencija svake zajednice – pa time i nacije – vrlo je kompleksna. Može ju se predstaviti kao rijeku koja teče od nekog izvora do nekog cilja. Taj je cilj uvijek autonomija ili nacionalna sloboda. Budući da je povijest Hrvatske izuzetno složena, valja o njoj govoriti kao o rijeci s brojnim pritokama. Da bi se shvatio glavni tok, mora se razumjeti i različite pritoke. One se napokon uključuju u matično korito rijeke, zajednički je tvoreći, namećući joj specifičan karakter – upravo onaj koji donosi iz svoga malog izvora. (…)
Hrvatska rijeka teče od 9. stoljeća u novoj domovini kada počinje dokumentirana povijest hrvatskog etnosa. Ipak, sudbina je htjela da se u glavni tok – koji je više puta mijenjao svoje korito – uključi više pritoka odnosno rječica.
Kako je sudbina glavnog korita nacionalna povijest, tako su pritoci povijest pograničja koja su obilježila hrvatsku povijest. O njima svima govori ova knjiga. (iz Uvoda)
Maciej Czerwiński (1976) poljski je slavist, književni kritičar i prevoditelj, profesor na Jagelonskom sveučilištu u Krakovu. Školovao se u Krakovu, ali i na Povijesnom fakultetu Sveučilišta Yale u SAD-u, gdje je bio Visiting Assistant in Research (2003). Istraživački projekt o ratnoj prozi realizirao je na Imre Kertész Kolleg na Sveučilištu u Jeni u Njemačkoj (2015). Dobitnik je stipendije Fonda Miroslav Krleža (2022). Objavio je nekoliko knjiga i brojne članke te bio uključen u organizaciju izložbe Jadranska epopeja. Ivan Meštrović (Krakov, 2017). Suurednik je reprinta albuma iz 1881. Krakov Zagrebu (Zagreb, 2013), koji je u 19. stoljeću bio objavljen kako bi se prikupila sredstva za obnovu Zagreba nakon potresa 1880. Dobitnik je nekoliko nagrada za svoj znanstveni i kulturno-književni rad. Trenutno se bavi literarnim imaginacijama Dalmacije u 20. stoljeću.
Izvori i odjeci:
https://historiografija.ba/article.php?id=2196
Pingback: Kako nas vide drugi – Maciej Czerwiński u knjizi „Hrvatska. Povijest, kultura, ideje“: Jezik – Historiografija.hr
Pingback: Kako nas vide drugi – Maciej Czerwiński u knjizi „Hrvatska. Povijest, kultura, ideje“: Alojzije Stepinac – Historiografija.hr