Gaj Trifković, „MORE KRVI: Vojna povijest partizanskog pokreta u Jugoslaviji 1941 – 1945“
- Izdavač: Naklada Ljevak
- Godina: listopad, 2025.
- Broj stranica: 704
- Urednik: Srđan Grbić
- Prevoditelj: Damir Biličić
- Recenzenti: Dr. Klaus Schmider; Dr. Ben Shepherd
More krvi popunjava ogromnu prazninu u istraživanju Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji i izvrstan je primjer vojne povijesti koja učinkovito spaja potrebnu razinu detaljne operativne i taktičke analize i pristupačan i zanimljiv narativni tok.
More krvi prvi je akademski pregled Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji još od završetka socijalističkog razdoblja. Po prirodi je neskriveno vojnopovijesne prirode, a prati formiranje, razvoj i funkcioniranje oružanog krila NOP-a, njegove operacije i unutarnju organizaciju. Središnji element nekadašnjeg jugoslavenskog narativa o ratu bilo je ‘sedam ofenziva’, velikih pokušaja sila Osovine da unište glavninu partizanske vojske i ubiju ili uhvate Tita. Ova knjiga ispravlja tu nepravdu i posvećuje što je moguće više prostora događajima na ‘sekundarnim’ sektorima i djelovanju područnih snaga NOP-a.
Iz knjige:
„U smislu brojnosti i oružane aktivnosti jugoslavenski partizani bili su najvažniji neovisni pokret otpora u Europi. Zahvaljujući kombinaciji velike samopožrtvovnosti, iznimne snalažljivosti i povoljnih vanjskih uvjeta, od malene, gotovo zavjereničke skupine postali su punopravni novi član Ujedinjenih naroda. Aktivnim djelovanjem pretvorili su uspavanu zabit okupiranog kontinenta u pravo malo ratište te prisilili sile Osovine da ondje drže nerazmjerno velike snage, zajedno sa svime što to povlači.“
„Tito i njegova mala skupina sljedbenika morali su tražiti novu bazu, ali kamo su uopće mogli poći? Srbijanski borci žudjeli su za povratkom kući, no u praktičnome smislu to je bila pustinja s nepovjerljivim stanovništvom, mnoštvom različitih neprijatelja i bez čvrstog uporišta. Nadalje – a to je bio glavni razlog – sovjetski debakl u Drugoj bitki za Harkiv uvjerio je Tita da se Crvena armija još godinama neće pojaviti na istočnim granicama Srbije.“
„Wehrmacht je na Balkanu imao silno moćno oružje za čije postojanje nije znao nitko osim najviših zapovjednika i nekolicine štabnih oficira. Već početkom 1942. u Beogradu je jedna mala skupina kriptoanalitičara počela pratiti četničku radijsku komunikaciju. U srpnju 1943. već su čitali 95 posto poruka, pa tako i onu najtajniju, između Mihailovića i jugoslavenske vlade u egzilu. Zbog gotovo potpunog oslanjanja na kurire, NOVJ je u početku izbjegao pozornost tih neprijateljskih specijalista. S druge strane, pojedinačne njemačke jedinice na terenu običavale su za vrijeme operacija postavljati vlastite stanice za prisluškivanje: Popovićev uspjeh na Zelengori obično se pripisuje činjenici da su njegovi radiouređaji prestali raditi neposredno uoči početka proboja.“
„Grijesi historiografije socijalističkog doba uglavnom su po svojoj prirodi bili „grijesi propusta”: osjetljivi ili neugodni dijelovi „Narodnooslobodilačke borbe” obično su se ili zanemarivali ili spominjali samo usput. Suprotno mišljenju mnogih, i u državama nasljednicama i na Zapadu, „grijesi činjenja” – namjerno iskrivljavanje činjenica i(li) fabriciranje informacija u političke i propagandne svrhe – bili su rijetki.“
Iz medija / kritike:
„…da se nešto slično događalo u Sjedinjenim Američkim Državama, Steven Spielberg i Tom Hanks bi već snimali šestu sezonu neke mini-serije nalik na Band of Brothers i Pacific.“
– Valterportal.ba
„More krvi rezultat je zapanjujuće količine marljivog istraživanja koje se temelji na golemoj zbirci primarnih izvora koje zapadni povjesničari nisu dovoljno istražili. Ovo je daleko najvažnija knjiga o vojnoj povijesti Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata napisana do danas.“
– New York Military Affairs Symposium
„Trifkovićevo jedinstveno postignuće leži u tome što nam daje prikaz koji, iako daje prioritet perspektivi pobunjenika, gotovo uvijek uspijeva potkrijepiti svoje zaključke izvorima iz oba tabora.“
– Journal of Military History
„More krvi je djelo o vojnoj povijesti Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji koje će biti teško nadmašiti u skorije vrijeme. Već sada se slobodno može reći da je Trifkovićeva knjiga postavila nove standarde. More krvi nezaobilazno je štivo je za one koji su zainteresirani za povijest Jugoslavije, ali i za one koje zanima Drugi svjetski rat u širem smislu, gerilsko ratovanje te pobunjeničke i protupobunjeničke taktike.“
– Journal of Military History
„Za svakoga tko je zainteresiran za cjelovitu priču o Drugom svjetskom ratu, „More krvi“ popunjava vjerojatno najveću rupu u literaturi. Ovo djelo trebalo bi biti prepoznato kao jedna od najvažnijih novih knjiga o ratu koja je izašla na scenu u dugo vremena.“
– Stone & Stone Books
„Jednotomna povijest napisana pristupačnim stilom koja analizira ono što se sa sigurnošću može opisati kao najuspješniji pobunjenički pokret u modernoj povijesti odavno je trebala biti napisana i trebala bi biti jednako zanimljiva široj publici koju zanimaju sukobi 20. stoljeća, kao i studentima.“
– Klaus Schmider, autor knjige Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941 – 1944., Kraljevska vojna akademija Sandhurst
Iz recenzija:
„Teško je prenaglasiti važnost ovog naslova. Rat koji je vodila Narodnooslobodilačka vojska (NOV) Jugoslavije protiv oružanih snaga triju članica Trojnog pakta predstavlja zlatni standard za uspješne ustanke modernog doba, ali vojni procesi koji stoje iza ove priče gotovo nikada nisu detaljno analizirani. Jednotomna povijest napisana pristupačnim stilom koja analizira ono što se sa sigurnošću može opisati kao najuspješniji pobunjenički pokret u modernoj povijesti odavno je trebala biti napisana i trebala bi biti jednako zanimljiva široj publici koju zanimaju sukobi 20. stoljeća, kao i studentima. Mnoge studije slučaja o kojima se raspravlja na stranicama knjige „More krvi“ nude zapanjujuće paralele s dinamikom nedavnih događaja u Iraku, dokaz – ako je uopće potreban – o relevantnosti navedenih lekcija.“
– Klaus Schmider, autor knjige Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941 – 1944., Kraljevska vojna akademija Sandhurst
„Dr. Trifković temelji svoju studiju na znatnoj količini sekundarne literature i na učinkovito iskorištenom nizu arhivskih i objavljenih primarnih izvora, s posebnim naglaskom na vojnu i političku dokumentaciju iz arhiva u bivšoj Jugoslaviji. Obrađena je svaka pojedina regija okupirane Jugoslavije, uključujući relativno nedovoljno istražene poput Slovenije i Makedonije.
Ovo je izvanredan i bitan dodatak znanstvenom radu o Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji, temi koja je odavno zaslužila detaljnu studiju. „More krvi“ predstavlja poučnu povijesnu studiju u svijetu punom pobuna i građanskih ratova.“
– Ben H. Shepherd, autor knjige Terror in the Balkans: German Armies and Partisan Warfare, Sveučilište Glasgow Caledonian
O autoru:
Gaj Trifković rođen je 1981. u Sarajevu, gdje je završio srednju školu, a sva tri ciklusa studija povijesti na Sveučilištu Karl-Franzens u Grazu (uža specijalizacija: suvremena i povijest jugoistočne Europe). Autor je triju monografija (Parleying With the Devil: Prisoner Exchange in Yugoslavia 1941-1945, Sea of Blood: A Military History of the Partisan Movement in Yugoslavia 1941-45, Kesselschlachten in Jugoslawien: Unternehmen „Weiss” und „Schwarz” 1943.) kao i dvadesetak znanstvenih članaka o raznim aspektima Drugog svjetskog rata na prostoru jugoistočne Europe.
Trenutno radi u Centru za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu.
O prevoditelju:
Damir Biličić rođen je 1966. godine. Engleski jezik i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1992. radi kao književni prevoditelj, član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika. Preveo je više od tristo naslova, uglavnom publicistike i beletristike. Neki su od autora čija je djela preveo: J. Grisham, N. Hornby, A. McCall Smith, P. O’Brian, N. Chomsky, M. Crichton, N. Ferguson, S. Žižek, H. Sebag Montefiore, T. Eagleton…
Iz knjige (o sadržaju):
„Knjiga je podijeljena na sedam poglavlja, a svako od njih na potpoglavlja organizirana po vremenskim/geografskim (npr., „Zimske operacije u istočnoj Bosni”) i tematskim kriterijima (npr., „Fočanski propisi”). Prvo poglavlje bavi se početnim fazama ustanka koje je naposljetku prekinula jesenska ofenziva sila Osovine u Srbiji. U drugom poglavlju tema je prvih šest mjeseci 1942., kao i promjena situacije za partizane, izazvana i vanjskim pritiskom i njihovim vlastitim pogreškama. Središnja je tema trećeg poglavlja premještanje žarišne točke rata na zapadne dijelove hrvatske marionetske države (srpanj – prosinac 1942.). U četvrtom poglavlju naići ćete na pojedinosti o vjerojatno najdramatičnijem razdoblju rata, koje su obilježile velike ofenzive sila Osovine koje su trebale uništiti glavninu partizanskih snaga u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori (siječanj – lipanj 1943.). Sljedeće, peto poglavlje bavi se operacijama uoči i nakon talijanske kapitulacije 1943. godine. Šesto poglavlje govori o povratku partizana u Srbiju (ožujak – rujan 1944.) i njihovim pokušajima da ondje izgrade čvrstu bazu u iščekivanju dolaska Crvene armije. Sedmo poglavlje bavi se sovjetskom intervencijom u Jugoslaviji te dugotrajnim i mukotrpnim napredovanjem sve regularnije partizanske vojske prema zapadnim granicama zemlje (listopad 1944. – svibanj 1945.). U „Završnim mislima” donosimo sažetak otkrića i zaključaka, kao i kratku raspravu o djelotvornosti partizanskih ratnih napora. U prvom dodatku riječ je o ljudskim gubicima u ratu, uz poseban naglasak na vojne gubitke glavnih zaraćenih strana, dok se u drugom dodatku nalaze brojčani podaci o sovjetskoj i savezničkoj materijalnoj pomoći NOP-u. U trećem dodatku donosimo organizacijske sheme partizanske vojske 1941. – 1945.“
Iz medija:
Prethodne obavijesti na portalu Historiografija.hr: