Nevenko Bartulin – Još jednom ponoviti: Njemački Reich nije Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nametnuo rasne zakone

One comment

U članku pod naslovom ‘Što je to “ultrakatolička” država?’ (07.01.2020) povjesničar dr. Jure Krišto je lako dokazao da NDH nije bila ‘samoproklamirana ultrakatolička država’ (kako tvrdi episkop pakrački Jovan Ćulibrk).[1] No, dr. Krišto u svom je članku također iznio jednu tvrdnju koja ne odgovara povijesnoj istini (a tu je tvrdnju prvi izložio Roman Leljak). Naime, on tvrdi da je njemačko ‘odobrenje za formiranje ograničenih vojnih snaga NDH bilo uvjetovano donošenjem “rasnih zakona”’. Izgleda da je dr. Krišto ponovio tu (ili sličnu) tvrdnju (tj. da su rasni zakoni ‘nametnuti’ NDH od strane Njemačke) u nedavnom filmu redateljice Višnje Starešine, Stepinac: kardinal i njegova savjest.[2]

Kako sam već dokazao u jednom članku objavljenom na stranicama ovog portala, Njemačka jednostavno nije postavila takav uvjet ustaškoj vladi u travnju 1941. godine.[3] Dakle, NDH nije proglasila rasne zakone pod pritiskom Njemačkog Reicha. Uzimajući u obzir činjenicu da nije lako srušiti povijesne mitove, vjerujem da će stanoviti broj hrvatskih povjesničara i pisaca i dalje nastaviti promovirati taj mit o ‘njemačkom pritisku’. No, ipak bih želio postaviti kolegi Krišti i drugim pobornicama ovog mita tri sljedeća pitanja:

1) Zašto bi Reich odmah postavio takav uvjet novoj hrvatskoj državi, kada nisu učinili isto u slučaju Slovačke? Za razliku od NDH, koja je bila podijeljena između njemačkih i talijanskih interesnih sfera (sve do kapitulacije Italije u rujnu 1943.), Slovačka se potpuno nalazila u njemačkoj interesnoj sferi, ali nije usvojila rasne zakone (kakvi su postojali u Reichu i NDH) sve do rujna 1941. godine. Prva antižidovska odredba je usvojena u novoj slovačkoj državi u travnju 1939. no ta odredba je definirala Židove u prvom redu na vjerskoj, a ne rasnoj osnovi. Nadalje, slovački je parlament usvojio novu definiciju ‘Židova’ u svibnju 1942. koja je, u biti, bila ista kao i ona iz travnja 1939. (dakle opet je usvojena vjerska definicija).[4] Kako je sve to bilo moguće u Slovačkoj, ali ne u NDH?

2) Ako su ustaški rasni zakoni tek kopija Nürnberških zakona donesenih pod pritiskom Reicha, zašto je NDH već u travnju 1941. zakonski definirala Cigane kao rasno strane ‘državne pripadnike’ (a ne državljane), dok su njemački Cigani u Reichu zadržali, barem formalno, status njemačkih državljana (Reichsbürger) sve do travnja 1943.?[5]

3) Zašto dr. Krišto piše o rasnim zakonima pod navodnicima? Je li to možda na tragu tvrdnje Stjepana Razuma da NDH nije imala rasne zakone nego ‘samo’ rasne zakonske odredbe? U takvom slučaju volio bih kolegi Krišti svratiti pozornost na činjenicu da je ovu tvrdnju već 2016. temeljito srušio Vladimir Geiger u jednom kratkom članku.[6]

Treba naglasiti da, općenito, za pobornike mita o njemačkom pritisku preostaju samo još dva-tri ‘dokaza’ o navodnom ‘antirasizmu’ ustaša. Netko bih dakle mogao spomenuti tzv. počasne arijce kao dokaz da NDH nije imala ‘prave’ rasne zakone, ali tu se ipak radilo o jednoj vrlo maloj skupini Židova koja je trebala biti biološki asimilirana – to su bile iznimke koje potvrđuju pravilo (postojala je tada rasna teorija prema kojoj je bilo moguće asimilirati te Židove koji su navodno imali jače primjese arijske krvi).[7] Uostalom, postojala je i mala skupina zaštićenih Židova u Reichu, iako ti Židovi, za razliku od pravnog položaja ‘počasnih arijaca’ u NDH, nisu imali pravo postati građani Reicha. Dakle, može se zaključiti da su ustaški rasni zakoni bili umjereniji od njemačkog rasnog zakonodavstva, ali, s druge strane, ustaške su vlasti bile strože u ovom pitanju od slovačke vlade pod Jozefom Tisom. U Slovačkoj, ‘izuzeća dodijeljena kršćanskim Židovima automatski su se proširila i na članove njihovih obitelji, uključujući ženu (ili muža), djecu i roditelje.’[8] Prava koja su priznata židovskim ‘počasnim arijcima’ u NDH su se samo proširila na djecu (potomci) i bračne drugove, ali ne i na roditelje.[9]

Nekima će možda primjer crnačkog izbornika boksačke reprezentacije NDH, Jimmyja Lyggetta, služiti kao još jedan ‘dokaz’. No, i u Reichu je postojala malobrojna skupina afričkih crnaca (iz bivših njemačkih kolonija) koji su dobili pravo od nacionalsocijalističkih vlasti pronaći stalno zaposlenje, ali to ne znači da su bili priznati kao članovi njemačkog Volka,[10] isto kao što Lyggett nije pripadao hrvatskoj ‘narodnoj zajednici’ u NDH.

Na kraju, ipak se nadam da dr. Krišto neće posegnuti za ‘argumentom’ o navodnih ‘28 židovskih generala’ u oružanim snagama NDH (ta je tvrdnja potpuna izmišljotina).[11]

Ovdje bi bilo dobro citirati zaključak dvojice rumunjskih povjesničara:

‘From September 1940 to the end of 1941, the Third Reich did not pay a particular attention to the implementation of anti-Jewish measures in allied states, and did not exercise systematic pressure to force them to do so.’[12]

 

Nevenko Bartulin

 

 

[1] Dr. Jure Krišto, ‘Što je to “ultrakatolička” država?’, Crkva na kamenu, 7. siječnja 2020.: https://www.cnak.ba/osvrti/sto-je-to-ultrakatolicka-drzava/

[2] Darko Pavičić, ‘Film o Stepincu demontira sve komunističke laži: Prava istina o spašavanju Srba i Židova’, Večernji list, 7. veljače 2020.: https://www.vecernji.hr/kultura/film-o-stepincu-demontira-sve-komunisticke-lazi-prava-istina-o-spasavanju-srba-i-zidova-1377649

[3] ‘Nevenko Bartulin o prikazu rasnih zakona u Leljakovom filmu “Mit o Jasenovcu”’, Historiografija.hr. Portal hrvatske historiografije. Objavljeno: 02. 10. 2018: http://historiografija.hr/?p=11493

[4] Raul Hilberg, The Destruction of the European Jews. Third Edition (New Haven and London: Yale University Press, 2003), 782.

[5] Više o tome vidjeti u: Nevenko Bartulin, “Cigansko pitanje”: Dokaz da NDH nije proglasila rasne zakone pod pritiskom Njemačkog Reicha’, Historiografija.hr. Portal hrvatske historiografije. Objavljeno: 18. 12. 2018: http://historiografija.hr/?p=12906

[6] Vladimir Geiger, “Dokon pop i jariće krsti” ili jesu li postojali rasni zakoni u NDH?’, Historiografija.hr. Portal hrvatske historiografije. Objavljeno: 05. 03. 2016: http://historiografija.hr/?p=1991

[7] Više o ovom pitanju vidjeti u: Nevenko Bartulin, ‘The Question of the “Honorary Aryans” in the NDH’, Historiografija.hr. Portal hrvatske historiografije. Objavljeno: 23. 02. 2018: http://historiografija.hr/?p=8534

[8] Hilberg, The Destruction of the European Jews, str. 783.

[9] ‘Krv i čast hrvatskog naroda zaštićeni posebnim odredbama’, Hrvatski narod, 1. svibnja 1941., str. 1.

[10] Richard Steigmann-Gall, ‘Neither Aryan nor Semite: Reflections on the Meanings of Race in Nazi Germany’ u: Devin O. Pendas, Mark Roseman and Richard F. Wetzell (eds.) Beyond the Racial State: Rethinking Nazi Germany. Cambridge University Press, 2017, str. 278.

[11] Nevenko Bartulin, ‘Boris Zarnik and his entry on race in the Croatian encyclopaedia (1942)’, Croatian Studies Review, 12, 2016, str. 98.

[12] Constantin Iordachi and Ottmar Traşcă, ‘Ideological Transfers and Bureaucratic Entanglements: Nazi “Experts” on the “Jewish Question” and the Romanian-German Relations, 1940-1944. Fascism, 4, 2015, str. 80.

 

 

Uredništvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izrečene u raspravama, polemikama i drugim tekstovima. Reagiranja i polemičke priloge možete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr