Kliofakt: Komentar najavljenog istraživanja Penavinog Povjerenstva „jesu li na Petrovoj gori pogubljeni njemački vojnici nakon Drugog svjetskog rata“
Prije nekoliko dana u medije je dospjela vijest kako su načelnik Općine Vojnić, Nebojša Andrić, i predsjednik Povjerenstva za utvrđivanje sudbine žrtava zločina počinjenih nakon Drugog svjetskog rata, Ivan Penava, razmatrali moguća istraživanja oko pitanja jesu li na Petrovoj gori pogubljeni njemački vojnici nakon Drugoga svjetskoga rata.[1]
Kako prenosi Hrvatski tjednik od 18. rujna 2025., na sastanku je sudjelovao i pseudopovjesničar Roman Leljak koji tvrdi da se na tom prostoru moguće nalazi hrvatska Huda jama u kojoj su navodno posmrtni ostaci oko dvije tisuće Hrvata, ali i posmrtni ostaci njemačkih vojnika.[2]
Iako inicijalna reakcija na ovakvu vijest može varirati od osobe do osobe,[3] pogotovo kada se vidi koji akteri su u ovu priču uključeni, možda prije unaprijed izrečene osude na trenutak o ovome istraživanju trebamo razmisliti.
Ovakvo istraživanje ako se odradi znanstveno i metodički pravilno, korektno te kvalitetno, može itekako doprinijeti historiografiji. Također, ono može biti temelj i poticaj za ozbiljne interdisciplinarne projekte koji bi umrežili znanstvene institucije na razini Republike Hrvatske, ali i cijele Europe. Isto tako, ovakvi projekti mogli bi doprinijeti zapošljavanju mladih istraživača te spriječiti da po okončanju studija ili doktorata izgrađeni kadrovi napuštaju zemlju. Konačno, ono najbitnije, kroz ovakve projekte možda bi zajedničkim radom moglo doći do dijaloga između znanstvenika i istraživača označenih kao „lijevi“ i „desni“, ali i same polarizirane šire javnosti.
Iako gore izneseno, možda utopističko razmišljanje, jest malo vjerojatno, svakako je potrebno inzistirati na znanstveno i metodički pravilnom provođenju projekta. Što bi obuhvaćalo, između ostalog, vođenje i objavljivanje izvještaja s iskopavanja otkrivenih grobnica, izradu široke digitalne javno dostupne arhive koja će pokrivati poimenični popis žrtava s biografskim podacima, skeniranim dokumentima (ako postoje), matičnim knjigama, fotografijama i ostalim, za daljnja istraživanja, važnim podacima.
Isto tako, potrebno je inzistirati na DNK analizi svake žrtve koja se pronađe u grobnici bez obzira na cijenu takvih istraživanja. Istina ipak ne bi trebala imati cijenu. Ovakvim pristupom također bi se izbjegle eventualne neugodne situacije. Primjerice, na Petrovoj gori i prostoru oko nje potencijalno se još uvijek mogu nalaziti grobnice sa žrtvama ustaških zločina ili grobnice s u bolnici preminulim ili poginulim partizanima. S obzirom na to, ne bi bilo moralno ispravno kako prema žrtvi, tako i obitelji žrtve da dođe do zamjene identiteta. Odnosno da njemačka obitelj umjesto posmrtnih ostataka njemačkoga vojnika dobije ostatke preminulog partizana ili pak neka obitelj u Hrvatskoj, kako je to Penava na prvoj sjednici Povjerenstva naglasio,[4] umjesto zadovoljštine da napokon zna sudbinu svojih najmilijih dobije ostatke mogućih žrtava tih istih predaka.
No što ako se zaista kroz istraživanje pronađu žrtve ustaških zločina? Hoće li Povjerenstvo s obzirom na to da se isključivo, kako sam naziv kaže, bavi žrtvama nakon Drugog svjetskog rata stati s radom i ekshumacijom? Ili će pak takve žrtve potpasti pod jurisdikciju nekog drugog povjerenstva? Ili se i takve žrtve po inerciji etiketiraju kao žrtve komunizma?
Prije dvadesetak godina upravo je na Petrovoj gori pronađena masovna grobnica,[5] a po pisanju medija radilo se o žrtvama partizanskih strijeljanja. Prema nekim tvrdnjama žrtve su navodno ekshumirane, a mi do danas, barem koliko je meni poznato, nismo dobili ni jedan izvještaj ili studiju koji bi rasvijetlili tko su žrtve, a tko počinitelji. Objavljeni izvještaji ili studije također bi doprinijeli daljnjim istraživanjima ovoga slučaja. Upravo inzistiranjem na gore navedenim metodama do ovakvih ozbiljnih propusta ne bi dolazilo, kako u ovome najavljenom mogućem istraživanju, tako i u budućim takvim istraživanjima.
U cijelu priču uključila se međutim i povjesničarka Vlatka Vukelić kao nova članica Domovinskog pokreta i voditeljica stranačkog Odbora za istraživanje jugoslavenskih komunističkih zločina. Prije nekoliko mjeseci, kako prenose mediji, Vukelić se kao izvanredna profesorica na Fakultetu Hrvatskih studija našla u središtu skandala na toj instituciji. Također, poznata je po kontroverznim izjavama i stavovima o NDH i njenim zločinima.[6]
Penava je na konferenciji za medije prilikom objavljivanja vijesti o uključenju Vukelić u Domovinski pokret i rad Odbora izjavio kako će se njezinim sudjelovanjem u radu „(…) dodatno dobiti na snazi u smislu znanstvenih istraživanja i znanstvenog pristupa ovoj vrlo osjetljivoj tematici (…)“. Vukelić je pritom istaknula sljedeće: „Stranački Odbor koji ću predvoditi bit će ‘backup‘ svemu onome što će Penava artikulirati u radu Povjerenstva kojem predsjeda.“ Na konferenciji za medije Penava je istovremeno zaključio kako „Ulaskom DP-a u vladajuću koaliciju postigli smo točno ono što je većina hrvatskih građana htjela, a to je lagani pomak Hrvatske udesno (…)”.
Postavlja se pitanje hoće li u svrhu spomenutog pomaka udesno biti žrtvovani najavljeni znanstveni pristup i prijeko potrebni društveni dijalog o toj osjetljivoj problematici. Potvrdu te bojazni nalazimo u sljedećim Penavinim izjavama o sličnim povijesnim temama. Naime, upravo u danima sastanka u Vojniću, ne tako daleko od njega obilježavala se 82. godišnjica bitke za Zrin, a Penava je tom prilikom na svom Facebook profilu objavio: „(..) uništenjem Zrina na Banovini u Drugom svjetskom ratu počinjen je genocid nad Hrvatima u kojemu su partizanske i četničke postrojbe ubile trećinu Hrvata toga kraja(…)“.[7]
Bez ulaženja u suštinu i različite interpretacije događaja vezanih uz bitku za Zrin, ali i pojma genocid, važno je naglasiti da 1943. godine na teritoriju cijele bivše Jugoslavije partizani i četnici nisu surađivali. Ono što eventualno Penava ili netko kraj njega interpretira pod pojmom ‘“četnici“, u konkretnoj situaciji bitke za Zrin, jesu civili iz okolnih sela koji su se tijekom partizanskoga napada pojavili te upustili u pljačku. O ovome svjedoči izvještaj Štaba Unske operativne grupe od 12. rujna 1943. godine.[8]
Upravo ovako nerazumijevanje osnovnih, općeprihvaćenih povijesnih činjenica te neodgovorno baratanje pojmovima od strane predsjednika Povjerenstva Ivana Penave izaziva skepsu u to kakve će kvalitete biti potencijalna istraživanja ovoga Povjerenstva i ljudi uključenih u njegov rad.
Nadam se međutim da će jedini stalni stručni članovi Povjerenstva Dinko Čutura i Miroslav Akmadža – kao i drugi povjesničari i povjesničarke koji će biti uključivani u rad Povjerenstva – biti u mogućnosti utjecati na držanje razine najavljivanog znanstvenog pristupa. Previše puta do sada su povijest i struka bili žrtvovani za političke ciljeve.
Tin Celner
[1] https://radio-mreznica.hr/uskoro-bi-se-moglo-istrazivati-jesu-li-na-petrovoj-gori-pogubljeni-njemacki-vojnici-nakon-drugog-svjetskog-rata/
[2] Hrvatski tjednik, Zazidani tunel kod Vojnića, 18. rujna 2025., 8-9; https://hrvatska-danas.com/2025/09/17/penava-i-leljak-nakon-80-godina-otkrivaju-strasan-partizanski-zlocin-na-banovini-u-tunel-zazidali-2000-zivih-ljudi/
[3] Jedna od prvih reakcija objavljena je primjerice u Novostima, https://www.portalnovosti.com/penava-zabrinut-sudbinom-hitlerovih-vojnika/
[4] https://vlada.gov.hr/vijesti/odrzana-prva-sjednica-povjerenstva-za-utvrdjivanje-sudbine-zrtava-zlocina-pocinjenih-nakon-drugog-svjetskog-rata/44881
[5] https://www.vecernji.hr/vijesti/u-grobnici-na-petrovoj-gori-tijela-360-osoba-ubijenih-hicima-u-glavu-251296
[6] https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/tko-je-nova-clanica-dp-a-pozirala-za-playboy-bila-u-centru-skandala-na-hrvatskim-studijima-15626250
[7] https://web.facebook.com/IvanPenavaVukovar
[8] BR. 48 IZVJEŠTAJ ŠTABA UNSKE OPERATIVNE GRUPE OD 12 RUJNA 1943 GOD. ŠTABU PRVOG KORPUSA NOV I PO HRVATSKE O NAPADU NA ZRINJ, Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, borbe u Hrvatskoj 1943. god, rujan, tom V, knjiga 19, ur. Fabijan Trgo, Vojnoistorijski institut Jugoslovenske armije, Beograd, 1957., 160-162.
Ilustracija: Muza Clio godine 2000. (iz knjige Mirjane Gross Suvremena historiografija, Zagreb 1996.)
Reagiranja na objave iz rubrike “Kliofakt”, kao i nove polemičke priloge namijenjene toj rubrici, možete slati na e-mail adresu urednika portala Historiografija.hr bjankovi@m.ffzg.hr