Povjesničar Nikica Barić u preispitivanju uloge Diane Budisavljević

Povjesničar Nikica Barić u nedavnom članku u časopisu “Pilar” i intervjuu u “Hrvatskom tjedniku” podvrgnuo je preispitivanju prikazivanje uloge Diane Budisavljević u spašavanju srpske djece u NDH, što će svakako izazvati zanimanje i vjerojatno potaknuti reakcije.

 

 

—

 

 

Pilar: časopis za društvene i humanističke studije, godište XI. (2016.), broj 21(1), str. 53-111 / rujan 2017.

 

 

Nikica Barić; Hrvatski institut za povijest, Zagreb

 

 

Kozara 1942. — sudbina zarobljenika, civila i djece

 

 

Izvorni znanstveni članak

 

 

Sažetak

 

Namjera ovog priloga je prikazati sudbinu osoba, golemim dijelom Srba, zarobljenih za vrijeme velike operacije koja je, pod zapovjedništvom njemačke vojske, tijekom lipnja i srpnja 1942. provedena na području sjeverozapadne Bosne, odnosno protiv partizanskih snaga na području planina Kozare i Prosare. U navedenoj operaciji sudjelovale su, uz njemačke postrojbe, i znatne domobranske i ustaške snage Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Istovremeno su vlasti NDH, u suradnji s njemačkim predstavnicima, planirale način na koji će postupati s onima koji su opkoljeni i zarobljeni tijekom spomenute operacije. Operacija njemačkih snaga i NDH protiv kozaračkih partizana te sudbina i stradanje osoba zarobljenih tijekom operacije, tema su niza publikacija objavljenih u vrijeme socijalističke Jugoslavije. Događaji na Kozari 1942., u dijelu hrvatske javnosti danas su svedeni na ulogu Diane Budisavljević u zbrinjavanju kozaračke djece. Namjera ovog priloga je — prije svega korištenjem izvornih i objavljenih dokumenata nastalih tijekom Drugoga svjetskog rata — pokušati ponovno opisati sudbinu osoba koje su zarobljene tijekom operacije na Kozari.

 

 

Ključne riječi

 

Nezavisna Država Hrvatska; Kozara; Sabirni logor Jasenovac; Dječji dom Jastrebarsko; Dječje prihvatilište Sisak; Diana Budisavljević

 

 

http://hrcak.srce.hr/187790

 

 

http://www.pilar.hr/images/stories/dokumenti/casopis_pilar/22/P-22_kb_53.pdf

 

 

Za ocjenu djelovanja Diane Budisavljević usporedi primjerice sljedeće odlomke:

 

 

“Godine 2003. u Zagrebu je objavljen dnevnik Diane Budisavljević, koja je tijekom rata živjela u Zagrebu i intenzivno se bavila humanitarnim radom, posvećujući posebnu pažnju nezbrinutoj i u sabirne logore dovedenoj pravoslavnoj djeci. Njezin dnevnik postao je temelj za novi “narativ”, a onaj prethodni, o ključnoj ulozi Komunističke partije i mreže konspirativnih suradnika Narodnooslobodilačkog pokreta u spašavanju srpske djece, pao je u zaborav. Njega je zamijenio “narativ” o Diani Budisavljević koja je, zajedno sa svojim suradnicima, najzaslužnija za spašavanje tisuća djece od ustaša.” (str. 97)

 

 

“Kada je riječ o sudbini djece s Kozare, smatram da sam pokazao da su njihovo preuzimanje iz sabirnih logora i kasniji postupak s njima te njihovu kolonizaciju organizirale vlasti NDH. U tom smislu, ulogu Diane Budisavljević koja se u posljednje vrijeme u određenim krugovima u Hrvatskoj posebno ističe, smatram pretjeranom. Čak se i iz tih krugova može čuti da im se priča o njihovoj heroini ponekad čini “izmišljenom” jer im je “teško pojmiti” da je režim poput ustaškog uopće dopustio Diani Budisavljević spasiti toliko djece. Zapravo, priča o Diani Budisavljević i jest izmišljena. Nije izmišljen dio koji se odnosi na njezine nesumnjive zasluge u humanitarnom radu i brizi za srpsku djecu, ali je izmišljena u dijelu koji se odnosi na pitanje kako je pod ustaškim režimom takva akcija spašavanja djece bila moguća. Bila je moguća zato što je sam režim — “po nalogu Poglavnika” — tu akciju odobrio i proveo. U vezi s navedenim slažem se s tvrdnjom povjesničara Tomislava Dulića koji je zaključio kako su nedvojbene zasluge Diane Budisavljević oko spašavanja srpske djece i vođenja kartoteke koja će kasnije omogućiti da neka od njih budu spojena sa svojim roditeljima, ali je istovremeno svojim radom “nesvjesno” pomogla politici Ante Pavelića da napuštena ili od roditelja odvojena srpska djeca budu razmještena po hrvatskim obiteljima.” (str. 109-110)

 

—

 

 

Nikica Barić

 

 

Nije postojao ustaški dječji logor u Sisku i nije točno da su vlasti NDH ubijale tu djecu!

 

 

Razgovarao: Ivica Marijačić

 

 

Hrvatski tjednik, 9. studenoga 2017., broj 685, str. 22-26.

 

 

Izvaci iz intervjua:

 

 

“Za vrijeme Jugoslavije isticalo se da su djecu uglavnom spašavali suradnici i članovi Narodnooslobodilačkog pokreta, a Diana Budisavljević uglavnom nije spominjana. Nakon objave dnevnika Diane Budisavljević ona je postala “ključna osoba” koja je spašavala djecu od ustaša, a suradnici Narodnooslobodilačkog pokreta “otpali su”. Nesumnjivo je njezin dnevnik važan i upečatljiv izvor i nema sumnje da njoj treba odati priznanje za humanitarni rad i brigu za srpsku djecu. No njezin dnevnik nije jedini izvor o svim tim događajima i nije ona jedina bila na poprištu svih tih događaja koja je učinila nešto dobro.

Ako neki, u široj javnosti, među novinarima, komentatorima i političarima misle da je Diana Budisavljević potajno i protiv volje NDH spasila 12.000 srpske djece, to nema logike. Pa nije to 12 kutija šibica da ih se moglo “skriti” od ustaša. Kako bi jedna žena protiv volje režima kakav je NDH mogla pokretati vlakove Hrvatskih državnih željeznica za transport djece, nalaziti lokacije za smještaj djece, osigurati hranu za tolik broj djece? Ante Pavelić je 10. srpnja 1942. izjavio njemačkim predstavnicima da će djecu s Kozare preuzeti u državni odgoj, a i prethodno sam spomenuo dopis ministra Sušića od 1. kolovoza 1942., postoje i brojni drugi dokumenti koji pokazuju da su se na tome angažirale vlasti NDH, posebno Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo udružbe.

 

(…)

 

 

Zanimljiva je pojedinost da je u jednome članku u sisačkim Hrvatskim novinama iz kolovoza 1942. navedeno kako će, u vezi s brigom za kozaračku djecu dovedenu u Sisak, ime Diane Budisavljević biti ”zlatnim slovima upisana u poviest Hrvatske u ovim težkim ratnim vremenima”. Dakle – kao što se vidi, i sama promidžba NDH nije prešutjela njezin udio u zbrinjavanju djece. No u istome tom članku spomenuto je da će “zlatnim slovima” zbog napora za zbrinjavanju djece biti zapisani i svi predstavnici vlasti u Sisku i brojne sisačke žene i predstavnici Katoličke Crkve. Dakle želim reći, nedvojben je humanitarni rad Diane Budisavljević, ali nije ona tu bila jedina, niti je mogla biti.”