Kliofest 2017: Okrugli stol „Povjesničari i kulturna baština“
U četvrtak, 11. svibnja 2017. u 17.45 sati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
—
Festival povijesti – Kliofest 2017.
Četvrtak, 11. svibnja 2017.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
17.45-19.45 Okrugli stol Povjesničari i kulturna baština
Moderatorica: Nataša Štefanec
Sudjeluju: Goran Arčabić, Darko Babić, Franko Ćorić, Sanja Lončar, Sanjin Mihelić, Ivana Miletić Čakširan, Tajana Pleše
Povjesničari su danas naveliko prisutni u medijskoj priči o povijesti 20. stoljeća. Doduše, prečesto je manje bitno što se govori od etikete koju se nosi, ili tabora kojem se, naizgled, pripada. S druge strane, izlozi turističkih agencija u Europi i svijetu, ali i bezbrojni prilozi i video-uradci turističkog predznaka, već 15-20 godina izvikuju ode, uz poneku kritiku, hrvatskoj kulturnoj i prirodnoj baštini, a EU osigurava milijune u fondovima za njezino održavanje i obnovu. U toj medijskoj priči o baštini povjesničara je malo, bilo da ih nikada nije pretjerano bilo, ili da su se usput negdje izgubili.
Stručni ispit za turističkog vodiča polaže se nakon tečaja na licenciranim učilištima, bez institucionalne suradnje s brojnim studijima povijesti u zemlji. Diploma povjesničara, čak i ona doktora znanosti, nije dovoljna da profesor svoje učenike ili studente legalno provede nekim hrvatskim gradom.
Prijavljivanje kompleksnih projekata u kulturi često vode razvojne agencije i (konzultantske) tvrtke u kojima profesionalni povjesničari malo surađuju, dijelom zato što nemaju potrebna znanja, a dijelom zato što se smatra da je za prijavu projekta u kulturi dovoljna ‘priča’ koja se bez problema može ekstrahirati iz osnovne povijesne literature. Čini se da su se povjesničari, kao struka, razveli od baštine.
Kome u priči o baštini oni uopće trebaju i postoje li mehanizmi kojima bi povjesničar (opet) mogao postati upotrebljiv? Ima li smisla istraživačka znanja koja povjesničar stječe posredovati samo na tradicionalan način, kroz znanstvenu i nastavnu djelatnost, ili bi se ta znanja mogla sustavno prilagođavati i upotrebljavati u revitalizaciji i popularizaciji baštine, u stvaranju kulturnih i turističkih ‘proizvoda’, napokon, u povezivanju školskih programa povijesti s baštinom oko nas? Smatraju li sami povjesničari takvu ideju mrskom i nepotrebnom, čak i profanacijom struke, ili jednostavno nemaju odgovarajući sustav kroz koji bi stekli kvalifikacije, uvide i stručne mreže za takvu upotrebu svojih znanja? Služi li kulturna ponuda samo za turistički (ekonomski) profit ili bi trebala i prosvjećivati društvo, u najplemenitijem značenju te riječi? Ako da, treba li ‘priču’ u pozadini kulturne ponude istražiti i oblikovati kompleksnije nego što se to najčešće radi u Hrvatskoj, i to u istinski interdisciplinarnoj suradnji niza struka?
Razmišljanja o odnosu povjesničara, srodnih struka i baštine te o njihovom potencijalnom jačem uključivanju u diskurs o baštini iznijet će predstavnici nekoliko relevantnih struka. Nakon kratkih uvodnih teza sudionika slijedi rasprava.
Mr. sc. Goran Arčabić viši je kustos u Muzeju grada Zagreba gdje radi od 2004. godine. Diplomirao je povijest i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje trenutno dovršava disertaciju iz povijesti. Kao istraživača ponajprije ga zanima industrijsko naslijeđe, ekonomska i socijalna povijesti 19. i 20. stoljeća i povijesti rada, o čemu je objavio i monografiju. Autor je više studijskih izložbi, od kojih se posljednjih godina u javnosti posebno ističu izložbe o industrijskoj baštini i njegova promišljanja o problematici prezentacije i upotrebe te baštine, što je područje koje je u razvijenim zemljama vrlo prisutno u javnom diskursu, arhitekturi i urbanističkom planiranju. Vodio je višegodišnji istraživački i izložbeni projekt u MGZ, “Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive”, koji je rezultirao s tri velike izložbe (2010., 2012., 2017.), koje su pokrile razdoblje od 1862. do 1952. godine.
Doc. dr. sc. Darko Babić je muzeolog zaposlen na Katedri za muzeologiju Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Koristio je niz stipendija za usavršavanje u inozemstvu, posebno na Sveučilištu u Barceloni. Doktorirao je na temu “Koncept upravljanja baštinom unutar teorijskog okvira informacijskih i komunikacijskih znanosti: baštinska pismenost”. Razradio je i uveo novi kolegij Interpretacija baštine (od 2011), a izvodi kolegije Upravljanje baštinom, Marketing baštine, Baština i razvoj i Interpretacija baštine. Predsjednik je (od 2014) Hrvatskog komiteta ICOM-a. Aktualni je predsjednik (od 2016.) International Committee for the Training of Personnel (ICTOP) pri ICOM-u, koji savjetuje institucije koje provode muzejske/baštinske obrazovne programe. Član je savjetodavnog odbora Europske asocijacije za interpretaciju baštine te muzejski savjetnik Europskog Muzejskog Foruma. Član je uređivačkog odbora i/ili recenzent niza važnih europskih muzeoloških časopisa. Aktivno sudjeluje u nizu međunarodnih i nacionalnih projekata, povremeni je autor muzeoloških koncepcija, te redoviti recenzent i savjetnik baštinskih projekata u Europi i Hrvatskoj.
Doc. dr. sc. Franko Ćorić od 2004. godine zaposlen je na Katedri za zaštitu kulturne baštine Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je na temama iz zaštite povijesnih spomenika. Drži nastavu iz predmeta Zaštita spomenika kulture, Povijest i teorija konzervacije u Europi u XIX. i XX. stoljeću, Povijest i teorija konzervacije u Hrvatskoj u XIX. i XX. stoljeću. Od projekata izdvaja se rad na projektu Zlatka Jurića “Povijest zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj u XIX. i XX. stoljeću”. Koristio je razne stipendije za rad i usavršavanje u inozemstvu. Od 2009. godine član je njemačke Radne skupine za teoriju i poduku zaštite spomenika (Arbeitskreis Theorie und Lehre der Denkmalpflege). Kad je u pitanju baština, važna područja interesa su mu povijest i teorija zaštite spomenika u Hrvatskoj u 19. i prvoj polovini 20. stoljeća te suvremena konzervatorska teorija i praksa.
Mr. sc. Sanjin Mihelić dugogodišnji je kustos, a sada i ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu. Po obrazovanju arheolog i hispanist, magistrirao je javnu arheologiju (Public Archaeology) na Institute of Archaeology of the University College London s temom Arheologija u turizmu i obrazovanju u Hrvatskoj: stanje i mogućnosti. Posebno je značajan njegov interes za povezivanje arheologije i turizma. Osim brojnim atraktivnim izložbama, seminarima i predavanjima, taj je rad rezultirao i knjigom ”Arheologija i turizam u Hrvatskoj”, uz istoimenu izložbu. Knjiga je pravi izvor ideja i priručnik za pripremu programa koji objedinjuju arheologiju i turizam. Objavio je i knjigu Put Neandertalca, također uz prateću izložbu, a poznata mu je i izložba Arheologija i turizam u Hrvatskoj. Sudjelovao je u brojnim terenskim istraživanjima i kampanjama koje su uključivale arheološke, konzervatorske i restauratorske zahvate diljem Hrvatske . Izuzetno je angažiran na promociji turističkog potencijala hrvatske kulturne baštine, u sferi kulturnog turizma i arheološkog turizma, kojeg želi približiti boljim primjerima talijanske i grčke prakse koji povezuju sferu prezentacije, očuvanja I zaštite baštine. Dobitnik je nagrade Josip Brunšmid.
Ivana Miletić Čakširan diplomirani je arheolog i povjesničar. Od 2007. pročelnica je Konzervatorskog odjela u Sisku, Ministarstva kulture za područje Sisačko-moslavačke županije. Bavi se promocijom, zaštitom i očuvanjem bogate kulturne baštine Sisačko-moslavačke županije. Inicijator je brojnih aktivnosti, okruglih stolova, predavanja, izložbi na teme baštine toga kraja. Vodila je i organizirala brojne projekte očuvanja baštine. Izdvajamo projekt “Put kulture željeza Siska i Banovine” (iz čega dovršava i doktorsku disertaciju) te iznimno uspješnu manifestaciju “Dani industrijske baštine grada Siska”. Provodi i poznatu međunarodnu manifestaciju “Dani europske baštine” u Sisačko-moslavačkoj županiji. Između ostaloga, inicirala je plodnu suradnju s gradskom upravom grada Gline čiji je glavni cilj realizacija modernog muzeja i referentnog centra za istraživanje vojne krajine u Glini. U tu se inicijativu od 2013. do danas uključilo desetak znanstvenih i sveučilišnih institucija iz Hrvatske. Rezultirala je osnivanjem udruge građana Društvo Terra banalis koje kroz izložbe i serije predavanja promovira baštinu toga kraja te koordinira i stručne aktivnosti na projektu muzeja vojne krajine.
Dr. sc. Tajana Pleše dugogodišnja je voditeljica Odjela za kopnenu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, a odnedavna je ravnateljica HRZ. Diplomirala arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala. Ekstenzivno se bavi istraživanjem hrvatskog srednjovjekovlja, posebno istraživanjem, konzerviranjem i prezentiranjem ostataka pavlinskih i benediktinskih samostana, kao i brojnih starih gradova i utvrda kontinentalne Hrvatske. U sferi restauracije i prezentacije baštine ističe se veliki realizirani projekt Utvrde petrinjskog kraja , ali i konzervatorsko-restauratorski građevinski radovi na najstarijem pavlinskom samostanu u Hrvatskoj, onom Blažene Djevice Marije (Bela Crkva) na Moslavačkoj gori. Uz sustavnu promociju srednjovjekovnu graditeljske baštine, usmjerena je na osiguranje budućnost istražene i obnovljene baštine. Objavila je niz članaka u stručnim publikacijama te vodila nekoliko projekata za poticanje interesa šire javnosti za poznavanjem hrvatske baštine. U novije vrijeme izdvajaju se znanstveno-stručni skup i izložba „Stoljeće nakon Laszowskog“, posvećeni njgeovom radu i djelu (u suradnji s Družbom Braća hrvatskog zmaja i Hrvatskim državnim arhivom).
Dr. sc. Sanja Lončar radi na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Akad. godine 2015/16. završila je MA program International Architectural Regeneration and Development na Sveučilištu Oxford Brookes u Oxfordu (Fakultet za tehnologiju, dizajn i okoliš, Škola za arhitekturu). Uz formalno obrazovanje, stalno se usavršava pohađajući ljetne škole, radionice i seminare u Hrvatskoj i inozemstvu iz područja arhitekture, urbanizma, kulturnog i ruralnog turizma, zaštite kulturne baštine, održivog razvoja, prirodnog graditeljstva i stanovanja. Zanimaju ju teme poput regeneracije izgrađenog okoliša, povijesti i antropologije arhitekture i stanovanja, antropologije mjesta i prostora, vernakularne i tradicijske arhitekture, zaštite baštine i regeneracije u ruralnom i urbanom kontekstu, lokalnog i regionalnog razvoja I održivosti. Tim se temama bavila u nizu projekata znanstvene i nastavne naravi. Jedna je od koordinatorica Platforme za mobilnost i međunarodnu suradnju etnologa i kulturnih antropologa – mobilnaEKA. Novoizabrana je predsjednica Društva Terra banalis.