Marin Blaženović – prikaz – “Leksikon utvrda Hrvatske. Srednji i rani novi vijek”, 2024.
Krešimir Regan, Vlatka Dugački (ur.), Leksikon utvrda Hrvatske. Srednji i rani novi vijek, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2024, 807 str.
U nakladi Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, kao dio niza posebnih izdanja, objavljen je leksikon naziva Leksikon utvrda Hrvatske. Srednji i rani novi vijek. Djelo je nastalo povodom 104. godišnjice nastanka prvog leksikonskog prikaza hrvatskih utvrda Gjure Szabe Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, sa glavnim ciljem sintetiziranja i obuhvaćanja svih dosadašnjih spoznaja o srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj obrambenoj arhitekturi Hrvatske. Postavljeni vremenski okvir obuhvaća utvrde nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva 476. godine do potpisivanja Žitvanskoga mira 1606. godine, čime je okončan rat između Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva. Prostorni okvir Leksikona obuhvaća Hrvatsku u njenim suvremenim granicama. Leksikon započinje navođenjem suradnika, zatim izvora fotografija i akreditiranjem fotografa i ilustratora čiji su radovi korišteni u Leksikonu. Potom slijedi Predgovor te Popis kratica, nakon čega slijedi prikaz utvrda abecednim redoslijedom u 1075 članaka. Na kraju Leksikona nalazi se Kazalo osobnih imena.
U predgovoru urednici ističu da Leksikon obuhvaća spoznaje prijašnjih autora koji su se bavili temom srednjovjekovnih i novovjekovnih fortifikacija te najnovija istraživanja pojedinih utvrda. Objašnjava se koncept Leksikona i podjela na tri osnovna dijela, pri čemu su članci o utvrdama nosivi dio. Svaki članak koncipiran je u četiri dijela, pri čemu su u prvome dane tipološka klasifikacija utvrde te njezina lokacija. U drugome je prikazana povijest utvrde, zatim u trećem opis utvrde, dok se u četvrtome dijelu daje popis literature. Tipološki utvrde su razvrstane u šest osnovnih skupina (kasnoantička ili ranosrednjovjekovna utvrda, gradište, tvrdi grad, srednjovjekovni kaštel, renesansni kaštel, kula). Međutim, urednici ističu da se za pojedine utvrde takva podjela nije mogla provesti zbog slabe uščuvanosti, te je u takvim slučajevima korištena sintagma „srednjovjekovna utvrda“ ili „novovjekovna utvrda“.
U glavnome dijelu Leksikona, abecednom prikazu srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih utvrda na prostoru Hrvatske (1-773), prikazani su svi dostupni podatci za pojedinu utvrdu. Na taj način uključeni su podatci iz literature, povijesnih izvora, arheoloških istraživanja, a primjeri kod kojih je to bilo moguće potkrijepljeni su fotografskim prikazom, skicom tlocrta ili situacijskim planom dostupnim u arhivu. S obzirom da se uz pojedina mjesta veže više lokaliteta srednjovjekovnih ili ranovnovovjekovnih utvrda, diferencijacija je u člancima napravljena na način da se naveo naziv mjesta te hifenom odvojen naziv lokaliteta, primjerice „Belaj – Possert“. U člancima su uključene i fortificirane sakralne građevine, poput utvrđenih samostana (Bijela, Blaca, Crikvenica…) U članke su uključeni i kartografski izvori, ukoliko postoje za određenu utvrdu. Pritom je navedeno o kojem se zemljovidu radi, vrijeme nastanka zemljovida te način na koji je utvrda na njemu prikazana. Time je ostvaren cjeloviti pristup proučavanja teme fortifikacijske arhitekture, što se posebice naglašava u suvremenim burgološkim istraživanjima.
Na kraju Leksikona nalazi se Kazalo osobnih imena (775-807) u kojemu su abecednim redoslijedom popisani članovi plemićkih obitelji koji se spominju kao vlasnici utvrda. Na taj način olakšano je snalaženje i pretraživanje Leksikona, s obzirom da se radi o obimnoj građi i prikazu svih srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih utvrda na prostoru današnje Hrvatske.
Klasični popis literature sa navođenjem potpunih bibliografskih jedinica na kraju djela nije uključen u ovaj Leksikon, nego su na kraju svakoga članka istaknute glavne jedinice literature koje se odnose na članak.
Zaključno, može se reći da su urednici i suradnici Leksikona ispunili zadani cilj cjelovitog i sistematiziranog prikaza dostupnih podataka o srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim utvrdama na prostoru današnje Hrvatske. Prikazani podatci uključuju povijesne izvore, podatke dostupne iz arheoloških istraživanja, kartografske izvore, arhivske izvore, fotografije terenskih obilazaka i rekognosciranja terena te tlocrte i situacijske planove. Nakon Szabinog djela Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, gdje mnoge utvrde nisu prikazane jer nisu bile poznate Szabi, ovaj Leksikon je prvo djelo koje sistematski prikazuje podatke za 1075 utvrda na prostoru današnje Hrvatske. Time je Leksikon osobito značajan za daljnja burgološka istraživanja, a zanimljiv je i čitateljima koji žele saznati više o utvrdi koja se nalazi, ili se nekada nalazila, u njihovu mjestu stanovanja.
Marin Blaženović