Antun Barac: “Spoznali smo jasno i bistro: ovamo dolazi onaj, kojega žele maknuti sa svijeta”

Sveučilišni profesor književnosti koji je 1941. i 1942. bio zatočen u logorima Jasenovac i Stara Gradiška / njegovi zapisi pretiskani su 2015.

 

—

 

 

“Raspršile su se iluzije o tome, da će boravak u logoru biti sasvim kratak. Isto tako više nitko ne vjeruje, da su logori privremena boravišta. Spoznali smo jasno i bistro: ovamo dolazi onaj, kojega žele maknuti sa svijeta. Izlazak odavde jest izuzetak, a pravilo je: smrt. Zatočeništvo su uveli zato, što ne žele, da izravno pobiju toliko ljudi, nego ih odstranjuju na druge načine: gladovanjem, zimom, zarazama.”

 

 

(Antun Barac, Bijeg od knjige, Zagreb 1965, str. 193)

 

 

—

 

 

Ponovljeno izdanje knjige iz 2015. godine

 

 

Antun Barac

 

 

Bijeg od knjige

 

 

U posthumno objavljenoj knjizi Bijeg od knjige, koju je 1965. godine za tisak priredio Jure Kaštelan, prvi put upoznajemo jednu novu dimenziju Barčeve ličnosti u smislu spontanog autoportretiranja: upoznajemo ga kao pisca bolnih zapisa nastalih za vrijeme logorovanja i kundakovanja u zloglasnom zatvoru Stara Gradiška, u vrijeme Drugog svjetskog rata; upoznajemo ga i kao pjesnika koga je rodio imperativ vremena, pa su u tom smislu i te pjesme refleks mučnine i gorčine rata. Bijeg od knjige ide među najvrednija djela koja su se šezdesetih godina pojavila na horizontu hrvatske književnosti; knjiga koja se ponekad doimlje bolno i mučno — jer već i sam naslov sadrži u sebi izvjestan protest, izvjesno gađenje, izvjesnu bol – no to ne umanjuje njenu vrijednost, naprotiv, povećava je.

 

Ponovljeno izdanje

 

Izdavač: Litteris

 

Godina izdanja: 2015

 

Broj stranica: 298

 
—

 

Ponovljeno izdanje: Antun Barac, „Bijeg od knjige“
http://historiografija.hr/news.php?id=2437

 

 

50 godina od objavljivanja knjige Antuna Barca “Bijeg od knjige”
http://historiografija.hr/news.php?id=2133

 

—

 

I književnik Ilija Jakovljević pisao je svom zatočeništvu u Staroj Gradiški 1941. i 1942. godine. Njegovi iznimno sugestivni zapisi objavljeni su 1999. godine u opsežnoj knjizi Konclogor na Savi, jednoj od ključnih svjedočanstava za razumijevanje ustaških logora i refleksije toga iskustva.

 

 

“Put evolucije, koji sam prošlih godina prolazio, doveo me je u ustaški sabirni logor, a tamo se preda mnom otvorio bezdan. Čitav se jedan svijet srušio u taj ponor i dok sam, obračunavajući se s njim, zgranut nad svakidašnjim zbivanjima želio da se ugasim i više nikada ne rodim, ja sam se ponovno rodio.” (str. 6)