Documenta: Ponovo otkrivena spomen-ploča u uvali Slana
U uvali Slana na otoku Pagu 24. lipnja 2026. održana je komemoracija podno po četvrti puta obnovljene spomen-ploče posvećene žrtvama ustaških logora u Slani i Metajni, koji su bili sastavni dio koncentracijskog ustaškog logora iz sustava Gospić-Jadovno-Pag.
Naporima koje već godinama ulažu Koordinacija židovskih općina RH, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću doveli su do toga da je ove godine u suradnji s gradonačelnikom Novalje konačno obnovljena spomen ploča s novim tekstom. U završnim dogovorima, usuglašavanje o novom natpisu na ploči trajalo je gotovo tri godine. Nadamo se da će ovaj puta spomen ploča ostati netaknuta.
“Smatram da je uvala Slana istinsko mjesto sjećanja. Neka Slana i danas upozorava na dehumanizaciju drugoga, onoga tko je drugačiji, a kako se više nikada ne bi ponovila ovakva nedjela. Primo Levi je napisao i dao naslov romanu “Ako ne sada, kada”. Pa neka ova ploča bude sada, za stoljeće. I neka sve žrtve počivaju u miru, a rodbina i daljni srodnici neka prime isprike sa moje strane”, rekao je na mjestu nekadašnjeg ustaškog logora, u uvali Slana, Ivan Dabo, gradonačelnik Novalje.
“U lipnju, srpnju i kolovozu 1941. godine ovdje su dovodili ljude da kopaju, da rade kućice u kojima će biti na ovom suncu, u ovom bezdanu bez hrane, bez vode. A bili su dovedeni ovdje zato jer su bili po rasnim zakonima Nezavisne Države Hrvatske nepoželjni građani te zemlje, te nakaradne tvorevine koja je egzistirala od 1941. do 1945. godine. Ovdje su ljudi stradavali ne radi svog političkog ili ne znam kakvog stava, nego su stradavali u prvom redu zbog svoje vjerske ili nacionalne pripadnosti po rasnim zakonima”, rekao je Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb, izrazivši ponos i zahvalu gradonačelniku Dabi na postavljenoj ploči izražavajući vjeru da ploču više nitko neće uklanjati.
Veran Matić, proganjani beogradski novinar, koji je kao dugogodišnji suradnik SNV-a sudjelovao na komemoraciji u uvali Slana, istaknuo je kako “za naše sjećanje nije važno samo zlo, već i dobro. Zato se ovdje moramo sjećati građana tadašnje NDH koji su pokazali solidarnost sa Srbima i Židovima, ali i sa svim drugim žrtvama ubijenim u logorima Slana i Metajna. Pažanin Ante Zemljar upisao se u povijest 3. studenoga 1941. godine kada je na lokalnom paškom groblju na centralni križ postavio trnov vijenac i traku sa natpisom „Žrtvama Slane”. Bio je to način da se u opasnim vremenima iskaže pijetet prema Srbima i Židovima ubijenim u logoru Slana na Pagu”, zaključio je Matić.
Vesna Teršelič, voditeljica Documente, istaknula je kako je uvala Slana s novoobnovljenom pločom postala prostor istinskog suočavanja, gdje nove generacije mogu učiti o sućuti, o priznavanju patnje drugoga, o priznavanju stradanja u Drugom svjetskom ratu u vrijeme ustaške NDH kako u ovom logoru, tako u Jadovnom, pa onda u Jasenovcu, jer su oni koji su nakon pedeset pet dana preživjeli logor Slana i Metajna odvedeni s ovog mjesta zapravo postali prvi koji su postavljali barake u ustaškom logoru Jasenovac. Dodala je kako su „ovo mjesto stradanja u proteklim godinama već posjetili studenti i studentice zagrebačkih fakulteta kao i njihovi kolege i kolegice iz zemalja članica Europske unije, učeći o mržnji i zacjeljivanju rana. Nadam se da će posjete postati dio terenske nastave za mlade iz drugih mjesta.”
Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik je u svom obraćanju napomenuo kako je samo vrh ustaške vlasti donio odluku da ovo mjesto, ova uvala, postane logor, mjesto za muškarce, Židove, Srbe i Hrvate lijeve orijentacije, a da Metajna, to jest sama periferija sela, posluži kao mjesto za ženski logor, uglavnom supruge i djecu muškaraca koji su ovdje dovedeni. Citirao je svjedočenja rijetkih koji su preživjeli Slanu i Metajnu, pakao na zemlji, zahvalivši se na ovoj ploči prije svega Ognjenu Krausu i gradonačelniku Dabi.
“Kada su krajem osamdesetih otvorene mnoge grobnice i priče o mnogim grobnicama, znanim i neznanim, dogodilo se upravo ono što se nije smjelo dogoditi, a to je da su ti mrtvi usmjereni kao argument za nove mrtve. Za neprijateljstva, za stradanje. Mi danas živimo i nastavljamo u određenoj mjeri taj opaki kaos sjećanja kojima se jednih sjećamo, a drugih se ne sjećamo, u kojima bismo jedne zauvijek zapamtili, a druge zauvijek zaboravili. Ako hoćemo dati smisao našem okupljanju ovdje danas i ovome što je napravljeno sa ovom pločom, moramo tražiti načina da izađemo iz ovoga kaosa, da u pravom smislu te riječi sahranimo svoje mrtve čije grobove je netko otvorio u drugoj polovici osamdesetih dvadesetog stoljeća, a rat devedesetih je dodatne grobove otkopao. Iz vlastitog iskustva znam koliko je to teško, ali mislim da nemamo drugog puta. U protivnom, ako bi se ta vrsta paklenoga kola i dalje igrala ili plesala, mi ne možemo očekivati ništa drugo nego da ćemo sami stvoriti pretpostavke da naša buduća pokoljenja budu zahvačena tim vihorima kojima su naši preci i mi sami krajem dvadesetog stoljeća, sredinom dvadesetog stoljeća bili zahvaćeni”, rekao je Pupovac.
Kadiš, kao i pomen za žrtve pobijene u Slani i Metajni, predvodili su rabin Židovske općine Zagreb Luciano Moše Prelević, kao i otac Srpske pravoslavne crkve Dragan Mihajlović. Vjera Zemljar, udovica pažanina Ante Zemljara pročitala je njegovu pjesmu “Umjesto lista palme”.
Udruženje boraca otoka Raba postavilo je spomenutu spomen ploču u uvali Slana prvi put 1975. godine. Ploča je uništena početkom devedesetih. SNV je spomen-ploču postavljalo ponovno 2010. i 2013. godine. Oba puta ploča je uništena.
U studenom 1941. godine skupina pripadnika SKOJ-a, među kojima je bio i Ante Zemljar, postavila je na križ na groblju u Pagu vijenac od glogovih bodlji s dvometarskim crnim trakama na kojima je pisalo „Žrtvama – Slane”. Ova diverzantska akcija može se smatrati prvim postavljanjem spomen-obilježja za žrtve logora Slana.
Ustaški logor Slana prostirao se na oko 5 hektara površine, a nalazio se oko 5 km udaljen od najbližeg zaseoka Metajne. Na toj kamenoj goleti, direktno izloženoj velebitskoj buri, bez pitke vode i vegetacije, nisu postojali nikakvi uvjeti za normalan život. Prvi internirci logora na Pagu bili su Židovi uhapšeni u Zagrebu 20. lipnja 1941. godine. U Slanu su dovedeni 24. lipnja. Taj datum možemo smatrati danom početka rada ovog logora. Prvu skupinu zatočenika činilo je 30 zagrebačkih Židova. U vrijeme njihovog dolaska u Slani još nije bilo ničega, osim golog kamena.
Nakon Židova dovedeni su i Srbi te manji broj Hrvata, uglavnom komunista. Od 10. srpnja broj Srba je znatno veći. U sjevernom dijelu logora bili su uglavnom Srbi i u manjem broju Hrvati, u južnom dijelu isključivo Židovi.
Dodatne informacije o logoru su dostupne na ovoj poveznici.
Izvor: https://documenta.hr/novosti/ponovo-otkrivena-spomen-ploca-u-uvali-slana/