Drago Roksandić, predgovor knjizi “Jugoslavija u istorijskoj perspektivi”

U prilogu donosimo kratki predgovor Drage Roksandića “Jugoslavija iz različitih uglova” upravo objavljenoj knjizi “Jugoslavija u istorijskoj perspektivi” (Beograd 2017).

 

—

 

Jugoslavija u istorijskoj perspektivi (Beograd 2017)

 

Predgovor

 

Jugoslavija iz različitih uglova

 

POVIJEST JUGOSLAVIJE u različitim je inačicama naslov uistinu brojnih djela na raznim jezicima, koja su nastajala koja su nastajala prije i poslije raspada SFR Jugoslavije. Kada je riječ o djelima južnoslavenskih autora, bitno je njihovo obilježje da su nastala radom jednog ili rijetko dvojice povjesničara. Reprezentativni multinacionalni kolektivni jugoslavenski projekti djelomično su realizirani. Dva sveska Historije naroda Jugoslavije apsolvirala su do 1959. godine usuglašene interpretacije do cca. 1790.–1800. godine. Punih 30 godina kasnije praktički ništa više nije bilo moguće učiniti da se realiziraju sljedeće tri knjige. “Proljeće naroda” i stvaranje građanskih društava u XIX stoljeću bili su nepremostivi izazovi za jugoslavenske nacionalne historiografije. Bitno drugačije nije bilo ni u slučaju povijesti Komunističke partije/Saveza komunista Jugoslavije. Unatoč aktualnim vrlo raširenim stereotipima o jugoslavenskom komunističkom jednoumlju, Pregled povijesti SKJ (Beograd 1963) izazvao je brojne prijepore, prije svega unutar Partije, pa je jednosveščana Povijest Saveza komunista Jugoslavije – koju je pisalo šezdeset suradnika, inače, svih jugoslavenskih nacionalnosti – objavljena s mnoštvom ograda u predgovoru 1985. godine. Jedina uistinu vrijedna iznimka su multidisciplinarni enciklopedijski članci “Jugoslavija” objavljeni u prvom i drugom izdanju Krležine Enciklopedije Jugoslavije (4/Hil – Jugos, Zagreb 1960. 567–651 i 5/Jugos – Mak, Zagreb 1962. 1–154 te 6/Jap – Kat, Zagreb 1990. 161–608). Povjesničari su bili na marginama tog projekta.

 

Ratni raspad SFR Jugoslavije izazvao je i još uvijek izaziva interes povjesničara u, slobodno možemo reći, globalnim razmjerima. U nacionalnim historiografijama postjugoslavenskih država – uz puno uvažavanje pojedinaca koji su svjesni profesionalne odgovornosti da se istraživački što kompleksnije i kritičnije bave fenomenima povijesti Jugoslavije! – nesumnjivo dominiraju trendovi kojima se u horizontu vlastitih nacionalnih historiografija manje ili više isključivo legitimira “neizbježni” slom jugoslavenske zajednice. Drugim riječima, kritizirajući teleološke i historijskodeterminističke aspekte jugoslavenske historiografije u svim fazama njezina razvitka od 1918. do 1990/1991. godine, koje su na raznim teorijskim i svjetonazorskim pretpostavkama implicirale koncept “Schicksalgemeinschaft”, danas smo svjedoci historiografske produkcije koja isto tako s teleoloških i historijskodeterminističkih pretpostavki dokazuje da se jugoslavenska zajednica morala raspasti.

 

Vrijednost je ovog projekta, koji je inicirao Helsinški odbor za ljudska prava Srbije, a koji financira Savezno ministarstvo za vanjske poslove SR Njemačke, što je utemeljen na uvjerenju da kraj Jugoslavije nije kraj već, naprotiv, početak kritičke refleksije o “kvazitotalitetu” povijesti Jugoslavije, kako kad je riječ o ljudima i narodima – neovisno o konstitucionalnom statusu – koji su bilo kada i bilo kako dijelili jugoslavensko iskustvo. Projekt je utemeljen i na uvjerenju da je povijest Jugoslavije nezaobilazan aspekt europske pa i svjetske povijesti XX stoljeća.

 

Povijest Jugoslavije, dakako, interpretacijski će uvijek biti u pluralu, a svako doba će se nužno suočavati s manje ili više različito formuliranim istraživačkim pitanjima. Imajući na umu koliko je jugoslavensko razdoblje povijesti svih jugoslavenskih naroda i narodnosti bilo i ostaje važno za razumijevanje njihove modernosti, ništa manje njihovih tragedija i trauma, ali i za razumijevanje svih onih problema s kojima se svi ti narodi i danas suočavaju na ovom turbulentnom razmeđu ljudi različitih narodnosti i vjeroispovijesti, kultura i civilizacija, nužni su projekti poput ovog koji će na prvom mjestu osiguravati dijalošku komunikaciju među povjesničarima nacionalnih historiografija iz postjugoslavenskih država, koji, inače, imaju ograničene mogućnosti dobiti čak i elementarne informacije o tome što se sve gdje profesionalno radi, da ne govorimo o suradnji među ljudima koji uistinu neizbježno trebaju surađivati jedni s drugima, raditi jedni s drugima, kako zbog samih sebe tako i zbog europske budućnosti koja nam je – nadamo se – uistinu zajednička. Ovo zajedničko djelo, koliko god bilo multiperspektivno, u tome je uniperspektivno.

 

 

Drago Roksandić

 

—

Jugoslavija u istorijskoj perspektivi

 

 

http://www.yuhistorija.com/serbian/index.html

 

 

http://www.yuhistorija.com/serbian/doc/jugoslavija%20u%20istorijskoj%20perspektivi.pdf