Jure Vujić, „Le moment post-communiste en Croatie“
Objavljena je knjiga Jure Vujića „Le moment post-communiste en Croatie“ („Postkomunizam u Hrvatskoj“), Pariz: L’Harmattan, 2024. Predgovor knjizi napisao je prof. dr. sc. Marc Gjidara, Sveučilište Panthéon Sorbonne-Assas, Pariz 2.
Poveznica: Le moment post-communiste en Croatie – Jure Georges Vujic
Ouvrages de la collection Croatica
Komemoriranje prošle godine 35. godišnjice pada Berlinskog zida diljem Europe je ujedno bila prilika za raspravu između povjesničara, politologa i sociologa oko današnje bilance u europskim postkomunističkim zemljama, na području temeljnih građanskih sloboda, ekonomskih tržišnih postignuća, demokratskih društvenih stečevina kao i posttotalitarnih memorijalnih narativa, koje je raspad komunističkog bloka omogućio. Međutim, nakon razdoblja euforije i trijumfalizma 90-ih, danas se u zapaljivom geopolitičkom okružju rata u Ukrajini, u Europi dižu glasovi za izgradnju novih zidova, zbog neoimperijalnih prijetnji Putinove Rusije, koji je izjavio u više navrata da gubitak raspada Sovjetskog Saveza i ostalih zemalja koje su postale neovisne smatra najvećom traumom i najvećom tragedijom u ruskoj povijesti. Naime, kako bi ojačala svoju sigurnost, Poljska jača granicu s Bjelorusijom, saveznicom Rusije. Plan vrijedan više od dvije milijarde eura nazvan je “Istočni štit”. S druge stranu, EU se suočava sa novim „iliberalnim“ državama članica koji poput Mađarske oštro kritiziraju migracijsku politiku EU-a, a mnoge desničarske stranke u Europi žele podići barijere u svojim zemljama.
U tom kontekstu, nova knjiga politologa i pravnika Jure Vujića, na francuskom jeziku „Postkomunizam u Hrvatskoj“ (Le moment postcommuniste en Croatie) objavljena kod izdavača L’Harmattan, upravo se bavi fenomenom postkomunizma od 90-ih, u doba demokratske političke i ekonomske tranzicije do danas, kao višeslojnim fenomenom koji, prema riječima autora, čini politički, društveni, mentalni i ekonomski fenomen, ali prije svega predstavlja specifičnu temporalnost, svojevrsni „interregnum“, „režim povijesnosti“ (historiciteta), koji ističe francuski povjesničar François Hartog, čije konture ostaju paradoksalne i podložne pitanjima, kojima još ne znamo točno trajanje, polazište, a posebno kraj. Prema autoru, unatoč političke i gospodarske uspješne tranzicije i integracijskih procesa (EU, NATO itd.), hrvatsko društvo još uvijek ne uspijeva prevladati mentalne blokade koje predstavljaju prepreke ekonomskim, političkim i institucionalnim reformama. Razlozi su višeslojni, a pluridisciplinarna analiza Vujićeve knjige pokušava iznijeti određene odgovore i upitnike kroz različita poglavlja knjige: postkomunizam: vremenski jaz, povratak u Europu između stvarnosti i ukronije, sindrom stabilitokracije, duboka država i uspon populizma, rodijački kapitalizam i metastaze divlje privatizacije, neopatrimonijalizam i pitanje „promašenih elita“, kriza pamćenja i memorijalno pitanje. S pomoću brojne znanstvene literature iz područja tranzitologije i demokratske konsolidacije, autor analizira snažan utjecaj sociološkog fenomena „path dependency“ i naslijeđe kulturne sedimentacije iz totalitarne prošlosti kao svojevrsne mentalne zapreke za provođenje demokratske tranzicije i reforme.
Knjiga je popraćena bogatim predgovorom prof. Marca Gjidare, profesor emeritus Sveučilišta Panthéon Sorbonne-Assas, Pariz 2., stručnjaka upravnog prava, u kojem se ističe:
„U očima mnogih komentatora, članstvo bivših takozvanih “istočnih” zemalja u NATO-u i EU bilo bi jednako izdavanju certifikata demokracije. Taj dojam, međutim, zaslužuje više ili manje nijansiranje s obzirom na učinkovitost njihova izlaska iz komunizma. Osim što nisu u istoj prijelaznoj fazi, neke od njih još su daleko od toga da pokažu sva obilježja pravog demokratskog poretka. U ovom radu autor to dokazuje s posebnim osvrtom na Sloveniju, a posebice na Hrvatsku, koje su nastale kao rezultat burnog i krvavog raspada kasne jugoslavenske federacije, a ta činjenica ponekad izmiče pozornosti brojnih promatrača. Ovdje se želi pobliže proučiti izlazak iz starog sustava, koji je svojedobno oblikovao um “elita”, koje su se, pokazalo se, našle na čelu ovih dviju država. Iz dublje analize procesa demokratske izgradnje u bivšim komunističkim zemljama srednje i istočne Europe proizlazi da je više od trideset godina nakon pada Berlinskog zida i više od četvrt stoljeća nakon nestanka jugoslavenskog komunističkog režima situacija u Sloveniji i Hrvatskoj po mnogočemu jedinstvena. Postkomunizam je kompleksan i višedimenzionalan fenomen koji je dio specifične temporalnosti, a iznjedrio je pluralizam iskustava, jake varijacije u kvaliteti novih režima. Promatramo različite oblike sustava koji se mogu identificirati u najmanju ruku kao „poludemokratski“, gdje su pluralizam, podjela vlasti, neovisnost medija i pravde, individualne i kolektivne slobode često teoretski, s posljedicama razočaranja javnosti mnijenja, rascjepkanog društvenog korpusa i nezainteresiranosti birača koji se kriju u apstinenciji. Ako se istinska demokracija na taj način isprazni od svog smisla i zamijeni prividnom demokracijom, pogrešno vođenom, formalnom i instrumentaliziranom, objašnjenje se nalazi, smatra autor, u opstanku, prožimanju mentalnog sklopa i ideološkog habitusa koji ustrajava u post- ili neokomunističkim društvima i koji ometaju sazrijevanje demokratske političke kulture i narušavaju društvenu koheziju. Opažanje je jasno da se demokratizacija države ne može svesti na institucionalni mehanizam i normativnu promjenu, čak ni pod utjecajem EU, već da je u konačnici odlučujuća kulturna promjena. U većoj ili manjoj mjeri, sve bivše komunističke zemlje Europe u tranziciji zadržale su tragove nefunkcionalnosti prethodnog razdoblja koje karakterizira korupcija na svim razinama i u svim područjima, klijentelizam, nepotizam, politička diskriminacija, pogodovanje koje ide sve do fenomena klana. Autor kroz svoj rad razvija i argumentira sve nalaze i dijagnoze zajedničke bivšim europskim komunističkim zemljama ili točnije dvjema novim državama (članicama EU) Sloveniji i Hrvatskoj, fokusirajući se na hrvatske posebnosti koje su u središtu njegova razmišljanja i njegovih primjedbi. Njegove se demonstracije uvijek temelje na obilnom i raznolikom dokumentarnom aparatu koji se odnosi na svako pitanje koje obrađuje. Njegov dosadašnji rad, visina pogleda, etička i filozofska perspektiva koja mu pripada, omogućili su autoru da skrupulozno opiše situaciju, što još uvijek izmiče mnogim promatračima koji su daleko od oštrine autorovih analiza, čiji bi izvorni rad trebao privući pozornost šire javnosti i stručnjaka u predmetnom području.“