Iz hrvatske lektire o rodnoj povijesti: Mirjana Gross

U kontekstu otpora dijela javnosti ratifikaciji Istanbulske konvencije (uz tvrdnje da “narušava hrvatski nacionalni, vjerski i kulturni identitet”), nastavljamo upućivati na dugu tradiciju stručnih radova iz kojih dakako ne proizlazi takva suprotstavljenost. Počinjemo najprije od najvažnije hrvatske povjesničarke Mirjane Gross.

 

—

 

Mirjana Gross, Suvremena historiografija, Zagreb 1996.

 

 

Poglavlje “Ulazak žena u povijest”

 

 

“Glavni je argument povjesničara, ali i povjesničarki koje rade u skladu s dosadašnjim normama, da historija žena unosi ideologiju i političke interese u “objektivnu” znanost. Zacijelo je to umnogome točno, ali i licemjerno. Dala sam dovoljno podataka iz kojih se vidi uloga profesionalne historije u stvaranju nacionalnih i društvenih ideologija i mitova, pa se zato velikim dijelom mora temeljito posumnjati i u njezinu “objektivnost”.” (str. 346)

 

 

“Zato se sredinom sedamdesetih godina pojavila historija spolova. Pojam “spol” ima dvostruko značenje, kao biološka i kao socijalna kategorija. Na engleskom postoji izraz gender koji, za razliku od sexa, ima društveno-povijesno značenje. Riječ je o društvenom odnosu spolova koji se uglavnom mijenja zajedno s promjenama oblikā moći. (…) Gender History u svakom slučaju razvija svijest o tome da su prošle i sadašnje okolnosti različite u iskustvima muškaraca i žena. (…)

Mislim da je brojnim radovima iz historije ženā zajednički otpor viziji o prividno neizbježnim dihotomijama koje su tobože oblikovale “uloge” i posebne životne sfere muškaraca i ženā. (…) Političke teorije i različite ideologije podupirale su opreku između javne, radne muške sfere i privatnoga života u obitelji kao područja ženā, potpuno odijeljena od javnog života.” (str. 348)