Aleksandar Saša Zeković, Zorana Baćović i Zoran Čelebić, “Prikrivene grobnice: Službeni tabu”
Aleksandar Saša Zeković, Zorana Baćović i Zoran Čelebić objavili su u Podgorici 2024. studiju “Prikrivene grobnice: Službeni tabu” čiji su izdavači Savjet za građansku kontrolu rada policije i Udruženje pravnika Crne Gore.
Recezenti:
- Miodrag Živković, bivši sudija, poslanik i advokat u penziji
- Miomir Đurišić, profesor istorije, bivši direktor Cetinjske gimnazije, bivši urednik za nastavnu periodiku u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva Crne Gore i aktuelni direktor Škole za srednje i više stručno obrazovanje “Sergije Stanić“ u Podgorici
- prof. dr. sc. Aleksandar Jakir, redovni profesor u trajnom zvanju na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu
- Akademik prof. dr. Husnija Kamberović, redovni profesor, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet, Universitet u Sarajevu
U ovom radu je istražen humanistički pristup i odnos prema civilnim, nevinim, žrtvama iz Drugog svjetskog rata i poratnog perioda u Crnoj Gori. Predstavljene su i analizirane aktivnosti policije i tužilaštva povodom navoda o postojanju prikrivene grobnice iz Drugog svjetskog rata u opštini Nikšić. Izuzev uglavnom površne priče o tzv. lijevim skretanjima (greškama), u socijalizmu se o prikrivenim i neobilježenim grobnicama ćutalo. Usljed ograničenih političkih i građanskih prava, bilo je nemoguće preduzeti konkretnije aktivnosti i inicijative u de fakto (iako mekom) totalitarnom sistemu. Te žrtve su, još uvijek, službeno nepriznate. Javnosti je ponuđeno razmatranje ovog pitanja kroz novu perspektivu koja koherentno uključuje i druge, povezane, činjenice i podatke kako bi se bolje razumio ovaj dio crnogorske prošlosti i ukupni kontekst. Format knjige je jednostavan i razumljiv pa pruža integrisan i sintetizovan pregled informacija sa namjerom da se čitaoci oslobode ideološke napetosti. Rezultati pokazuju da Crna Gora nije spremna za institucionalno suočavanje sa kršenjima ljudskih prava u tom razdoblju sopstvene istorije. Sistemsko nesnalaženje i uočene slabosti, ukazuju da je neophodan novi pristup, koji, nadalje, nije nužno da ostane isključivo u okvirima tužilačkih i policijskih okolnosti. Treba sagledati iskustva drugih zemalja i međunarodnih organizacija kako bi se ovo pitanje umjesto (ili ne samo) kao krivičnopravna stvar (zbog jasnih ograničenja i izazova), tretiralo i kao administrativno. To bi ubrzalo istraživanja arhivske građe o ratnom i poratnom periodu, postupke ekshumacija i pristojne sahrane posmrtnih ostataka. Odgovornost i praktično djelovanje države u pogledu poštovanja ljudskih prava ne prestaju, ni u situacijama kada nije moguće, iz objektivnih razloga, i postojanja brojnih prepreka, okončati (pred)istražne radnje. Svi mrtvi imaju pravo da počivaju u miru. Taj narativ je nepodijeljeno prisutan u demokratskom svijetu. Iako (je) objavljivanje ovog rada traži(lo) znatno zdravije i humanije političke prilike i odnose u Crnoj Gori, zastupa se racionalizacija odnosa prema mrtvima uz odlučno protivljenje stvaranju zamjenskog revizionističkog narativa.
Ključne riječi: Ljudska prava; Razumijevanje prošlosti; Masovne grobnice; Odnos prema mrtvima; Suočavanje s prošlošću; Socijalizam; Žrtve komunizma; Stigmatizacija žrtava; Vladavina prava
“CONCEALED MASS GRAVES: AN OFFICIAL TABOO”
Aleksandar Sasa Zekovic, Zorana Bacovic and Zoran Celebic
Council for Civic Control of the Police & Lawyers Association of Montenegro, Podgorica, Montenegro, 2024
The book explores a humanistic approach and attitude towards innocent civilian victims of the World War II and the post-war period in Montenegro. It presents and analyses activities of the police and prosecution related to the allegations that there was a concealed mass grave (from the World War II) in the Municipality of Nikšić (Montenegro). In socialism, they were silent about the concealed and unmarked graves. Due to the limited political and civic rights, it was impossible to undertake any concrete activities and initiatives in the de facto (soft) totalitarian system. Those victims are still officially unrecognized. The book offers a consideration of this issue from a new perspective that coherently includes other connected facts and data with a view to ensuring better understanding of this part of Montenegrin past and the overall context. The format of the book is simple and easily read, so it provides an integrated and synthetised overview of information aimed at releasing readers of any ideological tension. The results of the research show that Montenegro is not ready on the institutional level to deal with the violations of human rights in that period of its history. The systemic confusion and the identified weaknesses show that a new approach is needed and that it does not necessarily have to remain only within the prosecutorial and police realms. Experience of other countries and international organizations should be considered, so that this issue is not treated (solely) as a criminal-law matter (due to the clear limitations and challenges), but as an administrative matter too. That would accelerate the research of archive materials about the war and post-war period, as well as the procedures of exhumation and burial of the remains. The responsibility and practical action of the state related to the respect for human rights never stop, not even in the situations where it is impossible, due to some objective reasons, to finalize (pre)investigative actions. All the dead have the right to rest in peace. This narrative is prevailing in the entire democratic world. Although publishing of this book seeks for significantly healthier and more humane political circumstances and relations in Montenegro, the author advocates for a rational approach to the dead with a decisive opposition to the attempts of development of any kind of substitute revisionist narrative.
Key words: Human Rights; Truth-seeking; Human Remains; Deathwork; Socialism; Facing the past; Understanding the Past; Humanism.