Rubrika “Kako nas vide drugi” – Nobelovka Svetlana Aleksievič
Nobelovka Svetlana Aleksievič zapisala je u svom djelu Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka: “Povijest zanimaju samo činjenice, a emocije ostaju izvan kadra.” To pokušava promijeniti povijest emocija, o kojoj je priređen temat u Historijskom zborniku.
—
Nobelovka Svetlana Aleksievič zapisala je u svom djelu Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka:
“Povijest zanimaju samo činjenice, a emocije ostaju izvan kadra. Nemaju običaj pripuštati ih u povijest. A ja pak gledam na svijet očima humanista, a ne povjesničara. Divim se čovjeku…“
To pokušava promijeniti povijest emocija, o kojoj je priređen temat u Historijskom zborniku (LXVIII, br. 2, Zagreb 2015), s izlaganjima na okruglom stolu održanom 13. svibnja 2015. na Festivalu povijesti–Kliofest 2015. Temat uključuje i ocjene i prikaze, diskusiju i prijevod:
http://historiografija.hr/news.php?id=2765
—
Svetlana Aleksievič
Rabljeno doba: kraj crvenog čovjeka
Izdavač: Edicije Božičević
Godina izdanja: 2013
Jezik: Hrvatski
Prijevod: Preveo s ruskog Fikret Cacan
Broj stranica: 407
Knjiga Svetlane Aleksievič “Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka” vrhunac je dokumentarne proze o rusko-sovjetskoj tranzicijskoj stvarnosti, o tragediji komunizma kao i onoj koja je nakon raspada Sovjetskog Saveza kulminirala u etničkim sukobima, građanskim ratovima i terorizmu. Potresne sudbine ljudi svih naraštaja i društvenih slojeva, čije je ispovijedi Aleksievič godinama bilježila te ih pomnom dramaturgijom stopila u „roman glasova”, svjedočanstva su o iznimnoj snazi i izdržljivost ljudskog bića, ali i njegovoj okrutnoj prirodi.
„Sovjetska civilizacija… Žurim se zabilježiti njezine tragove. Poznata lica. Ne ispitujem ih o socijalizmu, nego o ljubavi, ljubomori, djetinjstvu i starosti. O glazbi, plesovima i frizurama. O tisućama detalja nestalog života. To je jedini način da strpam katastrofu u okvire onoga na što smo se navikli i pokušam nešto ispripovijedati. Nečemu se dosjetiti. Ne prestajem se diviti tome kako je zanimljiv obični ljudski život. Beskrajna količina ljudskih istina… Povijest zanimaju samo činjenice, a emocije ostaju izvan kadra. Nemaju običaj pripuštati ih u povijest. A ja pak gledam na svijet očima humanista, a ne povjesničara. Divim se čovjeku…“
Izvor i dodatne informacije: