Jovan Vejnović, „POSLJEDNJI JUGOSLAVENI – Sjećanja savjetnika Ante Markovića“ (2025)

Trideset godina nakon nestanka sa svjetske političke scene države koja se zvala Jugoslavija, još uvijek je otvoreno pitanje zašto se i da li se zaista morala raspasti. Iako su na tu temu do sada objavljene tisuće stranica tekstova i knjiga, odvažio sam se da toj raspravi dadem i vlastiti doprinos. Kao savjetnik za međunarodne odnose posljednjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića, bio sam sudionik gotovo svih skupova u zemlji i inozemstvu koji su se bavili pokušajima da se pronađe mirno rješenje i izbjegne katastrofa.

Ante Marković preuzima dužnost jugoslavenskog premijera – ili, što je bio službeni naziv te dužnosti, predsjednika Saveznog izvršnog vijeća – u vrijeme kada se još uvijek činilo da živimo u državi koja normalno funkcionira. To je, međutim, bio privid, održavan po inerciji. Ipak, polazili smo od uvjerenja da Jugoslavija, bez obzira na težinu problema s kojim se suočavala, može i mora opstati. Premijer Marković je u svakoj prilici naglašavao da će republike na najefikasniji način savladati teškoće i izazove ako u ostanu u jedinstvenoj jugoslavenskoj zajednici. Ovo je priča o tom pokušaju i o toj nadi.

Recenzija

„Jugoslavija se raspala davno prije nego što je svijet za to saznao ili što su obični ljudi možda htjeli znati. Jugoslavija je već nakon Titove smrti, pa i prije toga, bila u fazi raspada.“ – dr. sc. Hrvoje Klasić

„Imamo posla s knjigom punom nevjerovatnih podataka, koja dolazi sa značajnim zakašnjenjem, ali kao knjiga koja popunjava bitnu rupu u informacijama i studijama o raspadu Jugoslavije i koja predstavlja neku vrstu osobnog manifesta i poetskog oproštaja s Jugoslavijom i njenim posljednjim premijerom.“ – dr. sc. Dragan Markovina

Autor: Jovan Vejnović

Nakladnik: JESENSKI I TURK

Godina izdanja: 2025

Broj stranica: 229


Izvor:

https://www.jesenski-turk.hr/hr/posljednji-jugoslaveni-sjecanja-savjetnika-ante-markovica


O prethodnom izdanju koje je objavilo Srpsko narodno vijeće već smo obavijestili na portalu Historiografija.hr:


Odgovori