Maroje Mihovilović, „Novinari i vlast – knjiga prva (1566. – 1990.) i druga (1991. – 2025.)“
Novinari i vlast – knjiga prva (1566. – 1990.)
Kad se pišu povijesti modernog doba, često se spominje i uloga novinara u povijesnim događajima, ali uvijek kao epizodista. Pogledamo li modernu povijest iz perspektive samih novinara, oni uopće u njoj nisu epizodisti, nego važni protagonisti, a njihova povijest, pa i hrvatska, bogata je i dramatična, uvijek u sučeljavanju sa svakom postojećom vlašću.
Genijalni Ljudevit Gaj oblikovao je moderni zajednički hrvatski jezik i na tom temelju pokrenuo prvi hrvatski list „Novine horvatzke“. Njima je inicirao i cjelokupnu modernu hrvatsku povijest. Nesretno zaljubljeni Milivoj Dežman napustio je svoju liječničku profesiju kako bi 35 godina kao glavni urednik „Obzora“ jačao važnost i utjecaj hrvatskog novinarstva. Mason u halbcilindru Josip Horvat i seljački sin Ive Mihovilović 1930-ih, svaki u svojem listu, stvorili su moderno građansko hrvatsko informativno novinarstvo. Za Drugog svjetskog rata bilo je vrlo dramatičnih novinarskih sudbina: slavni reporter Franjo Fuis poginuo je u padu aviona kojim je iz Zagreba pokušao stići u partizane, pjesnik Ivan Goran Kovačić stradao je kao žrtva četničkog noža nakon što se izvukao iz obruča na Sutjesci, urednika ustaške „Spremnosti“ Tiasa Mortigjiju strijeljali su partizani nakon rata u Rakovu potoku.
Nakon Drugog svjetskog rata uveden je agitpropovski sovjetski model štampe, ali su ga odlučni urednici „Vjesnika u srijedu“ Frane Barbieri i Fadil Hadžić razbili inventivnim i hrabrim uređivanjem tog ključnog tjednika, otvorivši novu eru visokonakladne hrvatske štampe. U „Vjesniku“ je genijalni Oto Reisinger objavljivao karikature zapažene u cijeloj Europi, a prgavi književni kritičar Igor Mandić slomio je partijski monopol u kulturnoj sferi. Urednici „Večernjeg lista“ pretvorili su taj dnevnik malog formata u pravu veliku industriju.
Ključni list koji je revolucionirao hrvatsku štampu bio je „Start“, pokrenut kao polupornografski magazin, ali ga je Sead Saračević preobrazio u najbolji i najrelevantniji magazin koji je ikada izlazio na ovim prostorima. Pero Kvesić iskoristio je jednu priču Marka Twaina da omladinski tjednik „Polet“ pretvori u perjanicu novog živog poletnog novinarstva. Dječarac Mirko Ilić, koji je počeo veliku ilustratorsku karijeru u „Poletu“, samo deset godina poslije u New Yorku je dizajnirao naslovnice najutjecajnijeg svjetskog tjednika „Time“. Krajem 1980-ih tjednik „Danas“, kad ga je uređivao Mirko Galić, bio je smion predvodnik otpora velikosrpskom ekspanzionizmu.
Taj veliki uzlet hrvatskog novinarstva prekinuo je rat.
Novinari i vlast – knjiga druga (1991. – 2025.)
U ovom svesku opisane su sve ključne epizode moderne povijesti hrvatskog novinstva.
Kako je potpuno apolitički inovativni urednik Denis Kuljiš stvorio prvi masovni hrvatski politički tjednik „Globus“. Kako je urednik u „Nacionalu“ Marko Ćustić na fotografiji premijera Ive Sanadera ugledao skupocjeni sat, to objavio i kako je time započeo Sanaderov pad s vlasti. Kako je bankovna službenica Ankica Lepej u „Jutarnjem listu“ otkrila da je supruga predsjednika Franje Tuđmana lagala o novcu koji je držala na privatnom računu i tako pomogla tom novoosnovanom dnevnom listu da stekne autoritet i čitalačku publiku. Kako je osnivač „Slobodnog tjednika“ Marinko Božić odbijao optužbe da zbog tragične sudbine pojedinaca, koje je optuživao u svojim novinama da rade za KOS, ima krvi na rukama.
Tu su opisane i ove epizode:
Kako je Ivo Pukanić potajno dogovarao intervju s odbjeglim haškim optuženikom generalom Antom Gotovinom i sreo se s njim na terasi hotela u Veneciji. Kako su zagrebačke intelektualke morale napustiti Hrvatsku nakon što ih je „Globus“ proglasio „vješticama iz Rija“. Kako je hadezeovski moćnik u Osijeku Branimir Glavaš iz „Glasa Slavonije“ istjerao hrabrog glavnog urednika Dragu Hedla i zauzeo redakciju dugim cijevima.
U knjizi se otkriva i ovo:
Kako je, nezadovoljan pisanjem „Feral Tribunea“, režim mobilizirao glavnog urednika Viktora Ivančića ne bi li ga poslao na ratište u Bosnu i ondje inscenirao njegovo ubojstvo. Kako su atentatori iz duhanske mafije organizirali i počinili ubojstvo Ive Pukanića. Kako je najlošiji učenik generacije Matija Babić pokrenuo politički internetski site index.hr i tako revolucionirao hrvatsku medijsku scenu započevši njegovu internetsku eru. Kako je premijer Andrej Plenković, nezadovoljan izvještavanjem „Indexa“, „Nacionala“, „Telegrama“, „24 sata“ i N1 te medije proglasio „osovinom zla“ pa donio zakon Lex AP kojim je pokušao ograničiti slobode štampe, ali nije uspio.
Tu su i druge brojne epizode koje pokazuju kako se to novo hrvatsko novinarstvo razvijalo i desetljećima borilo s vlastima za slobodu javne riječi.
O autoru
Maroje Mihovilović rođen je 1945. u Zagrebu. Diplomirao je povijest i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U novinarstvu je od 1968. Bio je suradnik u Studentskom listu, od 1974. zaposlen je u Večernjem listu. Od 1975. do 1991. stalni je suradnik i urednik magazina Start. Od 1989. do 2005. stalni je vanjskopolitički komentator ljubljanskog dnevnog lista Dnevnik, od 1993. do 2007. stalni izvjestitelj britanske radiostanice BBC iz Zagreba. Bio je 1995. jedan od osnivača tjednika Nacional u kojem je bio urednik do 2011. Jedan je od osnivača 2007. Visoke novinarske škole. Od 2012. urednik je u izdavačkoj kući Profil knjiga gdje je uredio niz knjiga knjiga. Autor knjiga: Stravični poligon
Izdavač: Profil knjiga
Godina objavljivanja: 2025.
Broj stranica: 544 (knjiga prva); 560 (knjiga druga)
Izvor: