Predstavljanje knjige “Turska kuća u Rijeci” u Zagrebu

22. travnja 2026. Leave a comment

U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, održano je svečano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska kuća u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog društva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus Emre Zagreb.

Riječ je o znanstveno-kulturnoj monografiji koja, osamnaest godina nakon prvog izdanja, donosi proširene istraživačke uvide, dodatne povijesne i društvene kontekste te suvremene interpretativne slojeve. Time se Turska kuća (Casa Turca) afirmira ne samo kao arhitektonski raritet, nego kao višeslojni dokument riječke povijesti i trajnih hrvatsko-turskih odnosa.

Događaju su nazočili predstavnici akademske, kulturne, vjerske i gospodarske zajednice, autori i suradnici monografije, kao i brojni uzvanici i posjetitelji. Pozdravnim riječima obratili su se gospodin Fuat Korkmaz, ravnatelj Turskog kulturnog centra Yunus Emre Zagreb, istaknuvši važnost Turske kuće kao kulturno-civilizacijskog dobra i pohvalivši dugogodišnju suradnju s Hrvatsko-turskim društvom Rijeka; gospodin Armin Hodžić, voditelj parlamentarne Skupine prijateljstva Hrvatska-Turska, naglasivši ulogu Društva u razvoju bilateralnih odnosa; te gospodin Orhan Ayraç, zamjenik veleposlanice Republike Turske, koji je istaknuo kontinuitet djelovanja Hrvatsko-turskog društva Rijeka i njegovu vidljivu posvećenost kulturnoj diplomaciji. Osvrnuo na dugodišnji dopinos gđe. Esme Halepović Đečević razvijanju izvrsnih odnosa prijateljstva dvaju država i dosljednost i u projektu izdanja knjige „Turska kuća u Rijeci“, a iskazao je i zahvalnost Predsjedniku HTDR – prof. Saši Ostojiću, posebno naglasivši njegovu posvećenost radu uz inicijative koji podižu kulturnu diplomaciju na novu razinu.

Središnji dio večeri obilježila je promocija knjige, uz potreban osvrt na njezin znanstveni kontinuitet. Već je prvo izdanje iz 2007. godine donijelo ključan iskorak – po prvi su put stručno dokumentirani, transkribirani i prevedeni arapski natpisi na pročeljima Turske kuće, uključujući i one kur’anskog podrijetla. Novo izdanje dodatno je obogaćeno trima relevantnim znanstvenim cjelinama: radom izv. prof. dr. sc. Kornelije Jurin Starčević o političkim, diplomatskim i gospodarskim odnosima Sjevernog hrvatskog primorja i Osmanskog Carstva; komparativnom analizom dr. sc. Senada Nanića o semantici fasadne dekoracije i motivu morčića; te istraživanjem urednice mr. sc. Esme Halepović Đečević o vlasničkim i valorizacijskim aspektima kuće, s posebnim naglaskom na potrebu njezine adekvatne institucionalne zaštite.

Upravo pitanje statusa Turske kuće koja je i dalje zaštićena isključivo kao dio urbanističke cjeline, a ne kao pojedinačno kulturno dobro – nameće se kao jedno od ključnih kulturno-političkih pitanja koje ova knjiga otvara. Vidljiva oštećenja fasadne dekoracije dodatno naglašavaju potrebu za njezinom stručnom revalorizacijom i trajnom zaštitom.

Promociju je uvodno otvorio predsjednik Hrvatsko-turskog društva Rijeka, prof. dr. sc. Saša Ostojić, čiji je govor obilježen izrazitom konceptualnom i narativnom originalnošću. Svjesno odmaknut od konvencionalnog akademskog diskursa, autor je kuću interpretirao kao „živo biće“, uvodeći publiku u prostor između arhitekture, povijesti i intime. U tom je kontekstu posebno odjeknula njegova misao:„Knjiga Turska kuća u Rijeci, ako je shvatimo kao živo biće, nije u prijestolnicu doputovala kao povijesni relikt, već kao most između naših gradova.“ Govoreći o Antoniji Bartolich Gelletich – Nicolaki de Nicolaides i Nikolaiu Nicolaki Effendiju de Nicolaidesu, Ostojić je njihovu vezu interpretirao kao „graditeljsku silu“, naglašavajući kako je riječ o susretu dvaju civilizacijskih miljea na sutonu carstava. „Ne postoje kuće bez ljudi, a ljudi su, u svojoj srži, vođeni ljubavlju – najmoćnijom silom koja oblikuje naše putove.“

Njegovo je izlaganje bilo dodatno poduprto inovativnom multimedijskom prezentacijom – svojevrsnim vizualnim narativom sastavljenim od više od stotinu novokreiranih fotografija, koje su publiku simbolički vratile više od stoljeća unatrag, u vrijeme nastanka i života Turske kuće. Takva refleksija pozicionirala je Tursku kuću ne samo kao arhitektonski fenomen, nego kao trajni simbol mogućnosti sklada među kulturama.

U svom obraćanju, urednica knjige mr. sc. Esma Halepović Đečević svjesno je odstupila od klasičnog, linearno strukturiranog predstavljanja publikacije, usmjerivši izlaganje na temeljno pitanje koje ujedno oblikuje i smisao cijelog projekta: zašto su o jednoj kući nastale čak dvije knjige. Kao polazište istaknula je jedinstvenost same Turske kuće u Rijeci, čije fasadne dekoracije predstavljaju izniman kulturno-povijesni fenomen. Njezin današnji izgled rezultat je inicijative Antonije Bartolich Gelletich i njezina supruga, osmanskog konzula Nikolakia Effendija de Nicolaidesa, koji su početkom 20. stoljeća oblikovali arhitektonski izraz neuobičajen za lokalni kontekst, ali duboko ukorijenjen u šire kulturne i civilizacijske tokove. Urednica je posebno naglasila kontinuitet brige i istraživanja ove građevine, podsjetivši na ključnu ulogu ing. Viktora Ružića, čijim su zalaganjem obnovljene fasadne dekoracije sredinom 1990-ih, kao i na vlastiti istraživački angažman koji je rezultirao otkrićem i znanstvenom obradom kaligrafskih natpisa. Njihov prijevod i interpretacija, ostvareni u suradnji s dr. sc. Muhamedom Ždralovićem i Mubera Maslić-Ždralović, predstavljali su temelj prvog izdanja iz 2007. godine, a integrirani su i u novo, dopunjeno izdanje. Ključni razlog za nastanak druge knjige, međutim, urednica vidi u potrebi za dubljom institucionalnom i stručnom valorizacijom Turske kuće. Unatoč formalnoj zaštiti unutar urbanističke cjeline, kuća nije priznata kao pojedinačno kulturno dobro, što otvara pitanje njezine dugoročne zaštite i očuvanja. Upravo je to potaknulo prikupljanje dodatne dokumentacije o vlasništvu, povijesti i značaju objekta, čime ova knjiga prelazi granice znanstvene publikacije i postaje instrument kulturne odgovornosti.

Izv. prof. dr. sc. Kornelija Jurin Starčević kontekstualizirala je kuću unutar širih političkih i gospodarskih odnosa između Osmanskog Carstva i hrvatskog primorja, dok je dr. sc. Senad Nanić ponudio interpretaciju pročelja kao „vizualnog teksta“ u kojem se susreću i prepliću civilizacijski kodovi.

Zaključno, naglašeno je kako Hrvatsko-tursko društvo Rijeka, oslanjajući se na recentna interdisciplinarna istraživanja – uključujući radove dr. sc. Senada Nanića i izv. prof. dr. sc. Kornelije Jurin Starčević – zagovara nužnost daljnje revalorizacije Turske kuće. Promocija u Zagrebu potvrdila je da ovo izdanje monografije ne predstavlja završetak istraživačkog procesa, nego početak nove etape – usmjerene prema institucionalnoj zaštiti Turske kuće kao pojedinačnog spomenika kulture, ali i njezinu trajnom pozicioniranju kao mosta između Rijeke, Hrvatske i Republike Turske. Navedeno su u potpunosti podržali i predstavnici institucija Republike Turske, koji su, unisono, istakli važnost i trajni doprinos Hrvatsko-turskog društva Rijeka u tom procesu.

Hrvatsko-tursko društvo Rijeka, Zagreb, travanj 2026.

Hrvatsko-tursko društvo Rijeka izražava zahvalnost svim institucijama i pojedincima koji su doprinijeli realizaciji ovog projekta – Veleposlanstvu Republike Turske u Republici Hrvatskoj, Skupini prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Turskom kulturnom centru Yunus Emre Zagreb, autorima, recenzentima, lektorima i suradnicima, kao i ustanovama koje su ustupile dokumentacijsku građu. Posebna zahvala upućuje se donatorima: Doğuş Grupi, Zejni Ibrišagić, Moding Junioru, Asimu i Aidi Hamidović, kao i anonimnom donatoru, bez čije potpore ovaj izdavački poduhvat ne bi bio moguć.