Ivo Kokić: Poziv na podizanje spomen-obilježja Splitskom lazaretu
Poziv na podizanje spomen-obilježja Splitskom lazaretu
Za vrijeme ne tako davne pandemije koronavirusa, mnogo se govorilo o tome kako je prva karantena na svijetu uspostavljena upravo u Dubrovniku u 14. stoljeću. No, često je prolazilo „ispod radara“ kako se i iz povijesti Splita mogu izvući u najmanju ruku jednako dobre pouke glede borbe protiv zaraznih bolesti. Kao što će biti navedeno u nastavku, to nije jedini aspekt po kojem je Splitski lazaret nepravedno tretiran u odnosu na kompleks lazareta u Dubrovniku.
Ovaj članak pruža glavne informacije o Splitskom lazaretu, njegovoj važnosti, funkciji i okolnostima pod kojima je doživio svoj kraj. Objašnjeno je i zbog čega je potrebno poraditi na podizanju opće razine svijesti o njegovom značaju te na koji način bi to trebalo napraviti.
Početak Splitskog lazareta
Split je bio važna trgovačka luka Mletačke Republike, čime je predstavljao svojevrsni most između Istoka i Zapada. Na mjestima gdje je prisutan veliki protok ljudi i robe uvijek postoji opasnost od širenja zaraznih bolesti.
Zato je splitski poduzetnik Daniel Rodriga (Rodriguez) 1566. i 1576. uputio zahtjev za izgradnjom lazareta u Splitu kako bi se provodila izolacija ljudi koji bi dolazili u grad, kao i zbog raskuživanja robe. Riječ lazaret i dolazi od imena sv. Lazara, zaštitnika gubavaca.
Unatoč tome što je postojao otpor navedenoj inicijativi, Senat u Veneciji glasao je za prihvaćanje Rodrigine ideje. Rodriga je bio sefardski Židov te konzul židovske zajedice u Veneciji. S obzirom da je upravo on inicirao gradnju lazareta, kao i nadgledao njegovu izgradnju, to je rezultiralo nečim vrlo pozitivnim za njegovu zajednicu. Naime, položaj Židova u Splitu postao je jedan od najboljih u Europi.
Prva faza gradnje Lazareta završena je 1590., a za promet je otvoren 1592. godine. Svoj konačan oblik poprimio je sredinom 1600-ih, a njegov prvi tlocrt datira iz 1666. godine.
Arhitektura Splitskog lazareta
Lazaret je imao površinu od oko 10.000 m2 te je obuhvaćao otprilike desetinu tadašnjeg Splita. Bio je jedan od najljepših, najvećih, najmonumentalnijih te najbolje organiziranih lazareta u Europi. Putopisci koji su u 19. stoljeću posjećivali Split bili su impresionirani Lazaretom jednako koliko i Dioklecijanovom palačom.
Slika 1 – crtež Splita s početka 19. stoljeća na kojem se vidi Lazaret
Kraj lazareta
Kroz 19. stoljeće počela je opadati važnost lazareta u Splitu te je počelo uklanjanje nekih njegovih dijelova. Lazaret je oštećen i u savezničkom bombardiranju Splita 1943. godine. Prijelomna tragedija dogodila se odmah nakon Drugog svjetskog rata (1945.), kada je donesena odluka o potpunom rušenju Lazareta.
Teško je riječima opisati kakva je to katastrofalna odluka bila. Naime, Lazaret je u tom trenutku još uvijek bio u itekako dovoljno dobrom stanju za obnovu. No, loš odnos društva prema kulturnoj baštini bio je presudan. Osim toga, Lazaret je bio toliko monumentalan da čak i nje odmah (1945.) cijeli srušen, već je sustavna devastacija neprocjenjivo vrijedne povijesne ostavštine trajala godinama.
Naposlijetku su 1968. pronađeni temelji središnjeg Lazareta prilikom kopanja temelja za Palaču turizma. Povjesničar Duško Kečkemet pokušao je agitirati da nova građevina bude sagrađena u skladu s tim temeljima kako bi barem tlocrtno podsjećala na Lazaret. No, nije bilo razumijevanja za njegov apel te su uništeni i posljednji ostaci (temelji) Lazareta.
Treba spomenuti kako su se nakon Drugog svjetskog rata dubrovački konzervatori zalagali za očuvanje i obnovu porušenih dijelova lazareta u Dubrovniku. Stoga je i danas sklop lazareta u Dubrovniku jedina potpuno sačuvana karantenska građevina na europskom dijelu Sredozemlja te je pod zaštitom UNESCO-a od 1994. godine.
Kultura sjećanja
Danas u Splitu ne samo da više ne postoji Lazaret (niti njegovi ostaci), nego ne postoji ni nešto što bi podsjećalo na njega. To bi definitivno trebalo promijeniti.
Dalmatinski portal je prije dvije godine otvorio mogućnost obraćanja (tom portalu) s prijedlozima o tome što bi trebalo poboljšati ili pak izgraditi u gradu Splitu. Ako bi procijenili da je određena tema dovoljno relevantna, objavili bi članak o tome pod naslovom „Ideja za Split“ te u nastavku napisali o čemu se radi. Po potrebi su kontaktirali i nadležna gradska tijela u vezi s tim.
Stoga sam im se obratio upravo glede teme Lazareta – napisao sam im najvažije podatke o njemu, objasnio zašto je njegovo rušenje predstavljalo zločin nad kulturom te naglasio kako bismo trebali poraditi na kulturi sjećanja. Temeljem mog dopisa, objavili su članak te su kontaktirali Muzej grada Splita. Iz Muzeja su odgovorili da će se Lazaret naći u jednoj od tema koje pokriva budući postav Jugoistočne kule.
To je pohvalno s njihove strane. Zaista bi trebalo organizirati izložbe (po mogućnosti stalne postave) koje će pokrivati temu Lazareta. Međutim, to nije dovoljno. Izložba, iako je za svaku pohvalu, nije odavanje počasti Lazaretu u punini. Osim toga, izložbu će vidjeti samo oni koji ciljano odu na nju. Postoji jedan još izravniji način koji se može poduzeti ako za takvo što postoji volja.
Zato bi trebalo na određenom mjestu koje je Splitski lazaret nekada zahvaćao podignuti spomen-obilježje koje će prolaznike upućivati na to što se tu nekada nalazilo te bi obilježje ukratko pružalo osnovne informacije o Lazaretu i njegovoj važnosti. Takva intervencija u socijalnu okolinu garantirala bi da takvo obilježje zamijeti svatko tko prolazi tim dijelom grada. To je nešto što lokalna vlast u Splitu može napraviti kako bi barem dijelom skrenula pozornost na važnost Lazareta, ali i na povijesnu nepravdu koja mu se dogodila.
Zaključak i poziv na izgradnju spomen-obilježja
Lazaret je iznimno doprinio razvoju Splita kroz stoljeća. Bio je jedan od najljepših i najmonumentalnijih u Europi. Da je sačuvan, Split bi se mogao pohvaliti još jednom vrijednom znamenitošću. Ovako se može pohvaliti draguljem iz svoje povijesti, čija vrijednost nije prepoznata u određenim povijesnim okolnostima.
Donošenje odluke o rušenju (oštećenog) Lazareta bila je ogromna tragedija. Trebalo ga je restaurirati kako bi podsjećao na vremena iz slavne povijesti Splita. To je primjer kulturocida kojeg nije moguće u potpunosti ispraviti jer njegova obnova više nije zamisliva niti realna.
No, odati dostojnu počast Lazaretu je već znatno lakše. Stoga ovim putem upućujem poziv lokalnoj vlasti u Gradu Splitu (i svim nadležnim institucijama) na podizanje spomen-obilježja Lazaretu. Trebalo bi ga smjestiti na neku lokaciju koju je on svojedobno zahvaćao te se potruditi oko toga da uistinu bude uočljivo. Lazaret to i više nego zaslužuje.
Ivo Kokić
Bibliografija:
„IDEJA ZA SPLIT ‘Lazaret je bio jedan od najvećih u Europi, moramo poraditi na kulturi sjećanja’.“, Dalmatinski portal, https://dalmatinskiportal.hr/vijesti/ideja-za-split–lazaret-je-bio-jedan-od-najvecih-u-europi–moramo-poraditi-na-kulturi-sjecanja-/182401, 5.10.2023.
Kokić, Ivo. „Splitski lazaret: razlozi otvaranja, gradnja i funkcija“, Pro tempore 16 (2021), 303-312. (https://hrcak.srce.hr/clanak/401871)
„Lazareti“, Dubrovačka baština, https://dubrovackabastina.com/?page_id=5650035
Izvori ilustracija:
Slika 1 – Kokić, Ivo. „Splitski lazaret: razlozi otvaranja, gradnja i funkcija“, Pro tempore 16 (2021), 307. (https://hrcak.srce.hr/clanak/401871)