Slobodan Prosperov Novak, “Grga Novak. Život i djela”

23. lipnja 2026. Leave a comment

Biografija Grga Novak: Život i djela donosi priču o hvarskom znanstveniku i arheologu, jedinom Hrvatu s viteškim naslovom sir, kojeg je odlikovala kraljica Elizabeta II. Slobodan Prosperov Novak prati njegov put od siromaštva do vrha akademije kroz režime XX. stoljeća.

Grga Novak jedan je od najfascinantnijih naših znanstvenika u dvadesetom stoljeću. Dječak iz siromašne hvarske obitelj postao je jedini Hrvat koji je proglašen vitezom britanskog kraljevstva i odlikovan titulom sir, koju mu je dodijelila osobno kraljica Elizabeta II. Već sama ta činjenica zaslužuje veliku pozornost, no kada tome dodamo da je Grga Novak jedan od naših najvažnijih arheologa, utemeljitelj sustavnog proučavanja staroga vijeka, napose starog Egipta, da su njegove knjige, među kojima se izdvaja monumentalna Povijest Dalmacije, i danas ne samo važna povijesna vrela već često i nenadmašne sinteze, tada se pred nama podastiru i jedan život i dvadeseto stoljeće.

Njegov pranećak Slobodan Prosperov Novak u biografiji Grga Novak: Život i djela prikazuje nam čovjeka koji je zahvaljujući svojoj inteligenciji, radišnosti i potpori sredine, posebno svećenika, ali i često protiv sredine, izrastao u jednu od najvažnijih figura našeg akademskog i humanističkog svijeta.

Grga Novak, kako se to zorno pokazuje, bio je čovjek mnogih interesa, dječački zainteresiran za svijet oko sebe, ali jednako tako demokratičan i svjestan svih političkih prilika i neprilika. Kroz njegov se život prelamaju sve političke silnice od Austro-Ugarske, preko Kraljevine Jugoslavije, kada je bio prisilno umirovljen, i Nezavisne Države Hrvatske, gdje je bio u logoru kao istaknuti slobodni zidar, ali je naknadno s Matom Ujevićem radio na nekima od najvažnijih enciklopedijskih izdanja, do Titove Jugoslavije, u čijim je počecima bio proskribiran, ali je potom postao najvažnijim predsjednikom Akademije. Ovo je knjiga ne samo o Grgi Novaku nego i o ljudima koje je oko sebe okupljao, s kojima je prijateljevao, koji su mu bili uzori ili učenici. Grga Novak: Život i djela Slobodana Prosperova Novaka važna je knjiga koja kroz život istinskog intelektualca pokazuje da je ostavština radne i šutljive većine ona koja do dana današnjeg ostaje kao temelj zajednice i društva.

Slobodan Prosperov Novak

Slobodan Prosperov Novak hrvatski književni i kulturni povjesničar, teatrolog (Beograd, 11. IV. 1951). Diplomirao komparativnu književnost te engleski jezik i književnost 1973. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu je magistrirao 1976. a dvije godine kasnije i doktorirao radom o Petru Kanaveliću. Radio je kao novinar Vjesnika u srijedu (1973.–1974.), bio asistent u Institutu za književnost i teatrologiju HAZU-a (1974.–1977.) te profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1977.–1997., redoviti profesor od 1988.). Predavao je i u Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta u Rimu (1981.–1984.) te na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta Yale u New Havenu (2001.–2007.), na Filozofskome fakultetu u Splitu (2005.–2010.) te na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (2010.-2021.). Bio je pomoćnik ministra prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske (1990.–1992.) te predsjednik Vijeća(1990.-1992.) i ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara (2000.); predsjednik Hrvatskoga P.E.N. centra (199.0–2000.). Glavni urednik ili pokretač više časopisa (Vijenac, Lettre internationale, Cicero i Most/The Bridge). U najvećem dijelu opusa tematski je usmjeren na istraživanje i kulturnopovijesnu kontekstualizaciju pisaca i djela starije hrvatske književnosti, napose dubrovačke (Dubrovački eseji i zapisi, 1975.; Komparatističke zagonetke, 1979.; Zlatno doba: Marulić, Držić, Gundulić, 2002.; Ugovor s tijelom: šesnaest lirskih pokusa, 2004.); posebno su mu zapažene teatrološke i držićološke studije (Teatar u Dubrovniku prije Marina Držića, 1977.; Vučistrah i dubrovačka tragikomedija, 1979.; Planeta Držić: Držić i rukopis vlasti, 1984., prošireno izdanje Pisac i vlast: poetika Marina Držića, 2017.). Eseji i feljtoni, skupljeni u knjigama Zašto se Euridika osvrnula (1981.), Kad su đavli voljeli hrvatski (1988., Hrvatski pluskvamperfekt (1991.), Figure straha (1994.) i Kratka povijest avanturizma (2000.), lucidne su skice iz hrvatske književne i kulturne povijesti, namijenjene u prvome redu široku krugu čitatelja. Takvim modelom prezentacije književnopovijesne građe koristi se i u nedovršenoj Povijesti hrvatske književnosti (I–III, 1996., 1997. i 1999.), u prvim trima svescima koje je obradio povijest hrvatske književnosti do prosvjetiteljstva XVIII. st., te u jednosveščanom sintetskom prikazu Povijest hrvatske književnosti (2003., pretiskano u četiri sveska 2004.), nastalom na metodološkom raskoraku postmodernističkog rastvaranja književnopovijesnoga diskursa i kulturološkoga pristupa. U opsežnim knjigama Vježbanje renesanse (2008.) i Slaveni u renesansi (2009.) popularno je, književnim stilom usustavio svoja predavanja za američke studente slavistike, a u knjizi Zločesti tekstovi (2011.) probrao višegodišnje polemičke tekstove. U kasnijem se opusu posvetio popularno i lapidarno pisanim kulturnopovijesnim monografijama: Volite li Dubrovnik? (2005.), Hvar (2006.), 101 Dalmatinac i poneki Vlaj (2007.), Pričaj mi o Europi (2009.), 101 Dalmatinka (2010.), Boka kotorska (2011.), Knjiga o teatru (2014.), Split (2015.), Vruja: grad vode i vjetra (2016). Uredio je niz antologija i hrestomatija (Hrvatska drama do narodnog preporoda, s Josipom Liscem, 1984.; Stara bokeljska književnost, 1996.; Antologija hrvatskog pjesništva ranog moderniteta, 2004.; Tragedije XVI. stoljeća, 2006.; Abrahamova žrtva: Abraham i Izak u hrvatskoj književnosti i njihove europske inačice, s Viktorijom Franić Tomić, 2015.; Književnost ranog novovjekovlja u Boki kotorskoj, s V. Franić Tomić, 2015.; Zlatna knjiga bokeljskih književnika, s V. Franić Tomić, 2016.; Objavio u tri sveska Hrvatska srednjovjekovna književnost, I–III, s V. Franić Tomić, 2019. U istoj ediciji 2022. objavio je sljedeće sveske: Hrvatska književna renesansa .1.Zlatno doba. Ideje , osobe i mjesta književne proizvodnje; Hrvatska književna renesansa. 2. Kriza i naznake moderne osjećajnosti. Ideje , osobe i mjesta književne proizvodnje.; Hrvatski književni barok .1. Sloboda i njezini pjevači. Ideje , osobe i mjesta književne proizvodnje.; Hrvatski književni barok. 2. Oživljavanje nacionalne ideje. Ideje, ljudi i mjesta književne produkcije; Prosvjetiteljstvo, 1. Hrvatska književnost u doba racionalističkih integracija. Ideje, ljudi i mjesta književne produkcije.; Prosvjetiteljstvo 2. Hrvatska književnici uvježbavaju ustanak. Ideje , osobe i mjesta književne proizvodnje. U više izdanja nakon 2019. objavljena mu je monografija Sveti Jeronim Dalmatinac, a zatim 2025. knjiga Vlado Gotovac, život i djela. Ostvario je i niz multimedijskih projekata (kazališne predstave Ecce homo i Kako bratja prodaše Jozefa na Dubrovačkim ljetnim igrama 1985. i 1990., izložba Gundulićev san u Zagrebu 1989., Dom Marina Držića u Dubrovniku 1989.; izložba Hrvatska biljezi identiteta, sa Željkom Kovačićem, Beč 1991.). Utemeljitelj i jedan od urednika urednik Leksikona Marina Držića (2009.).Objavio na talijanskom jeziku monografiju o Marinu Držiću: Marino Darsa Raguseo. La sua vita e le sue opere dramatiche e politiche, 2022.