Stefan Zweig, “Sigmund Freud” (s njemačkog prevela Sandra Brkljačić)
Ovo esejističko djelo Stefana Zweiga dio je njegove trilogije „Duševni iscjelitelji“ iz 1931. godine, koja sadrži biografije triju ličnosti koje su se bavile odnosom zdravlja i bolesti te duha i religije: Franza Antona Mesmera, Mary Baker-Eddy i Sigmunda Freuda. Zweig ih predstavlja u kontekstu njihovih učenja i terapijskih metoda koje ispitivanje ljudske duhovne moći samoiscjeljenja otkrivaju svijetu izvan konvencionalne medicine.
Dio knjige o Freudu jedna je od najranijih studija o njegovu djelu napisana od strane pisca izvan psihoanalitičke zajednice i prikazuje koliki je utjecaj Freudov revolucionarni pristup psihi ostavio na Zweiga i njegove suvremenike. Tekst ne pretendira biti znanstveni rad, već više kroz pripovijest ilustrira mogućnosti mentalnog i emocionalnog iscjeljenja. Zweig priznaje Freudov znanstveni doprinos, no ističe i neke teorijske slabosti svoga sunarodnjaka. Smatra da se Freudovo stvarno postignuće ne može pronaći u znanstvenim detaljima, već u mnoštvu njegovih doprinosa kojima je omogućio i nadahnuo promišljanja i istraživanja mnogih svojih nasljednika. U djelu Zweig opisuje Freudov život i nastanak psihoanalize svojom uobičajenom jezičnom virtuoznošću.
Zweig je svoje tekstove slao Freudu još od prvog desetljeća dvadesetog stoljeća. U jednom pismu Freud ovako odgovora na ovaj esej: “Mogao bih prigovoriti da prenaglašavate element malograđanske čestitosti u meni, ali vjerojatno nisam u krivu ako pretpostavim da vam je psihoanalitička teorija bila nepoznata prije pisanja ove knjige. Stoga je još veća vaša zasluga što ste otad upili toliko toga.”
O autoru
Stefan Zweig (Beč, 1881. – Petrópolis kraj Rio de Janeira, 1942) austrijski je književnik, odrastao u otvorenoj i kozmopolitskoj obitelji imućnih austrijskih Židova. U Berlinu i Beču je studirao germanistiku, romanistiku i filozofiju.
Istaknuvši se rano kao prevoditelj Verlainea, Baudelairea i posebno Verhaerena, objavio je 1901. godine svoje prve pjesme pod naslovom “Srebrne strune”. Pjesme je pisao pod utjecajem Rilkea, za što je dobio nagradu za poeziju Bauernfeld, tada jednu od najvažnijih nagrada u Austriji. Nakon preseljenja u Berlin počinje pisati drame i romane, koji će zapravo dominirati njegovim književnim opusom. Živio je u Parizu, Rimu, Firenci, Indiji, Moskvi, Riu de Janeiru, Buenos Airesu i dr. Tijekom Prvog svjetskog rata istakao se kao pacifist i internacionalist, a postratna atmosfera ga je užasavala. Veliku popularnost stekao je tijekom 1920-ih i 1930-ih, kada je bio jedan od najčitanijih svjetskih pisaca i najprevođenijih književnika njemačkog govornog područja sve do Drugog svjetskog rata. Postao je poznat zahvaljujući novelama pisanim pod utjecajem teorije psihoanalize, u kojima je prikazao duševna stanja suvremenoga čovjeka (zbirke „Amok“, 1922; „Stranputice osjećaja“ – „Verwirrung der Gefühle“, 1927). Drugi dio njegova stvaralaštva predstavljaju književne obrade povijesnih tema u esejima, romansiranim biografijama i biografskim skicama u kojima daje novo viđenje povijesne uloge pojedinca i općih humanističkih vrijednosti: „Tri majstora“ („Drei Meister“) „Zvjezdani sati čovječanstva“ („Sternstunden der Menschheit“, 1927) „Maria Stuart“ (1935.), „Magellan“ (1938.), „Trijumf i tragika Erazma Roterdamskoga“ („Triumph und Tragik des Erasmus von Rotterdam“, 1934) i dr.
Približavanjem Drugog svjetskog rata odlazi najprije u London, a zatim u Južnu Ameriku, gdje 1942. izvršava samoubojstvo trovanjem. Njegova sjećanja objavljena su postumno pod naslovom „Jučerašnji svijet“ („Die Welt von Gestern: Erinnerungen eines Europäers“) 1944. godine.
Godina izdanja: 2025
Broj stranica: 176
Izvor: https://disput.hr/shop/sigmund-freud/