Mario Šimunković: Poziv na objavljivanje dokumentacije o ekshumacijama grobnica iz Drugog svjetskog rata i poraća
Poziv na objavljivanje dokumentacije o ekshumacijama grobnica iz Drugog svjetskog rata i poraća
U medijima se redovito objavljuju površne informacije o ekshumacijama grobova i grobnica što se odnose na razdoblje Drugog svjetskog rata i poraća, a u kojima su pokopani, prema informacijama koje su dostupne, pripadnici vojski Sila osovine (njemačke i talijanske jedinice) i njihovih saveznika (ustaše, domobrani, Hrvatske oružane snage – HOS) te osobe koje nisu bile vojnici (civili).
Rijetko možemo iz medija ili priopćenja Ministarstva branitelja saznati nešto o onima koji su pokopani u tim masovnim grobnicama, primjerice o pripadnicima kojih vojski i jedinica je riječ ili imena osoba koje nisu bile vojnici. Najčešće se navodi da se radi o “žrtvama Drugog svjetskog rata”, “hrvatskim žrtvama”, „žrtvama komunističkog režima“, „nevinim žrtvama rata i totalitarnih režima“ i slično.[1] Pozitivni su primjeri kad se DNK analizom utvrde i objave identiteti pokopanih osoba jer svaka osoba bi trebala imati pravo na grob i dostojno obilježavanje groba, ali takvih primjera je malo.[2] Utvrđivanje identiteta DNK analizom trebalo bi biti pravilo, a ne iznimka.
Prema podacima na stranicama Ministarstva branitelja nigdje se ne spominje da su u masovnim grobnicama pronađeni posmrtni ostaci pripadnika ustaških jedinica. Pretraživanjem fraze „ustaš“ ukupno se mogu naći četiri rezultata koja se ne odnose na ekshumacije.[3]
Sve ove ekshumacije provode se prema Zakonu o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.[4] U vezi s člankom 32. Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja (»Narodne novine«, broj 143/2012), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 11. travnja 2013. godine donijela Odluku o povjerenstvu za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja. U odluci je propisano da Povjerenstvo čini dvadesetjedan/na predstavnik/ca, od toga dva/dvije predstavnika/ce Ministarstva branitelja, te po jedan/na predstavnik/ca državnih tijela, ustanova, organizacija, instituta, vjerskih institucija i drugih koji se bave pitanjima iz Zakona, od čega je jedan predstavnik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske.[5] Na stranicama Saveza antifašističkih boraca i antifašista nema informacija o provedenim ekshumacijama.[6]
Ako Povjerenstvo ili nitko od članova povjerenstva ne objavljuje rezultate ekshumacija, Savez antifašističkih boraca i antifašista trebao bi se, kao zainteresirana strana, aktivno uključiti u rad ovog povjerenstva. Predstavnik SABA RH trebao bi izvještavati javnost o ekshumacijama kako bi se moglo odgovoriti na pitanja tko je i kada pokopan na mjestima masovnih grobnica i koji materijalni ostaci su pronađeni (oznake, gumbovi, dokumenti, pločice i slično). To bi svakako bio vrijedan povijesni izvor kojim bi se mogli rasvijetliti mnogi događaji koji se odnose na ratno i poslijeratno vrijeme.
Prema informacijama koje su sad plasirane u javnost stječe se dojam da su u tim grobnicama baš svi pripadnici vojnih jedinica likvidirani nakon borbe (a ne ubijeni u borbi), da nitko od njih nije suđen i da su svi nevine žrtve. Fond Zemaljske komisije za istraživanje zločina okupatora i njihovih pomagača koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu sadrži velik broj smrtnih presuda, kao i brojni drugi arhivski fondovi, a osobe osuđene na smrt negdje su morale biti pokopane.
Moguće je da kad se pronađu grobnice osoba koje su osuđene na smrt da se o tome ne obavještava. Primjerice, jednog dana će Ministarstvo branitelja možda pronaći grobnicu u kojoj je pokopana Maja Buždon Slomić, pripadnica ustaškog pokreta, zapovjednica ženskog odjela koncentracijskog logora Stara Gradiška, koja je proglašena ratnim zločincem i osuđena na smrtnu kaznu, koja je izvršena strijeljanjem. Hoće li tad u priopćenju pisati da se radi o žrtvi i antropološki opis: „Prema prvim nalazima, radi se o mlađoj ženskoj osobi, a zabilježene su prostrijelne ozljede u predjelu glave te više strijelnih ozljeda trupa.“ .
Zbog takvih slučajeva potrebno je utvrđivati identitete ubijenih DNK analizom i objavljivati podatke s ekshumacija. Te podatke trebaju već sad koristiti povjesničari i istraživači kao izvor.
Prema podacima Ministarstva branitelja tijekom proteklih devet godina provedena su istraživanja na više od 600 lokacija u 20 županija, a prekopano je više od 80 konkretnih lokacija u 16 županija. Ukupno je ekshumirano preko 2.100 posmrtnih ostataka žrtava, od kojih je 1.232 dostojno zbrinuto uz suradnju s jedinicama lokalne samouprave i crkvenim zajednicama.[7] Izvješća o tim ekshumacijama nisu javno dostupna.
Dio ekshumacija odnosi se na posmrtne ostatke pripadnike njemačkih jedinica koje provodi Njemačka komisija za ratne grobove (Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge). Jedna od posljednjih informacija odnosi se na ekshumaciju posmrtnih ostataka 105 njemačkih vojnika, pripadnika 1. kozačke konjaničke divizije za koje se navodi da su krajem 1943. godine bili raspoređeni na području NDH. Prva kozačka divizija, čiji zapovjednik je bio general Helmuth von Pannwitz, u toku rata postala je dio Waffen-SS-a. Waffen SS (Waffen Schutzstaffel) bio je borbeni ogranak SS-a, ogranka NSDAP-a (Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke) koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata počinio brojne zločine. Pripadnici Prve kozačke divizije bit će, kako je najavljeno u medijima, pokopani na Mirogoju. Ovo je jedan od rijetkih primjera da je objavljeno o pripadnicima koje jedinice se radi. Vjerojatno je razlog tome što ekshumacije provodi Njemačka komisija za ratne grobove i što se u njemačkoj kulturi sjećanja te ekshumacije ideološki ne instrumentaliziraju.
U medijima[8] i službenim priopćenjima[9] navodi se da su pripadnici te jedinice bili poznati po okrutnosti: „Prva kozačka konjanička divizija bila je poznata po svojoj okrutnosti, čak i prema civilnom stanovništvu. To je otišlo toliko daleko da su ustaše protestirali Hitleru zbog ponašanja Kozaka.“. Ta okrutnost je zapravo eufemizam za brojne i teške zločine. Premda svatko treba imati pravo na grob (čak i silovatelji i ubojice) i svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja (pa tako i Kozaci), ipak je bitno spomenuti zločine, posebno u kontekstu hrvatske javnosti.
Vrijedi stoga podsjetiti samo na mali dio zločina koje su Kozaci, ili Čerkezi, kako su nazivani u Hrvatskoj, počinili u Hrvatskoj i kojima su se zgražavali svi, čak i Edmund Glaise von Horstenau, njemački opunomoćeni general u Hrvatskoj.[10] On je u svojim zapisima napisao o Kozacima, među ostalim, sljedeće:
- “Duboko se sramim i beskrajno patim zbog toga što je Njemačka tako nisko pala te šalje takve horde kao svoje pomagače za vođenje rata.” (Glaise-Horstenau, str. 287)
- “Prije nekoliko dana javio sam zapovjedništvu grupe armija u Beogradu da su Kozaci u skladu sa svojim navikama u selu Bošnjacima kod Đakova (prema priopćenju hrvatske vlade) zatvorili preko noći i silovali 120 žena.” (Glaise-Horstenau, str. 297)
- “Pannwitz si ne može predočiti kako će dalje teći rat na istoku. (…) Kad sam ga upitao imaju li njegovi Kozaci neku ideologiju, rekao je: “Kako da ne – oslobođenje Rusije!” (…) Inače, jako je oduševljen svojim trupama. U rasnom su pogledu izvrsni – sami nordijski muškarci – i Hrvatima uopće ne može škoditi ako im indirektno željenim i neželjenim silovanjem poboljšaju rasu.” (Glaise-Horstenau, str. 307)
- “Prije nekoliko dana Kozaci su iznenada, nakon što su sve živo silovali, napustili Glinu, koja dosad nikad nije bila u rukama partizana.” (Glaise-Horstenau, str. 353)
- “…Razgovor se bolje odvijao uz crnu kavu kad smo došli na silovanja koja vrše Kozaci. Lorenz se pokazao kao pristaša teze da se radi o petoj godini rata (!), pa svatko može činiti što ga volja. Zacijelo kao šalu naveo je da je u ovom ratu i sâm silovao.” (Glaise-Horstenau, str. 355)
- “Naši dragi Kozaci, koji su se premjestili na područje južno od Zagreba prema Karlovcu, počeli su divljati u jednoj općini jugoistočno od našega grada. Nadbiskup mi piše da su jednu ženu Čerkezi silovali ne manje od 30 puta. Lorković iz jednog nadbiskupova pisma doznaje da pored toga i ubijaju. Obratio sam se zbog silovanja kozačkoj diviziji. Najprije se javio samo dežurni časnik. Rekao je, naravno, da ništa od svega nije istina i da su Kozaci vatreni mladi muškarci koji također imaju potrebu za užitkom (sve je to bilo rečeno drskim sjevernjačkim tonom). Kasnije sam uhvatio i general-bojnika Von Pannwitza, koji je isprva bio jako ljut: “Treba nas konačno ostaviti na miru. Uostalom, jedva da je polovica od svega istinita.” Pozdravio sam tu iskrenost, jer dosad su Kozaci za svoje časnike bili najnedužnija janjad. Sada se divizija služi čudnovatim računskim operacijama. Trideseterostruko silovanje dogodilo se u selu Odri. Kroz to su selo Kozaci samo promarširali. Je li uopće moguće da je tom prilikom 30 Kozaka došlo do svog užitka, a da to njemačko vodstvo ne primijeti? Grof Eltz, Pannwitzov adutant, nedavno je usput spomenuo da se na otvorenom polju svakodnevno može vidjeti Kozake u više ili manje svojevoljno pruženim ljubavnim zagrljajima. Naravno, rekao sam Pannwitzu da ću biti sasvim zadovoljan ako prizna i petnaesterostruko silovanje. Stanje je ipak takvo da njemački časnici ne mogu izaći na kraj sa svojim ljudima u slučaju ubojstava, otimačina i pljački. (Glaise-Horstenau, str. 366)
Objavljivanje dokumentacije s ekshumacija važno je jer takvi izvještaji predstavljaju vrijedan povijesni izvor koji omogućuje razumijevanje ratnih i poratnih događaja na temelju provjerljivih činjenica, a ne ideoloških interpretacija. Javna dostupnost podataka o mjestima, okolnostima i identitetima pokopanih pridonosi znanstvenoj objektivnosti, transparentnosti državnih institucija i odgovornom odnosu prema prošlosti. Time se onemogućava manipulacija podacima i sprječava stvaranje mitova o „nevinim žrtvama“ bez stvarne provjere tko su te osobe bile i u kojim su okolnostima stradale. Objavljeni rezultati ekshumacija omogućili bi povjesničarima, forenzičarima i drugim istraživačima da povežu materijalne nalaze s arhivskim dokumentima, sudskim presudama i svjedočanstvima, čime se rekonstruira šira slika povijesnih zbivanja. Uz to, transparentnost jamči poštovanje prema žrtvama, jer svaka osoba ima pravo na identitet i dostojno obilježeno počivalište. Objavljivanje podataka također pridonosi javnom povjerenju u institucije koje provode ekshumacije i smanjuje prostor za političke instrumentalizacije. Posebno je važno da se objavljuju i identiteti pripadnika svih vojski, uključujući i one koji su bili počinitelji zločina, jer povijest mora obuhvatiti cjelinu događaja, a ne samo selektivne narative. Konačno, sustavno objavljivanje izvještaja o ekshumacijama otvara prostor za interdisciplinarni dijalog između povjesničara, pravnika, forenzičara i javnosti te predstavlja temelj za zrelu, odgovornu i znanstveno utemeljenu kulturu sjećanja.
Mario Šimunković
[1] https://branitelji.gov.hr/vijesti/u-krasicu-pronadjena-grobnica-sa-zrtvama-iz-drugog-svjetskog-rata-i-poslijeratnog-razdoblja/5063
https://branitelji.gov.hr/vijesti/zavrsena-terenska-istrazivanja-na-podrucju-maceljske-gore/3707
https://branitelji.gov.hr/vijesti/ekshumirani-posmrtni-ostaci-57-osoba-na-podrucju-garesnice/3629
[2] https://branitelji.gov.hr/vijesti/predstavljeni-rezultati-dnk-analize-obiteljima-zrtava-usmrcenih-1946/3589
[3] https://branitelji.gov.hr/vijesti/posljednji-ispracaj-294-zrtve-drugog-svjetskog-rata/2405
https://branitelji.gov.hr/vijesti/reagiranje-2338/2338
[4] https://www.zakon.hr/z/553/zakon-o-istrazivanju%2C-uredenju-i-odrzavanju-vojnih-groblja%2C-groblja-zrtava-drugog-svjetskog-rata-i-poslijeratnog-razdoblja
[5] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_04_46_884.html
[7] https://branitelji.gov.hr/vijesti/otkrivene-dvije-masovne-grobnice-u-svetoj-nedelji-ekshumirani-posmrtni-ostaci-49-zrtava-poslijeratnih-likvidacija/4993
[8] https://www.vecernji.hr/vijesti/njemacka-komisija-za-ratne-grobove-ekshumirala-u-kutini-105-njemackih-vojnika-1893545
[9] https://www.volksbund.de/nachrichten/1-kosaken-kavallerie-division-105-tote-in-kroatien-geborgen
[10] Glaise-Horstenau, E. (2013). Zapisi iz NDH. Zagreb: Disput.
Uredništvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izrečene u osvrtima, raspravama i polemikama. Svoje kritičke osvrte, reagiranja i polemičke priloge možete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr