Održana konferencija “Beyond Commemoration: Building the Future of Inclusive Memorialisation in the Western Balkans” u Rijeci
Treba se boriti protiv narativa kojime se druga nacija dehumanizira kako bi se smanjila mogućnost sukoba, poručio je Refik Hodžić, predsjednik Organizacijskog odbora konferencije “Beyond Commemoration” održane 19. i 20. ožujka 2026. u hotelu Bonavia u Rijeci.
„Dehumanizacija mijenja narav konflikta, relativizira ga i dekontekstualizira. Kako bi se neka nacija izbrisala, najprije ih se dehumanizira. Opet se to događa … Dehumanizacija se ponovno prihvaća“, kazao je Hodžić na konferenciji punog naziva „Beyond Commemoration: Building the Future of Inclusive Memorialisation in the Western Balkans“, koju organiziraju British Council i Centar za mirovne i konfliktne studije Sveučilišta u Rijeci.
Hodžić je dodao da se ovaj projekt nastoji suprotstaviti dominantnom narativu „mi smo heroji i žrtve, a oni su neprijatelji“, s ciljem smanjenja potencijala za sukob i otvaranja prostora za uključivu memorijalizaciju.
Na konferenciji okupilo se više od 70 sudionika iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Srbije, Kosova i drugih europskih zemalja. Riječ je o stručnjacima iz različitih područja koji se bave pitanjima pamćenja, suočavanja s prošlošću i društvenog dijaloga.
Kroz dvodnevni program raspravljalo se o oblikovanju javnog pamćenja, s posebnim naglaskom na uključivanje marginaliziranih glasova, iskustava žrtava i međusobno suprotstavljenih perspektiva. Umjesto fokusiranja isključivo na komemorativne prakse, konferencija je nastojala potaknuti razvoj dugoročnih, održivih i suradničkih pristupa memorijalizaciji, koji nadilaze pojedinačne projekte i doprinose širem društvenom dijalogu.
U tom smislu, konferencija nije bila zamišljena kao zatvoreni događaj, već kao početna točka za daljnje zajedničko djelovanje, s ciljem jačanja uključivog, odgovornog i društveno relevantnog pristupa suočavanju s prošlošću. Njezin cilj bio je i istražiti kako se društva mogu suočavati s nasljeđem sukoba iz 1990-ih putem dijaloga i empatije, umjesto da se ove teme promatraju isključivo kroz profesionalnu ili institucionalnu prizmu.
„Jedan od glavnih ciljeva ovog okupljanja jest prisjetiti se kako se umrežiti i surađivati, umjesto da zapadnemo u preveliku profesionalnost koja nas može udaljiti od poante koju želimo postići“, zaključio je Hodžić.
Govoreći o uključivoj memorijalizaciji u polariziranim društvima, nezavisna istraživačica Branka Vierda istaknula je da Hrvatska samu sebe smatra i žrtvom i pobjednikom rata. U tom smislu, naglašava važnost suradnje s mladima koje smatramo progresivnima, budući da generacije rođene nakon rata nisu upoznate s ratnim zločinima počinjenima od strane hrvatskih oružanih snaga, kao ni o odgovornosti Hrvatske za te zločine tijekom rata.
Također, naglasila je i da se prilikom istraživanja manjina pokazalo da Srpsko narodno vijeće (SNV) konzistentno priznaje i srpske i hrvatske civilne žrtve, putem komemoracija različitih udruga, ali da je takva praksa marginalne, „a ne dio glavne struje sjećanja“. Kreiranje javnih sjećanja vezano je za većinu, a ako većina ne dijeli mišljenje s manjinom, uključiva memorijalizacija nije moguća, smatra Vierda.
Dejan Ubović, osnivač i suautor stalnog postava Muzeja devedesetih iz Beograda te novinar, uključivom memorijalizacijom naziva onu koju žele stvoriti memorijalne ustanove i muzeji, dok isključivom (ekskluzivnom) povezuje s narativom koji dolazi od vlasti.
Opisujući Muzej, istaknuo je sobu „Karta heroja“ posvećenu pojedincima koji su odbili sudjelovati u ratu. Smatra da su upravo ti pojedinci oni koji bi morali biti u školskim udžbenicima, te da ove teme ne bi smjele ostati samo predmet interesa privatnih inicijativa, van dosega široj javnosti.
„Stvari se ne mogu promijeniti preko noći, ali bi škole mogle pomoći, kao što je propaganda u kontra smjeru uspjela devedesetih“, poručio je Ubović.
Marija Mandić, lingvistica i antropologinja s Instituta za filozofiju i društvenu teoriju iz Beograda, bavi se pojmom kulturne traume. U okviru toga pojma, priče Srba i Bošnjaka o ratu shvaćaju se kao višeslojne i složene. U svome radu, primijetila je da postoji potreba da se uvedu dijaloške perspektive i multiperspektivnost, jer manjak perspektiva blokira mogućnost dijaloga.
O kompleksnosti memorijalizacije zbog političkih razlika u BiH govorila je i Amina Krvavac iz Muzeja ratnog djetinjstva u Sarajevu, gdje supostoje tri paralelna narativa, odnosno tri etničke skupine.
„Mi razgovor o djetinjstvu i ratu želimo voditi na ljudskoj razini i pokazati da su djeca – djeca, neovisno o tome gdje su i odakle su. Želimo pokazati da je bolje razumijevanje ovog iskustva put ka boljem razumijevanju drugih i suosjećanju te ljudskoj povezanosti“, poručila je.
U Kosovu je 2023. osnovan vladin Institut za zločine počinjene tijekom rata u Kosovu. Ravnatelj te ustanove Atdhe Hetemi kazao je da je primarni cilj arhivirati svjedočanstva i materijale kako bi se dobio proizvod koji se može koristiti u svrhu donošenja pravde. Kako bi se to ostvarilo, potrebno je uvesti profesionalne standarde u dokumentiranje.
„Kako dokumentiramo oblikuje kako će se rat pamtiti“, poručio je Hetemi, ističući da Institut „nije neutralan“, te da neke od svjedočanstava glavni narativ ne podržava. Kazao je da dokumentiranje nije samo način da se zabilježi prošlost, nego se koristi i kako bi se osigurao budući mir, jer se građa analizira i obrađuje. No, dodao je, dokumentacija nije sama po sebi dovoljna, već ona mora cirkulirati kroz znanost, pravo i kulturu.
S time se slaže Marija Backović iz dramskog studija Prazan prostor iz Crne Gore, koja kaže da ne postoji jedna istina.
„Mi, umjetnici, ne tražimo jednu istinu, nego se želimo približiti mnogim istinama…. to možemo samo ako ne pokušavamo objasniti stvari niti kontrolirati kako se nešto može razumjeti i ako prestanemo stvarati nove narative o pričama, nego ih samo direktno i jednostavno predstavimo“, kazala je.
Održan je i panel posvećen ulozi umjetničkih i narativnih praksi u memorijalizaciji, na kojem je sudjelovao redatelj Nebojša Slijepčević. U sklopu panela prikazan je njegov film Srbenka te razgovor o filmu, na kojemu je rečeno da umjetničke prakse mogu otvoriti prostor za empatiju, dijalog i kritičko promišljanje prošlosti, što može otvoriti put uključivoj memorijalizaciji.
Dio programa konferencije bio je i rad u skupinama u kojima se raspravljalo o temama prevladavanja zajedničkih izazova, o mogućnosti razvoja suradničkih platformi te o pitanju financiranja inicijativa. Time je konferencija jasno usmjerena prema budućnosti – ne samo kao prostor razmjene ideja, već i kao platforma za razvoj zajedničkih inicijativa i dugoročnih oblika suradnje.
Konferencija je dio programa „Different Memories, Shared Futures: Inclusive Memorialisation in the Western Balkans“ koji provodi British Council u suradnji s partnerima iz regije uz financijsku potporu Vlade Ujedinjenog Kraljevstva. Program podržava kulturne, obrazovne i istraživačke inicijative koje nastoje proširiti prostor za dijalog o prošlosti i potaknuti prekogranično učenje među stručnjacima.
Provodi se u okviru šireg okvira Berlinskog procesa, europske inicijative usmjerene na jačanje regionalne suradnje, demokratske kulture i razmjene među ljudima na Zapadnom Balkanu.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Preneseno sa sljedeće poveznice: