Index.hr: intervju s njemačkom povjesničarkom Marie-Janine Calic
Upućujemo na intervju s njemačkom povjesničarkom Marie-Janine Calic, autoricom knjiga o povijesti Jugoslavije i Jugoistočne Europe, objavljen na portalu Index.hr.
—
Njemačka povjesničarka za Index: Tko izvikuje “Za dom spremni” vjerojatno je manipulator ili fašist
Index.hr
Piše: Gordan Duhaček
nedjelja, 24.9.2017.
NJEMAČKA povjesničarka Marie-Janine Calic (rođena 1962.) predaje povijest jugoistočne Europe na minhenskom Ludwig-Maximilians-Universität. Ova doktorica povijesti bila je devedesetih i savjetnica Posebnog izaslanika UN-a za bivšu Jugoslaviju, radila je stručne analize za Haaški sud i njemačko Savezno tužiteljstvo.
Marie-Janine Calic neprijeporno je najvažnija njemačka povjesničarka za povijest Balkana. Uredila je, napisala i objavila niz povijesnih radova i knjiga koje se bave poviješću ove regije. Posebna područja njenog znanstvenog interesa su povijest jugoistočne Europe u 19. i 20. stoljeću, raspad Jugoslavije, nacionalno pitanje na Balkanu, njemačka i europska politika prema regiji i povijest konflikata na Balkanu.
Njene knjige “Povijest Jugoslavije u 20. stoljeću” (iz 2010.) i “Jugoistočna Europa. Svjetska povijest regije” (iz 2016.) dobile su niz pohvala u medijima njemačkog govornog područja i smatraju se standardnim djelima iz svojih područja. Često gostuje u njemačkim medijima kada se razgovara situaciji u regiji te pripada među vodeće opinion makere u njemačkoj javnosti kada je u pitanju percepcija Balkana i prostora bivše Jugoslavije.
Sve to su bili razlozi da prof.dr. Calic zamolimo za intervju, u kojem smo se zapravo više bavili aktualnim stanjem društva u Hrvatskoj koje je inficirano raspravama o povijesti.
Ekstenzivno ste pisali o Jugoslaviji u 20. stoljeću. Kako biste objasnili krvavi raspad te multinacionalne države nekome tko ima malo ili nikako znanja o onome što se dogodilo?
Svako pojednostavljivanje je opasno, no ipak ću pokušati. Jugoslavija je u svakom pogledu bila jedna iznimno komplicirana država: uz etničku, vjersku i kulturnu raznolikost išle su velike socio-ekonomske razlike. Iz toga su proizilazili sukobi interesa i suprotstavljene predstave o politici.
Tijekom 20. stoljeća, a posebno nakon socijalističke modernizacije, narasla je zamka razlike u blagostanju. Primjerice, 1945. su Slovenci po glavi stanovnika bili tri puta bogatiji od Kosovara, a krajem 1989. bili su bogatiji devet puta. Kada je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća Jugoslavija proživljavala tešku gospodarsku krizu, republička vodstva se nisu mogla ujediniti oko potrebnih reformi, politika na saveznoj razini je pak bila blokirana. Iz te gospodarske krize je nastala kriza legitimiteta, a iz nje sveobuhvatna kriza države.
Povrh toga, važne integrativne poveznice u 1980-ima su nestale. Tito je umro 1980., socijalizam je propadao i s njim najvažniji postulat bratstva i jedinstva. S opadanjem sovjetske prijetnje i sukoba istoka i zapada, jugoslavenski “treći put” sa samoupravljanjem i nesvrstanošću pregazilo je vrijeme.
Nakon sloma socijalističkih sustava i okretanja nacionalizmu (dijelom nova, a dijelom postojeća) politička vodstva jugoslavenskih republika nisu više bila spremna sklapati kompromise. Sve više su željeli progurati navodno više nacionalne interese, koristeći se svim sredstvima i po svaku cijenu. Jedni su pripremali rat, a drugi su podržavali prihvaćanje takve mogućnosti. Moguće je da je raspad Jugoslavije bio neizbježan. Ali ni rat, ni “etnička čišćenja” ni masovno ubijanje nisu bili neizbježni.
Cijeli intervju dostupan je na poveznici: