Edin Omerčić, „Brzina mraka. Politička djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini 1989.- 1996.“

U izdanju Instituta za historiju je krajem 2024. godine izašla knjiga Edina Omerčića pod naslovom „Brzina mraka. Politička djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini 1989.- 1996.“ koja predstavlja djelomično prerađen i nadopunjen tekst doktorske disertacije koju je autor knjige odbranio 3. marta 2023. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pred Komisijom koju su činili: prof. dr. Dubravka Stojanović, prof. dr. Martin Previšić i prof. dr. Hrvoje Klasić, predsjednik Komisije. Disertacija je pisana pod mentorstvom prof. Tvrtka Jakovine.
U ovoj se knjizi analizira način političkog djelovanja Srpske pravoslavne crkve (SPC) na prostoru Bosne i Hercegovine od 1989. do 1996. godine te odnos predstavnika SPC prema Bosni i Hercegovini kao subjektu međunarodnog prava. Ispituje se utjecaj institucija i predstavnika SPC na ratna dešavanja i donošenje političkih odluka vezanih za mirovne pregovore o Bosni i Hercegovini. Knjiga ima za cilj ispitati utjecaj SPC na ratna dešavanja i ukupne bosanskohercegovačke društveno-političke prilike u razdoblju od 1989. do 1996. godine. Jedan od ciljeva je i ispitivanje uloge SPC u procesu homogenizacije i političke mobilizacije Srba u Bosni i Hercegovini. U knjizi se postavlja i pitanje uloge SPC u dehumanizaciji nesrpskog stanovništva.
Na osnovu teorijskih postavki o socijetalnoj konstrukciji zbilje u knjizi je utvrđeno na koji je način Srpska pravoslavna crkva djelovala i sudjelovala u konstrukciji ‟nove objektivne zbilje” u Bosni i Hercegovini tokom kasnih osamdesetih i prve polovine devedesetih godina 20. stoljeća te na koji je način u ovom razdoblju vrh Srpske pravoslavne crkve vršio dehumanizaciju nesrpskog i nepravoslavnog bosanskohercegovačkog stanovništva.
Važan problem koji se ovdje sagledava bilo je pitanje obnove, izgradnje i povrata crkvene imovine, a koji je Srpska pravoslavna crkva postavila na dnevni red, te će na narednim stranicama biti prikazano na koji je način crkva ispolitizirala ova pitanja te kako je na taj način vršila pritisak na političku elitu.
U knjizi je između ostalog prikazano i na koji je način u artikulaciji nacionalnog poraza Srpska pravoslavna crkva koristila religijski ritual, a oslanjavši se na atmosferu konstruiranu u Srbiji tokom 80-ih godina, kojom je ‟radikalno prekodirana prošlost” i na koji je način situaciju ‟žrtvene krize” nastojala riješiti obredom žrtvovanja, odnosno ritualiziranim nasiljem – ratom protiv nesrpskog, nepravoslavnog stanovništva kao ‟religioznom prevencijom” – u svrhu homogenizacije srpskog društva.
Budući da ‟ljudsku kogniciju i percepciju” u izvjesnoj mjeri oblikuju ideologije, religijske doktrine, simboli i mitovi, u knjizi se ne uzima u obzir samo politička sfera događaja. Prikazat će se kako je Srpska pravoslavna crkva sudjelovala u stvaranju ideološkog konteksta u kojem je nasilje zamislivo, moguće i izgledno, a simboli i mitovi imaju ulogu da doprinose nastajanju i prihvatanju kolektivnog nasilja i ubijanja.
Razmatranje navedenih pitanja vodit će do odgovora koji se odnosi na problematiku uloge Srpske pravoslavne crkve u mobiliziranju i homogeniziranju pravoslavnog stanovništva, ali i njenom direktnom utjecaju na donošenje važnih političkih odluka. Brani se teza da je političko djelovanje Srpske pravoslavne crkve krajem 80-ih godina imalo ključnu ulogu u procesu dehumanizacije nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini, kao jedne od faza koja je izravno vodila ka činjenju zločina protiv međunarodnog prava i zločinima genocida na prostoru Bosne i Hercegovine u prvoj polovici 90-ih godina 20. stoljeća.
Od samog početka ratnog stanja 1990. godine u Jugoslaviji, Srpska pravoslavna crkva je bila institucija koja je podržavala ciljeve srpske nacionalističke političke elite i legitimizirala ratno stanje, te je suprotno svom vjerskom poslanju početkom 1990-ih godina postala društvena institucija koja je djelovala s ciljem raspirivanja ratnog sukoba.
Od 1995. godine Srpska pravoslavna crkva postaje predvodnik u negiranju genocida i počinjenih zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava na prostoru Bosne i Hercegovine. U zborniku radova koji je objavljen 1996. godine, pod naslovom Jagnje božije i zvijer iz bezdana. Filosofija rata, Srpska pravoslavna crkva nastojala je ponuditi ideološko-političko tumačenje dešavanja tokom devedesetih godina, te se u radu ovaj tekst također promatra kao monumentalni i uzima kao krajnji vremenski međaš.
Preneseno s portala Historiografija.ba: