Emil Filetić – prikaz knjige – Danijel Frka, “Potonulo blago Jadrana: ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana”, 2023.
Danijel Frka, Potonulo blago Jadrana: ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana. Rijeka: Naklada Val, Hanza Media, 2023., 592 str.
Danijel Frka hrvatski je podvodni istraživač, fotograf, pisac i povjesničar. Rođen je 1955. godine u Rijeci, po struci je inženjer prometa. Počeo je roniti 1975. godine, a tri godine kasnije započeo se baviti podvodnom fotografijom. Od 1988. do 2020. godine uspio je položiti ispite za sve ronilačke kategorije te je uz to i instruktor ronjenja već desetljećima. Godine 2000. postao je i instruktor podvodne fotografije, a veliko priznanje za vlastiti rad dobio je 2011. godine na Svjetskom prvenstvu u podvodnoj fotografiji u Bodrumu u Turskoj gdje je osvojio brončanu medalju u kategoriji „Ambijent s modelom.“ Bio je član ekspedicija na olupinu austrougarskog bojnog broda Szent Istvan 1995, 1996. i 1998. godine, istraživao je lokalitet lošinjskog Apoksiomena, a 2005. godine bio je jedan od predvodnika ekspedicije u kojoj je pronađena oklopnjača Re d’Italia, talijanski admiralski brod iz Viške bitke 1866. godine.
Osim istraživačkog rada, vanjski je suradnik hidroarheološkog odjela Ministarstva kulture i medija i Hrvatskog restauratorskog zavoda te brojnih časopisa, uključujući britanski Diver i hrvatski Vojna povijest. Bio je autor i scenarist dokumentarne TV serije Veliki brodolomi Jadrana koja je 2007. godine dobila nagradu „Večernjakov ekran“. Koautor je knjiga Hrvatski zrakoplovi u Domovinskom ratu, Zrakoplovstvo Nezavisne Države Hrvatske, Pomorsko zrakoplovstvo na Jadranu i Tajne Jadrana, a od samostalnih publikacija ističu se Vis – posljednja nada i Potonulo blago Jadrana. Ova posljednja knjiga objavljena je prvi put 2023. godine, izdavači su Naklada Val i Hanza Media.
Riječ je o detaljnom ronilačkom vodiču za olupine brodova i zrakoplova u Jadranu koji sadrži kartu s lokacijama svih opisanih olupina (ima ih ukupno 75), predgovor višeg konzervatora Jurice Bezaka iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, autorov uvod, opise olupina podijeljene u tri velika poglavlja koji sadrže zapise o poznatoj povijesti svake olupine prije i poslije potonuća, njihove osnovne tehničke podatke, točne koordinate, ilustracije generalnog stanja svake olupine, upute za ronjenje na olupinama i mnoštvo fotografija s opisanih lokaliteta. Nakon toga slijede opće upute za ronioce, autorov životopis, sažetak na engleskom, autorove zahvale i sadržaj knjige.
Knjiga počinje kartom s lokacijama svih opisanih olupina u Jadranu (str. 6-7), od krajnjeg sjeverozapada Istre do granice s crnogorskim vodama. Slijedi predgovor već spomenutog višeg konzervatora Bezaka (str. 9) u kojem on hvali autora zbog uloženog truda da predstavi jadranske olupine, objasni njihove sudbine i iznese što više važnih i korisnih podataka pronađenih u hrvatskim i stranim arhivima ne samo za turističke ronioce, nego i za povjesničare i podvodne arheologe jer je literatura o povijesti većine jadranskih olupina vrlo ograničena ili ne postoji. Interdisciplinarni pristup posebno je istaknut i pohvaljen, a Bezak najviše cijeni to što ova knjiga može razviti svijest o kulturnoj i tehničkoj baštini na Jadranu.
Slijedi uvod (str. 10-11) u kojem autor zahvaljuje svojim kolegama na pomoći oko prikupljanja materijala za knjigu i direktoru Naklade Val na entuzijazmu. Osim toga, objašnjava da je ova knjiga svojevrsni nastavak i nadopuna na prethodne knjige Tajne Jadrana i Blago Jadrana napisane u suradnji s Jasenom Mesićem, u kojima je već predstavio brojne jadranske olupine po sličnoj formuli kao u ovoj knjizi, a u međuvremenu je pronađeno još mnogo novih olupina koje je htio predstaviti. Pritom je stavio naglasak na brodove potonule u zadnja tri stoljeća, uz iznimku rimskog brodoloma kod Šimuna na Pagu, i zrakoplove koji su se srušili u more. Druge antičke i srednjovjekovne brodolome odlučio je izostaviti prvenstveno jer smatra da zaslužuju zasebnu knjigu. Cilj je knjige stvoriti svijest o hrvatskoj podvodnoj baštini sačuvanoj u svojevrsnom muzeju na otvorenom.
Nakon toga počinje prvo veliko poglavlje o samim olupinama (str. 12-291) koje pokriva vode od Savudrije do (približno) linije Susak-sjeverni Pag. Opisano je trideset i devet olupina; sve su to potonuli brodovi, brodice i čamci, a od njih dvadeset i jedan su civilni brodovi, a ostalih osamnaest ratni. Opis svake olupine počinje velikom tehničkom ilustracijom njezina općeg stanja s priloženim (poznatim) podacima o datumu gradnje i potonuća, uzroku incidenta, vlasniku u vrijeme potonuća, osnovnim tehničkim podacima, koordinatama, dubini i savjetima za ronioce. Slijedi povijest dotičnog potonulog broda i opis incidenta u kojem je potonuo, a nakon toga opis lokaliteta danas s uputama i preporukama za ronioce. Uz to su priložene fotografije broda prije potonuća i najzanimljivijih dijelova olupine. Od potonulih brodova u ovom poglavlju, vrijedilo bi istaknuti austrougarski luksuzni putnički parobrod Baron Gautsch, koji leži u moru zapadno od Brijuna, razarač TA 36 kod Brestove u Istri, teretne parobrode Lina i Kalliopi oko Cresa, od kojih je potonji pripadao legendarnoj američkoj klasi Liberty, nepoznati jedrenjak s teretom topova s početka 19. stoljeća kod otoka Plavnika i razarač TA 45 kod Novog Vinodolskog.
Drugo se poglavlje (str. 292-405) bavi olupinama od linije Pag-Premuda do Rogoznice. Sadrži petnaest olupina, među njima trinaest brodova i čamaca, od kojih su četiri ratni, a ostali civilni, i dva ratna zrakoplova. Ponavlja se ista formula opisa kao iz prethodnog poglavlja. Među olupinama ističu se austrougarski bojni brod Szent Istvan, koji je i najveća olupina u hrvatskim vodama, njemački obrušavajući bombarder Ju-87 kod Žirja, već spomenutu olupinu rimskog broda kod Paga, obližnji teretni brod Euterpe na kojem je poginulo više od petsto austrougarskih vojnika (!) i jugoslavenski mlazni jurišni zrakoplov J-21 Jastreb kod Rogoznice.
Treće i posljednje poglavlje (str. 406-559) bavi se olupinama od Hvara do Prevlake i Palagruže. Opisana je dvadeset i jedna olupina, od kojih je pet američkih ratnih zrakoplova, a brodovi su različitih pripadnosti i jednako podijeljeni na civilne i ratne. Većina olupina nalazi se oko otoka Visa. Ističu se talijanske oklopnjače Re d’Italia i Palestro potopljene u Viškoj bitki 1866. godine, naoružani jedrenjak s početka 19. stoljeća, također kod Visa, njemački torpedni čamac S-57 kod Pelješca, austrougarska krstarica Kaiser Franz Josef I kod Prevlake i teretni parobrod Centauro na hridi Pupak kod Palagruže koji je posebno zanimljiv jer leži povrh najmanje tri starije olupine, od kojih je jedna antički brod, druga mletački jedrenjak iz 16. stoljeća, a treća jedrenjak iz 19. stoljeća, što samo po sebi govori koliko je ovaj dio Jadrana opasan.
Slijede osnovne upute za ronjenje na olupinama (str. 560-561), pravila ponašanja oko olupina (562), autorov životopis (563), sažetak knjige na engleskom (564), zahvale (565), popis sponzora (566-589), sadržaj (590-591) i podaci o izdanju (592).
Frkino Potonulo blago Jadrana može se smatrati iznimno korisnim izvorom podataka o olupinama u hrvatskom dijelu Jadrana. Iako nije primarno historiografska, ova knjiga ima određenu vrijednost i iz tog kuta gledišta zbog Frkinih detaljnih opisa incidenata koji su doveli do potonuća brodova i zrakoplova navedenih u knjizi, kao i njihove povijesne pozadine, od čega ni jedno ni drugo u većini slučajeva vjerojatno nikad ne bi izašlo u javnost. Neke su nesreće i u svoje vrijeme prošle posve neopaženo; primjerice, kad se 1894. godine brod Etnea nasukao i potonuo kod Unija, o toj nesreći ni u jednim važnijim novinama u hrvatskom dijelu Austro-Ugarske (Narodne novine, Obzor, Jedinstvo…) nije bilo ni riječi o tome. Masakr na brodu Euterpe također je praktički zaboravljena tragedija, a olupine američkih bombardera svjedoče o važnosti južnog Jadrana, pogotovo Visa, u savezničkoj borbi protiv nacističke Njemačke.
Frka te događaje na upečatljiv način izvodi na vidjelo, te pritom koristi i neke vrlo rijetke izvore poput dnevnika kapetana Friedricha-Karla Birnbauma koji je zapovijedao njemačkom flotom u borbi u kojoj je potopljen razarač TA 45. Pohvalno je i korištenje rijetkih fotografija poput one spomenutog razarača u neidentificiranoj luci, fotografije teretnog parobroda Regolo u Senju snimljene samo nekoliko dana prije nego ga je uništila orkanska bura i jedine poznate fotografije parobroda Lina. Sve to ovu knjigu izdiže iznad običnog vodiča za turiste.
Od nedostataka možemo navesti povremene nedosljednosti u tekstu; na primjer, u tehničkim podacima parobroda Centauro piše da mu je trup bio napravljen od željeza, a u tekstu o njegovoj povijesti od čelika, što je značajna razlika. Na nekim mjestima mogu se uočiti i tiskarske greške i tipfeleri, no niti jedan nedostatak nije učestala pojava. Osim toga, povijest olupina uglavnom je prikazana prepričavanjem, a na nekim mjestima kritička bi analiza događaja mogla biti detaljnija, dok bi, recimo, inženjeri strojarstva mogli poželjeti još više tehničkih podataka, no to bi osjetno povećalo opseg knjige.
Može se, dakle, zaključiti da, iako nije idealan izvor podataka za neki znanstveni rad na području povijesti ili arheologije, ova knjiga Danijela Frke može biti vrlo korisna početna točka za daljnja znanstvena istraživanja jer pokazuje koliko je povijest pomorstva na Jadranu bila turbulentna i koliko je tragedija iščeznulo iz kolektivnog sjećanja, a povjesničari i arheolozi imaju velik i težak zadatak da ih izvedu na svjetlo dana kako njihove brojne žrtve ne bi bile uzaludne.
Emil Filetić