Znanstveno-stručni skup “Hrvatski povjesničari umjetnosti: Lelja Dobronić (1920.– 2006.)”
Skup će se održati u srijedu, 24. svibnja 2017. u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu.
—
Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske
Hrvatski povijesni muzej
Nastavljajući programski serijal znanstveno-stručnih skupova pod nazivom Hrvatski povjesničari umjetnosti, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske organizira četvrti skup posvećen Lelji Dobronić (Zagreb, 1920.–Zagreb, 2006.) u povodu desete godišnjice njezine smrti.
Svojim znanstveno-istraživačkim radom Lelja Dobronić dala je golem doprinos srodnim historiografskim disciplinama povijesti umjetnosti, povijesti kulture i povijesti Hrvatske, napose Zagreba. Njezin opus obuhvaća vremenski raspon od srednjega vijeka do 20. stoljeća, a tematski od povijesnoumjetničke topografije do muzeologije. Njezina djela ne otkrivaju samo prostore i umjetnička djela, nego i brojna imena i ličnosti, zbivanja i procese, zbog čega su neka postala neophodnim priručnicima kao pregledno sistematizirani zbirovi provjerenih podataka, a druga traženom lektirom i obvezatnim dijelom obiteljskih biblioteka. Zahvaljujući tematici, primjerice urbanom razvoju i kulturi Zagreba – tematskom kompleksu kojem je posvećen njezin dominantni istraživački i spisateljski korpus, neke su knjige dosegnule popularnost i ponovljena izdanja. Baveći se arhitekturom 19. stoljeća Lelja Dobronić u povijest umjetnosti je uvela više pokoljenja graditelja, najistaknutije protagoniste te epohe predstavila je monografijama, a urbanističku problematiku sustavnim prikazima malo poznatih ili čak nepoznatih prostornih planova i dokumenata. Njezine najpoznatije knjige o zagrebačkoj baštini predstavljaju živu urbanu supstancu: kuće i javne prostore, njihovu dinamičnu povijest i postojanu transformaciju. Njezina povijesnoumjetnička topografska istraživanja, potaknuta na početku potrebom prezentacije posjedovne strukture na širem zagrebačkom povijesnom prostoru u novom postavu Muzeja grada Zagreba, s vremenom su se proširila na veći dio sjeverne Hrvatske te potragu za starijim i gotovo nepoznatim svjedočanstvima nestalih kultura i sredina te obuhvatila više povijesnih svjetova. Poseban interes usmjerila je na istraživanje povijesti Zagrebačkog kaptola i nekih župa, života i djela zagrebačkih biskupa, srednjovjekovnih viteških redova: templari, ivanovci, sepukralci.
Uz izvorno tragalački poriv, Lelja Dobronić gajila je još kao mlada znanstvenica osjećaj obveze prema tradiciji zagrebačke historiografije i nastavila golem projekt I. K. Tkalčića i E. Laszowskoga te izdala četiri sveska (19, 20, 21 i 22) monumentalnog djela Monumenta historica civitatis Zagrabiae.
Radeći u Gliptoteci (1944.—1948.), Muzeju grada Zagreba (1948.—1962.), Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba (1962.—1964.), Muzejsko-dokumentacijskom centru (1964.—1967.) i Povijesnom muzeju Hrvatske (1967.—1980.), Lelja Dobronić ostavila je znatni trag u tim najvažnijim institucijama na polju povijesti umjetnosti u najširem smislu. U istraživanju često nije imala uzore i sama je postavljala ciljeve i metode. Nije utemeljila školu, jer je uvijek bila individualist i sama polazila na svoje pohode, ali je postala primjer i ideal. Za života je dobila najrelevantnije nagrade i priznanja, a grad Križevci imenovao ju je svojom počasnom građankom (2000.).
Program i knjižica sažetaka dostupni su na poveznicama: